DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1877 str. 25     <-- 25 -->        PDF

~ 23 —


Gre bi se mane vrlo latko iztriebiti dale^ što bi se tim laglje


postiglo, kad bi se težnje onoga koji daje posao onim koji ga


primaju u sklad dovele, đočim. bi se ovime umnožila roba polag


debljina i dimenzija što iijedno osjegura radnikom većib zaslužbina.


Višje pomenuto sredstvo, kojim radnici razdielbu bilježe, moglo


bi se zamjeniti usiljenom olovkom ili kakovom crvenkom, kojom


se oštrije neznatnim troškom crte ^sabilježiti a znatnije prištednje


u drvu postići moga.


Označivanje pravca ciepanju uebi se snijelo nikada propustiti,
dočim je izkušeno, da se drvo bez ovoga označenja nikada u pravcu
neciepa. Iz neizravnosti pako neposredno sliedi, da se razdielba
odiela preinačuje pa se s toga moraju ma i za pojedine duge, pojedinoga
odiela pojačati debljine, da dobijemo duge željene debljine.
Neeinimo-li tako, onda se moramo zadovoljavati tajuimi dugami.
U prvom i dragom slučaju izgubije se sirovog drva, đaklem
i na novčanom pribodu (dobitkn) a radnik prikraćen je kod za^
službe.


Da ovaj manjak nije neznatan, kako se možda čini, već je
navedeno, te proizlazi, da sačinjava uvjek jednu dugu svakoga
odiela. Kod trupca od n.. p. 64 cm., od koje odpada 16 cm. na
srce, iznosi kod najmanje 14 odiela po 4 komada!


T kovo označivanje potrebno je i kod ođlučenja pojedinih
kolobara željeznim klinom. Oštrac (brid) takovog klina nesmije
biti dugoljast i izpravan već okrugljast i od dobrog nada, jer se
raebko željezo uporabom previje.


Nadalje imala bi se rabiti samo kod običnoga obrublenja
težka sjekira (Besaumbake) a kod finijega makljica (Eeifmesser),
pošto je od velike probiti, kada se širina duge čuva a debljina na
tako zvanoj djubnici srca dalje nedira na koliko nebi potrebno
bilo, da se ovdje izgladi. Težkom sjekirom radeći radnik, cesto zasieče
za koju crtu gliblje, jer ju i težko rukovodi, stoga postanu
njekoje duge nebotice užje, uslied čega se gubi kod proizvadjanja
duga na velikom znamenita količina. IJvedenjem takovog načina
poredjivanja drva, nebi poskupljela radnja, pošto bi onaj, koji
do sada obrubljuje, samo njeki dio svojega posla drugomu prepustiti
imao, đočim bi onaj, koji posao daje, dobio na množim i
dobroti robe.


Sva ova prosudjivanja i primjetbe u proiiivadjanja francezkih
duga nemogu se povjeriti radniku, pošto je on toga načela, da u