HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Mije, posjednika i drvotršca, člana HSŠD. Šumarstvo je apsolvirao na Šum. akademiji u Tharandtu (Saska, Njemačka). Započeo je raditi u struci kao šum. vježbenik kod Kralj. državnog šumarskog ureda u Fužinama. Od 1873. do 1880. radio je kod Brodske imovne općine kao procjenitelj, te kao nadšumar i privremeni upravitelj Gospodarstvenog ureda. God. 1875. sastavio je prvu šumskogospodarsku osnovu Brodske imov. opć. u Vinkovcima. Zbog neslaganja s pretpostavljenim šumarskim nadzorništvom zahvaljuje se na službi i 1880. vraća se na očevinu u Lokve, gdje se bavio šumsko - trgovačkim poslovanjem, nastojeći pospješiti gospodarski razvitak toga kraja, poglavito drvorezbarske kućne radinosti. U tu svrhu osnovao je posebnu školu za drvorezbarstvo, pletarstvo i tokarstvo. God. 1882., sa bratom, podigao je parnu tvornicu za okrugle palice. God. 1883. povjerena mu je, kao šumarniku, uprava više od 21.000 jutara hrastovih i bukovih šuma Kutjevačkoga vlastelinstva, gdje je - sređujući šumsko - gospodarske i lo-vačke prilike - dao doprinos gospodarskom razvoju vlastelinstva. Svoju je stručnost pokazao i uređivanjem paviljona toga vlastelinstva na jubilarnoj Gospodarsko - šum. izložbi u Zagrebu 1891. God. 1895.-96. otvorio je u Zagrebu privatni šumarski taksacijski ured, nadajući se osnivanju posebnog odjela za te poslove pri Šum. odsjeku Kralj. zemaljske vlade, što se tada nije ostvarilo. Od 1897. do 1900. služio je kao šumarnik kod plemenitog Komposesorata turopoljskog u Vel. Gorici. Nezadovoljan nesređenim odnosima, na koje nije mogao utjecati, preuzima ponovno šumsku upravu Kutjevačkog vlastelinstva, gdje je podizao šumske kulture, gradio šumske ceste i protupožarne prosjeke, držeći se načela da treba šumariti "ne samo na decenije nego na stoljeća unaprijed". God 1904. vraća se u Lokve i radi na njihovom unapređenju. Zaslu-žan je za osnivanje zadružne mljekare i sirane te udruge za paljenje vapna. Nastojao je da se sve zemljišne zajednice Gorskoga kotara udruže u jednu imovinsku zadrugu koja bi otkupila veliki šumski posjed kneza Thurn - Taxisa. Posljednje dvije godine života (1906.-1908.) obnašao je službu šumarnika Čabarskoga vlastelinstva. Umro je u Zagrebu, gdje je i sahranjen. Bio je dugogodišnji suradnik Šum. lista (1877.- 1900.), suradnik u tadašnjim dnevnicima o temama znakovitim za razvitak hrvatskoga šumarstva, a povremeno i suradnik LRV (1892., 1904.). U Šum. listu objavio je oko 40 članaka i priloga iz raznih područja šumarstva (uzgajanje i iskorišćivanje šuma, entomologija, trgovina i industrija, uređivanje šuma, povijest šumarstva). U članku "Pabirci za povijest..." (ŠL 1891, 1892.) objavio je vrijedne podatke o stanju iskorišćivanja šuma. prerade drva i stanju trgovine u Hrvatskoj u XIX. stoljeću (pilane, bačvarska građa, izvoz drva, drvarsko oruđe). Bio je član HSŠD od obnove god. 1876. i Obćeg hrv. društva za gojenje lova i ribarstva u Zagrebu. Bio je aktivan u radu Upravnog odbora i društvenih skupština HSŠD. Jedan je od pokretača izgradnje Šum. doma. Svojim je ukupnim radom zaslužan za unapređenje hrv. šumarstva. |