HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Studirao je šumarstvo u trajanju od osam semestara na Šum. akademiji u Zagrebu. U I. svj. ratu je više od 1,5 godine. Apsolvirao je 1916., a diplomirao godinu dana kasnije. Dana 18.8.1917. započinje raditi u šumarskoj struci kao šumarski vježbenik kod Imovne općine slunjske. God. 1923. premješten je iz Šumarije Rujevac u svojstvu kralj. šum. inženjer. pristava u Šumariju Škare. Iste godine postavljen je za upravitelja šuma u Sv. Roku u Lici, a 1925. dolazi za šumarskog referenta Kotarskoj oblasti Sv. Ivan Zelina, odakle je u istom svojstvu premješten u Kutinu. God. 1931. postavljen je za savjetnika u Odjeljenju za šumarstvo Ministarstva šuma i rudnika u Beogradu, gdje je 1933.-34. obnašao dužnost šefa Kabineta ministra Pavla Matice, a 1936. unaprijeđen za višeg šum. savjetnika. Početkom 1939. premješten je u Zagreb Kr. banskoj upravi Savske banovine najprije u Banskoj vlasti banovine Hrvatske (1939.-41.), a potom u vrijeme NDH u Ministarstvu šumarstva i rudarstva, gdje ostaje do kraja rata 1945., radeći kao pročelnik Općeg odjela Glavn. ravnateljstva za šumarstvo. Nakon sloma NDH, odlazi u hrvatski izbjeglički logor Fermo u Italiji, odakle 1947., s ostalim izbjeglim hrvatskim šumarima emigrira u Argentinu, gdje radi u ugovornom odnosu kod Ministarstva za poljodjelstvo i stočarstvo u nacionalnoj šumarskoj administraciji. Radi na poslovima inventarizacije i uređivanja šuma. God. 1962., nakon osnivanja prvog Šum. fakulteta u gradu Santiago del Estero, imenovan je za profesora na Katedri za uređivanje šuma, na kojoj ga je dužnosti zatekla smrt 1965. Posljednje godine bio je i direktor Instituta za silvikulturu na Narodnom univerzitetu u Tucunamu. Objavio je velik broj informacija i studija, a dovršio je i udžbenik za predmet uređivanje šuma, koji zbog smrti nije objavio, a sudbina rukopisa ostala je nepoznata. Napisao je i objavio desetak stručnih članaka na španjolskom jeziku. U tim člancima obrađivao je problematiku prirasta hibrida, rast i prirast unesenih eukalipta; pisao je o prirodnoj i umjetnoj regeneraciji sastojina kvebrača, o pokusnim plantažama brzorastućih vrsta i drugo. Na osnovi znanstvenih radova smatran je najboljim specijalistom uređivanja i procjene šuma u Argentini. Isticao se profesionalnim sposobnostima i ljudskim osobinama. Uz prof. dr. sc. Josipa Balena, prof. Juraj Petrak sudjelovao je u osnivanju prvog šumar. fakulteta u Argentini (1960.). Između dva rata i u vrijeme NDH bio je član JŠU i HŠD i član ispitnog povjerenstva za polaganje državnih stručnih ispita. Odlikovan je Ordenom Belog orla V. reda (1933.) Zalaganjem HŠD prof. ing. Juraj Petrak je, zajedno s prof. dr. sc. Josipom Balenom i dipl. ing. Franjom Petekom javno rehabilitiran (1995.) na Šum. fakultetu Sveuč. u Zagrebu uz Dan Šum. fakulteta. |