HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Petra i Gabrijele r. Kren. Hrvat, rimokatolik. Potječe iz službeničke obitelji (otac službenik, majka domaćica). Osnovnu školu završio je u Vinkovcima 1947.g., a gimnaziju, također u Vinkovcima, 1953. Nakon završene gimnazije upisuje se na Šumarsko odjel Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sarajevu, a tokom studija prelazi na Šumsko-gospodarskih odjel Poljoprivredno - Šumarskog fakulteta u Zagrebu, gdje i diplomira 26.3.1958.g s temom iz područja lovstva. Ing. Antun Guth započeo je svoj radni vijek u tadašnjem Šum. gospodarstvu Vinkovci, najprije kao taksator, a 1960.g. kao upravitelj Šumarije. Nakon integracije Šum. gospodarstva "Hrast" Vinkovci i Drvne industrije "Slavonski hrast" Vinkovci (1961.) u Šumsko-poljoprivredno-industrijski kombinat (ŠPIK) "Spačva" obnaša najodgovornije dužnosti, najprije kao direktor službe za plan i organizaciju. Od srpnja 1968. na dužnosti je pomoćnika generalnog direktora za odnose s pogonima. G. 1969. dolazi do odvajanja Šumarstva i drvne industrije te se formira Drvno-industrijski kombinat "Spačva" Vinkovci gdje nastavlja raditi kao direktor općih poslova. Od svibnja 1970.g. rukovoditelj je službe za istraživanje tržišta, a od svibnja 1972.g komercijalni direktor. U svibnju 1975.g. preuzima dužnost direktora OOUR-a Trgovina. Nakon još jedne reorganizacije u kolovozu 1989.g. direktor je Komercijalnog sektora. Na dužnosti rukovoditelja za istraživanje tržišta nalazi se od kolovoza 1992.g. do odlaska u mirovinu 15.5.1994. Posebno je znakovit bio njegov rad na komercijalnim poslovima, pa je uza "Spacvu" vezano i njegovo ime. Surađivao je u stručnim publikacijama i časopisima, ali i novinama. O temama iz Šumarstva pisao je u početku svoga rada. Pisao je i o povijesti "Spačve". S prilozima o marketinškim i komercijalnim pitanjima sudjelovao je u zagrebačkim dnevnicima "Vjesniku" i "Večernjem listu" te u "Vinkovačkom listu". Davao je priloge u raznim časopisima za zajedničke radove vezane uz rad Jugoslavensko-talijanske komisije za drvo čiji je bio član. Bio je skroman i pošten, "dobar i plemenit čovjek, nositelj obitelji, Šumar, poslovni Čovjek, Sportski i kulturni djelatnik", piše Vinkovački list, 17.11.1995. U istom broju tih novina nalazimo i sastavak "Dida moj" njegove unuke Tene, koji napis govori o velikoj ljubavi koja je postojala u njegovoj obitelji. Uz poslovne i obiteljske obveze bio je angažiran u Sportu i kulturi. U mladosti bio je aktivan Sportaš, a kasnije su njegovom inicijativom bili osnivani novi klubovi. Godinama je bio predsjednikom Sportskog društva "Spačva". "Uvijek je podržavao i pomagao, a i sam sudjelovao u organizacijama raznih kulturnih manifestacija, Sto također govori o njegovoj svestranosti i plemenitosti. U stručnim krugovima bio je aktivni nositelj programa u Šumarskom društvu, a jedno vrijeme bio je i predsjednik tog društva", ("Vinkovački list"). |