HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
Sin Grigorija, radnika i Pelagije r. Solodko. G. 1919. bio je učenik tadašnjeg petog razreda gimnazije kada su ga bjelogardijci uhapsili i 30.12. izveli na strijeljanje, ali je ostao živ. Bježi na Krim, a zatim u Tursku i preko Grčke i Afrike početkom 1920. dolazi u Jugoslaviju. Rusku vojnu gimnaziju (35. generacija Donskog kadetskog korpusa) završava u Bileći i 1924. dolazi u Zagreb. Stanuje u Ruskom domu na Kunišćaku i dvije godine studira na Visokoj tehničkoj školi, a 1926. prelazi na šumarstvo na Gospodarsko-šumarski fakultet gdje 1932. apsolvira. Diplomirao je 9.10.1939. Kao apsolvent 1933. dobiva mjesto u Šumskoj upravi u Olovu (Bosna), a 1933. prelazi u ŠIPAD, Direkcija šumskih radova Oštrelj. Od 1939. do 1945. radi u Crikvenici, na Rabu i Sušaku. Za vrijeme rata, iza 1940., Jakovljev je radio u taksaciji Ministarstva šumarstva NDH, u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, gdje su također bili savjetnici šumarski inženjeri Markić, Vajda i Klepac (koji je upravo diplomirao 1939.) i honorarno S. Bertović (kao student šumarstva). Poslije II. svjetskog rata radi u Brinju, Gospiću i Garešnici. Nakon raskida Jugoslavije s Informbiroom 1948. I. Jakovljev 1950. napušta Garešnicu i odlazi u SSSR. Vlasti Sovjetskog saveza uputile su ga u Mađarsku na rad u Ministarstvo saobraćaja. G. 1956. odlazi u SSSR gdje je upućen u Taškent (Uzbekistan), gdje radi kao glavni inženjer projektant na projektiranju prometnica, irigacija, pošumljavanju stepa i ozelenjavanju gradova. Sa 60 godina, tj. 1963. odlazi u mirovinu, ostaje u Taškentu, baveći se planinarenjem i sportskim ribolovom. U Hrvatskoj bio je član više pjevačkih zborova. Iz pisama koje je razmjenjivao s O. Piškorićem, dipl. ing. iz Zagreba, doznajemo da je Zagreb i "Horvatiju" smatrao svojom drugom "dragom domovinom". |