HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Osnovnu i srednju školu polazio je u Daruvaru, Bjelovaru, Karlovcu, Zagrebu i Osijeku. Šumarsku naobrazbu stekao je na Visokoj školi za kulturu tla u Beču i Visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u Banskoj Štiavnici (Slovačka). Šumarsku je praksu proveo kod nadšumarskog ureda u Lippi, kod Šumarije Begovo Razdolje i u Ogulinu. Državni stručni ispit položio je 1890. s izvrsnim uspjehom pa mu je povjerena uprava Šumarije Jasenak. God. 1891. imenovan je pomoćnim taksatorom kod šum. ureda u Otočcu, gdje je provodio reviziju gospodarskih osnova. Nakon toga, 1893. g. pozvan je u Budimpeštu na službu kod ugarskog Ministarstva za poljoprivredu, gdje je 1894. imenovan nadšumarom, a 1897. šumarnikom. Početkom srpnja 1898. vraća se u Hrvatsku na mjesto predstojnika Šum. ureda u Otočcu, gdje je 1900. g. imenovan nadšumarnikom. Za vrijeme službovanja u Otočcu izgradnjom šumskih cesta i putova pridonio je racionalnijem iskorišćivanju šuma. Godine 1905. vraćen je u Ministarstvo poljoprivrede u Budimpeštu, gdje mu je povjerena uprava Odsjeka >Administracija državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji< Carskim rješenjem od 16.7.1906. dodijeljen mu je naslov šum. nadsavjetnika, 8.8.1907. imenovan je šum. ravnateljem, a 6.10.1913. ministarskim savjetnikom u statusu činovnika Uprave hrvatsko-slavonskih državnih šuma. Prije njega, od hrvatskih šum. službenika, tako visok položaj stekao je jedino J. Havas (1909. ). God. 1899. boravio je u Italiji radi upoznavanja trgovine drvom. Osim članstva u HSŠD bio je predsjednik podružnice Gospodarskog društva u Otočcu, član županijske skupštine i Upravnog odbora Županije ličko-krbavske. Bio je ispitni povjerenik za državni stručni ispit (1899. ) i zemaljski kulturni vijećnik za kotar Otočac (1904. ). Dobio je pismeno priznanje Ministarstva za poljoprivredu za djelovanje na polju narodnoga gospodarstva i javne uprave, ali hrvatska mu je javnost zamjerila (ŠL 1915. ) sto je utjecao na premještanje Šum. ureda iz Otočca na Sušak i neprimanje apsolvenata Šum. akademije zagrebačke u državnu službu. Napominjemo da je tek 1913. primljen prvi apsolvent te akademije u državnu službu (Pavlić, Ante). Godine 1894. objavio je jedan pisani rad na mađarskom jeziku (Erdeszeti Lapok 33, s. 337-361). |