OPIS | | Ing. Ivo Franjković, sin Stjepana i Katarine Franjković, rođen je 5. studenog 1906. godine u Beču, gdje mu je otac službovao kao vojno lice. Umro je 20. travnja 1976. godine.
Srednju školu završio je u Zagrebu. Na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1936. godine. (?) | | Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Apsolvirao je škol. g. 1934.-35., a diplomirao 10.2.1943. g. | | Od 1936. do 1944. godine radio je u srijemskim mjestima Erdevik i Surčin gdje je bio upravitelj šumarije. Odmah po završetku II. svjetskoga rata nastavlja svoj šumarski rad u mjestu Krasno na Velebitu.
Kao vrsnoga stručnjaka za lovstvo i lovnu privredu poziva ga 1946. godine ing. Čeović u Zagreb, gdje organizira i udara prve temelje jednoj suvremenijoj lovnoj privredi u Hrvatskoj koja je do tada bila potpuno zapuštena i neorganizirana.
Međutim, uslijed velike oskudnice i pomanjkanja stručnih šumarskih kadrova ing. Franjković preuzima 1947. godine osnivanje šumskog gospodarstva u Cvetkoviću kraj Jastrebarskog, gdje u veoma teškim uvjetima bez potrebnih stručnih kadrova i bez ikakve mehanizacije prima i izvršava velike zadatke kako na uzgojnim, tako i na radovima eksploatacije šuma. U to vrijeme vrši se veliki pritisak na šumsko bogatstvo jer je to vrijeme obnove opustošene zemlje od rata. Ujedno je to vrijeme i blokade Jugoslavije od zemalja Informbiroa pa je trebalo zemlji dati dvostruko više drveta nego u normalnim okolnostima. Drvo je bilo jedino bogatstvo koje je tada naša zemlja imala.
I na tome teškom zadatku ing. Franjković nije štedio sebe niti svoje suradnike. Da bi izvršio sve postavljene zadatke može se reći da za sve vrijeme svoga šestogodišnjeg službovanja u Cvetkoviću praktički nije imao niti jednog dana godišnjeg odmora ili bolovanja.
Godine 1953. započinje svoje službovanje u Slunju na dužnosti upravitelja šumarije gdje postavlja temelje zgrade. I ovdje ga čekaju veliki zadaci u potpuno nerazvijenom šumarstvu na području šumarije Slunj. Svojim osobnim zalaganjem i upornošću uspijeva najprije 1954. godine završiti izgradnju zgrade šumarije u Slunju i urediti okoliš oko iste.
Posebnom ljubavlju, koja resi samo pravog šumarskog stručnjaka, počinje sistematski sređivati stanje u šumariji Slunj, kako na kadrovskom tako i na stručnom terenskom radu. Njegova najveća ljubav bila je pošumljavanje i ozelenjivanje svih golih i zapuštenih zemljišta. Nemoguće je danas nabrojiti sve lokacije i hektare koje je on svojom upornošću i stručnim znanjem pošumio. Da spomenemo samo one najpoznatije, a to su crnogorične šume u Točku koje su danas jedne od najljepših ne samo u tom kraju nego i šire u Republici Hrvatskoj pa zatim crnogorične sastojine u Lađevcu, Slunjskom Boriku i bezbroj drugih. Ing. Franjković osnovao je i rasadnik u Slunjskom Boriku kako bi šumarija imala vlastite sadnice za pošumljavanje.
Njegova je zamisao bila pošumiti i zaštićeni krajolik kanjona Slunjčice, koji je i započeo, ali ga nije dovršio jer je 1960. godine preselio u RZZP Planski odjel Šumskoga gospodarstva Karlovac gdje je dočekao i mirovinu.
Ne samo kao vrsni šumarski stručnjak, nego kao i human čovjek i rukovoditelj, vodio je brigu o svojim suradnicima nalazeći uvijek razumijevanja za njihove probleme.
Ing. Franjković je kao suvremeni šumar stalno pratio stručnu šumarsku literaturu i sva dostignuća na području šumarske znanosti, kako domaće tako i strane, te ta saznanja na najbolji način uz svoje bogato osobno iskustvo primjenjivao u praksi. Dobio je razne nagrade za svoje radove. |
LITERATURA | | ***: Hrvatski šumarski životopisni leksikon, knjiga 1, TUTIZ LEKSIKA d.o.o., Zagreb 1996. ORG | |
| -- spominjan u časopisu 'ŠUMARSKI LIST' | |
| VLAINIĆ, Oliver: Ivo Franjković, ŠL 9-10/2006, s.464 PDF
|
|