HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Potječe iz obitelji Farkaš, mađarskoga porijekla, koja je živjela u Lovrečini kod Križevaca. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Zagrebu, a višu gimnaziju u Velikoj Kaniži. Filozofiju je diplomirao u Szombathelyu (Mađarska). God. 1830. upisuje studij prava u Zagrebu koji završava u Požunu (Bratislava). Počinje službovati 1834. pri Banskom stolu, 1836. podbilježnik je Križevačke županije, a 1840. veliki sudac u moslavačkom kotaru. Kao vrhovni zapovjednik četa za obranu domovine, u Križevačkoj županiji sudjeluje u ratu protiv Mađara 1848. God. 1850. imenovan je predsjednikom Zemaljskog suda u Križevcima. Umirovljen je 1855. zbog protivljenja uvođenju njemačkog jezika kao službenog. Zatim radi kao upravitelj Narodnog muzeja u Zagrebu. God. 1861. izabran je za velikog župana Križevačke županije, ali je 1867. otpušten iz službe jer se protivio proglašenju neustavne naredbe o općoj vojnoj dužnosti. Za saborskoga zastupnika izabran je 1871.g. Iako je po struci bio pravnik, Vukotinović je stekao neprolazne zasluge za hrvatsko prirodoslovlje. Na poticaj botaničara J. Schlossera, s kojim se upoznao 1839. u Križevcima, započela je njihova plodna suradnja na istraživanju biljnog pokrova Hrvatske. Zajedno su objavili osnovna botanička, floristička djela poznata i priznata kod nas i u svijetu: "Syllabus Florae Croaticae", "Flora Croatica" i "Bilinar". Samostalno je objavio veći broj znanstvenih radova s florističkom, taksonomskom i biljnogeografskom problematikom. Između ostalog veliku je pozornost posvećivao hrvatskim hrastovima, posebno hrastu lužnjaku, opisujući na temelju često vrlo promjenljivih morfoloških značajki više od 120 različitih "vrsta", "varijeteta" i "formi" koje se sve mogu svesti u okvire samo četiriju europskih vrsta hrastova. Unatoč nedostacima, niz je Vukotinovićevih imena hrv. hrastova sačuvano u znanstvenoj botaničkoj literaturi u obliku sinonima ili statusu nižem nego što ga je on odredio. Dao je i vrijedne prinose geologiji naših krajeva. Bio je član JAZU u Zagrebu od njezinog osnutka 1866. i član nekoliko europskih znanstvenih ustanova. Od 1855. do 1857. bio je urednik "Gospodarskog lista", u kojem je i surađivao. Zalagao se i za osnivanje GŠU u Križevcima. Pripadao je krugu uglednih i po znatih domoljuba - iliraca, i u hrvatskom narodnom preporodu imao je is taknuto mjesto. Mogućnost rodoljubnog djelovanja vidio je u književnosti i okušao se kao pjesnik, pripovjedač i dramatik. Sa S. Vrazom i D. Rakovcem pokrenuo je 1842. književni časopis "Kolo", a uređivao je i almanah "Leptir". Jedan je od prirodoslovaca druge polovine XIX. stoljeća koji su pozitivno utjecali na razvoj šumarske struke u Hrvatskoj. U znak zahvalnosti znanstveniku Ljudevitu Farkašu Vukotinoviću Grad Zagreb je ulicu u kojoj se nalazi Hrvatski šumarski dom nazvao njegovim imenom. |