HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Otac Josip u mladosti bio je lugar na donjomiholjačkom vlastelinstvu grofa Mailatha, ali poslije odsluženja vojnoga roka prelazi u aktivnu vojnu službu i napreduje do poručnika (u Kraljevini SHS). Nakon izlaska iz vojske živi kao zemljoradnik - kolonist na Kosovu (Mileševo). Majka Magdalena bila je domaćica i brižna majka svoja tri dječaka. Sa Kosova vraćaju se u Gat, malo selo kod Valpova. Prof. Đuro Hamm (njegov brat Josip bio je istaknuti slavista i sveuč, profesor u Zagrebu i Beču) završio je osnovnu Školu u Valpovu, a 1933. maturirao je u Osijeku, nakon četiri razreda klasične i četiri razreda realne gimnazije. Tehnički fakultet Univerziteta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu dodijelio mu je kao redovnom slušaču Strojarskog inžinjerskog odsjeka, elektrotehničkog smjera titulu inženjera elektrotehnike 28.6.1940. g. Nakon rada na projektima i izvedbi elektrifikacije Banovine Hrvatske potkraj tridesetih godina, od 1940. do 1947. g. službovao je u Dl Belišće. U međuvremenu, zbog njemačkog porijekla, neko je vrijeme bio u logoru. Od 1947. do 1950. voditelj je Kapitalne izgradnje, a zatim i sef grupe za održavanje strojeva u Glavnoj direkciji drvne industrije NRH u Zagrebu. G. 1948. boravio je na studijskom putu u Švedskoj, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj G. 1950. počinje njegova djelatnost na fakultetu i to najprije od 1950. do 1953. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Sarajevu u svojstvu docenta za predmete opće i Šumarsko mašinstvo na Šumarskom odjelu. G. 1953. dolazi u Zagreb i do 1955. suradnik je Instituta za drvno-industrijska istraživanja u Zagrebu. Tu vodi referadu za energetiku u drvnoj industriji. Istodobno počinje raditi kao honorarni nastavnik na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu za predmete radni strojevi za drvo i strojevi za transport i dizala, a 1955. posve prelazi na fakultet u svojstvu docenta. Njegov habilitacijski rad pod naslovom "O utrošku pare pri parenju bukovine" prihvaćen je 1956. g. Na toj dužnosti ostaje do 1964. kad je izabran za izvanrednoga profesora za predmete radni strojevi za drvo i elektrotehnika, a 1972. izabran je za redovnog profesora Šumarskoga fakulteta Sveuč, u Zagrebu. Nast. g. 1961.-62. predavao je i na Šum. fakultetu u Sarajevu i na Višoj tehničkoj školi za finalnu preradu drveta u Novoj Gradiški, a sudjelovao je i u organizaciji nastave na Drvnoindustrijskom odjelu Biotehniške fakultete u Ljubljani. Godine 1966. do 1968. bio je prodekan DI odjela Šum. fakulteta. Bio je i pročelnik Zavoda za istraživanja u šumarstvu. Za dekana nije nikad bio dovoljno podoban, ipak jedan mandat (1967-1969) član je Savjeta Šum. fakulteta. Godine 1966. do 1968. bio je prodekan DI odjela Šum. fakulteta. Čitav radni vijek bio je član Udruge drvne industrije i njezinih povjerenstava; sudjelovao je na mnogim domaćim i stranim skupovima te na seminarima poznatog ECE-a. Govorio je njemački, engleski, poljski i španjolski, a služio se francuskim jezikom. Tijekom rada na Šum. fakultetu u Zagrebu gradio je i uvodio nove kolegije, i to ne samo u Zagrebu. Bio je najopterećeniji profesor na Fakultetu; neko vrijeme imao je i dvadesetak sati nastave na tjedan. Predavao je Radne strojeve za drvo, Strojeve za transport i dizala, Elektrotehniku, Opće strojarstvo i Šumarsko strojarstvo. Bio je izvanredan pedagog, nastavnik i stručnjak. "Mnogim suradnicima, studentima, prijateljima i slučajnim susretnicima ostat Će ponajviše u uspomeni po svome pedagoškom radu i ljubavi s kojom je prenosio svoje veliko znanje. To je bilo razlogom da smo uvijek ostali njegovi štovatelji, uporabnici njegova znanja o drvnoj industriji, prenositelji njegova iskustva u praksu. Malo je koji profesor, ne samo na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, prenosio i primjenjivao tolika znanja u struci, u neposrednoj praksi. Ako za ikoga možemo reci da je u tom području bio prvi, onda je to bio gospodin profesor Đuro Hamm. Mnogi naraštaji naših studenata, kasnije cijenjenih inženjera, mogu to i potvrditi. " (S. Sever). Kroz čitavo vrijeme djelovanja na fakultetu prof. Hamm provodi uspješnu suradnju s drvnom industrijom. Iz popisa izvršenih znanstvenih i stručnih radova razabire se velik broj zadataka koje je rješavao za potrebe drvnoindustrijske proizvodnje. Ta se suradnja odvijala dijelom neposredno, a dijelom preko Instituta za drvo u Zagrebu i preko ZIDI-ja Šum. fakulteta u Zagrebu. Napisao je i objavio velik broj znanstvenih i stručnih radova, udžbenika i skripata, koji su tiskani i umnažani u vise izdanja. Znatan broj njegovih radova, čak i skripata, nije našlo nakladnika. Dr. sc. Ing. Đuro Hamm izradio je vise od 70 projekata, od kojih se polovina odnosi na ekshaustorske uređaje, dvadesetak na sušare i parionice drvene građe, a desetak projekata na razne toplinske uređaje i instalacije. Načinio je i dvadesetak opsežnijih ekspertiza i rekonstrukcija energetskih postrojenja, analize energetskih izvora i potreba topline za tvornice šperploča, furnira i iverica, ispitivanja rada sušionica i parnih kotlova, prijedlozi za rekonstrukciju ili izgradnju novog energetskog postrojenja i dr. Sadržaj elaborata - ukupno oko 15 - najvećim su dijelom izrada investicijskih programa i njihova recenzija za pilane, tvornice furnira i šperploča, tvornice pokućstva i građevne stolarije, tvornice tanina i dr. Dakle, prof. Hamm bio je povremeno u suradnji s gotovo svim našim većim tvornicama drvnoindustrijske proizvodnje. Bio je povremeni suradnika velikog broja poduzeća: Kombinata Belišće, DIP-a Otočac, DIP-a Čabar, DIK-a Česma, Kombinata Đurđenovac i dr. Sudjelovao je na vise znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu: Seminar ECE, Udine 1978; Enkon, Nürnberg, 1977. i 1979; znanstveni simpozij, Berlinek, Poljska, 1978. Društveno je bio aktivan i izvan fakulteta: bio je član Komisije za mašinogradnju Udruženja drvne industrije Jugoslavije i član DIT-a Zagreb. |