HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Pučku školu i nižu realku završio je u svom rodnom mjestu, a višu realku u Rakovcu, gdje je 7.7.1882. g. s izvrsnim uspjehom položio ispit zrelosti. Iste godine u jesen posao je u Visoku školu za kulturu tla u Beču, gdje je 10.12.1886. položio diplomski ispit za šumarsku struku. Godine 1886.-87. služio je kao jednogodišnji dobrovoljac kod topništva u Beču gdje je položio ispit za časnika u pričuvi i postao poručnikom. Od 15.12.1887. do 9.10.1888. službovao je kao tehnički dnevničar kod Gospodarstvenoga ureda Slunjske imovne općine u Rakovcu, gdje je obavljao posao šum.-procjenbenog pristava. Potkraj 1888. g. povjereni su mu poslovi šumskoga protustavnika, a ubrzo je imenovan upraviteljem kotarske šumarije u Vališ-se-lu podno Cetingrada. Godine 1890. imenovan je kotarskim šumarom u Rujevcu, gdje je ostao do ljeta 1892. g. Tada je imenovan kr. šum povjerenikom u šumarskom odsjeku kr. zem. vlade u Zagrebu. Uslijedila su premještanja, i to 16.1.1897. za županijskog šumarskog nadzornika u VIII. činovničkom razredu, a od 28.2.1901. unaprijeđen je za šumarskog nadzornika I. razreda. Već 1899. g. imenovan je povjerenikom za ispit iz računarske struke kod imovnih općina i za ispit za samostalno vođenje šumskoga gospodarstva, član je tih ispitnih povjerenstava ostao do svoje smrti. Od ustrojenja zaklade za "Uzgoj diece šumarskih činovnika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji" bio je zamjenik predsjednika povjerenstva. Umro je u Zagrebu i sahranjen 2.12.1909. g. na Mirogoju. Značajan je Borošicev rad na području gospodarenja šumama imovnih općina i zemljišnih zajednica jer su se po Naputku za sastav gospodarskih osnova i programa, kojeg je bio autor, od 1903. godine uređivale šume, koje su bile pod osobitim javnim nadzorom. Kao tajnik Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (1896.-1904.) jedan je od glavnih organizatora hrvatskog dijela Milenijske izložbe održane 1896. godine u Budimpešti te radova na gradnji Šumarskog doma, osnivanja Šumarskog muzeja i pripremnih radova na ustrojstvu Šumarske akademije 1898. Od 1904. do 1910. g. izdavač je Hrvatskog šumarsko-lovačkog koledara. U Šumarskom listu (1887.,1897., 1900., 1901., 1903-1905 i 1908.) obrađivao je teme iz područja uređivanja šuma, dendrometrije, šumsko — pravnih odnosa, iskorišćivanja šuma i povijesti šumarstva. U znak priznanja za njegove zasluge kako za hrvatsko šumarstvo, tako i za Hrvatsko-slavonsko šumarsko društvo već 1910. g. osnovana Literarna zaklada nazvana je njegovim imenom. Iz te zaklade, uz ostalo, 1922. g. sufinancirani su i fakultetski udžbenici dra Nenadića Računanje vrijednosti šuma i dra Levakovića Dendrometrija. (O. P.) |