HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Osnovnu je školu polazio u Muću kod Sinja, Solinu i Srbobranu u Vojvodini, gdje 1929. g. završava gimnaziju. Studirao je na šumarskim fakultetima u Beogradu i Brnu (R. Češka). Diplomirao je 17.3.1934. g. Po završetku vojnog roka u Školi rezervnih artiljerijskih oficira u Sarajevu od srpnja 1935. do 1937. g. radi kao volonter i dnevničar na poslovima uređivanja šuma Gradske opštine u Novom Sadu, Direkciji šuma u Banja Luci i Sarajevu te na poslovima iskorišćivanja šuma u manipulaciji Potoci poduzeća "ŠIPAD". Nakon položenog ispita za samostalno vođenje šum. gospodarstva, krajem 1937. g. dolazi u svojstvu šumarskog vježbenika u Šumsku upravu Vitez, a iz Viteza premješten je za sefa Šumske uprave u Okruglici. Za bosanske prilike ta Uprava, površine 12. 300 ha, bila je mala površinom, ali bila je osnovana za režijsko iskorišćivanje šuma. Od 1941. do 1945. g. radi u Ravnateljstvu šuma u Sarajevu u Odsjeku za režijsko iskorišćivanje šuma i ujedno je honorarni nastavnik na Srednjoj tehničkoj školi -Drvarski otsjek u Sarajevu. U novoj državi 1945. g. postavljen je za glavnog direktora za šumarstvo, drvnu industriju i šumsku željeznicu Šumsko - industrijskog poduzeća "ŠIPAD" sa sjedištem u Drvaru. Zbog neslaganja s nadležnim vlastima u vođenju politike poduzeća, 1949. godine prelazi za profesora u, tada osnovanu Saveznu srednju šumarsku školu za krš u Splitu. Glavni predmeti u Šumarskoj školi bili su mu uređivanje šuma i iskorišćivanje šuma, a predavao je i lovstvo, kraške vode i dr. U rujnu 1953. g. prelazi u Š. G. "Dalmacija" u Splitu, a nakon toga jedno je vrijeme republički šumarski inspektor, zatim inspektor NOO Split. U studenome 1956. g. odlazi u Beograd, u Savez Poljoprivredno-šumarski komora u svojstvu sekretara za Sektor uzgoja i zaštite šuma. Kada je 1959. godine osnovan Jugoslavenski savjetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo, od 1. srpnja rukovoditelj je Službe šumske proizvodnje i pomoćnik direktora Centra. Na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1975. g. Uz redovan rad u Centru Bura je aktivno sudjelovao u Jugoslavenskoj nacionalnoj komisiji za topole kao sekretar i dopredsjednik. U dva mandata bio je član Izvrsnoga komiteta Međunarodne komisije za topole FAO u Rimu, zatim član Savjeta Zavoda za topolarstvo u Novom Sadu te član Savjeta Zavoda za četinjače u Jastrebarskom, čiji je bio suosnivač. Iza inženjera Bure ostao je obiman spisateljski i urednički rad. Objavio je vise od 50 znanstvenih i stručnih radova, studija i projekata. Uredio je šest svezaka edicije "Krš Jugoslavije", izdane kao priprema za Savjetovanje o kršu održanom 1959. g. u Splitu. Uredio je monografiju "Deliblatska peščara 1818 - 1968" (1969.-70.). Zatim, 15 godina bio je urednik časopisa "Topola", a 14 godina (1958.-1975. i 1978.-1984.) edicija Jugosl. poljoprivrednog centra. Uredio je i publikaciju "Razvoj šumske proizvodnje Jugoslavije i zadaci Centra do 2000. godine" (Beograd, 1984.) u kojoj se nalaze i podaci o seminarima i stručnim skupovima koje je također organizirao, angažirajući i referente iz inozemstva. Surađuje u publikacijama jugoslavenska šuma (1937.), Lovačkom vjesniku (1953.), Šum. listu (1955., 1960.-1962., 1965.), Topoli (1957., 1959.-1971., 1973.-1974.), savjetovanju o Krku Jugoslavije (1958.), Zborniku Društva inžinjera i tehničara, Split (1958.), Glasniku za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo AKMO (1960.), I. Jugoslavenskom savjetovanju o zaštiti šuma (1960.), Šumarstvu (1960.), Sa-vremenoj poljoprivredi (1961.), Protivpožarnoj zaštiti (1963.), reviji 76 Novosadskog sajma (1976.), Drvarskom glasniku (1977.) i Privrednom pregledu (1978.). Od objavljenih radova i članaka izdvaja se članak objavljen u Šum. listu 1955. g - Prebirni način gospodarenja u niskim šumama crnike (Quercus ilex) na otoku Olibu, prvi prikaz uopće iz područja gospodarenja o našim šumama crnike. Ing. Bura je bio i scenarist i stručni konzultant na snimanju kolor-filma "Plantaže topola" (1965.), koji je na VI. svjetskom šumarskom kongresu u Madridu dobio plaketu. Bura je bio društveni djelatnik. Od đačkih dana do kraja života član je izviđačke organizacije (do 1945. skauta), a zatim član je "Narodne tehnike" kao i Šumarskoga društva, te je obnašao i dužnost predsjednika Nadzornog odbora Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije. |