DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 81 "~ K stvarnoj cieljishoclnosti spada još ovo i ono, primjerice d.a dielovi pojedinaca budu dosta veliki i dosta dugi. Naravski da bi morali ti ciepci biti sto veći i ako baš ne bi bili neposređice sastavljeni s ostalim posjedom novoga vlastnika, da bar budu u blizini (na ruku). Tomu ne bi odgovaralo, kad bi koje selo, kao što to drugdje često biva, obćinske pašnike u premnoga obkolja (ridove) a ove onda postupice medju sve obćinare porazdjeljivalo. Predaleko bi ^akalali, kad bi hćeli izpitivati sve moguće slučajeve razdiobe, ali dva slučaja moram ipak istaknuti. Često bi se, kao što rekoh, moglo činiti nadobno, da se samo jedan dio obćinske zemlje porazdieli, a da ostala ostane svejednako obćinskim pašnikom. ili obćinskom šumom. U tom slučaju neka bi se bar gledalo, da se ;7;ajeduičkomu uživanju utanači način, kakov se od prilike utanačuje pri uživanju zemalja, koje su obćinskom imovinom, a taj se način označuje danas imenom gospodarske družbe. Drugi bi slučaj bio to, kad bi uz obljubjenu i svakojako najprikladiuju stvarnu razdiobu na svekolike obćinare dielovi izašli pi-emaleni. U takvu slučaju valjalo bi najprije pođieliti pašnik rationalno a onda na ime obćine prodati dielove onomu, tko više da. Tiem bi se uklonili preveliku cjepkanju zemlje i neugodnoj stvarnoj razdiobi medju pojedine obćinare, dobio bi se novac za koristne obćinske podhvate, i što bi n našem slučaju bilo najpretežnije: došli bi tako pojedini dielovi pašnika baš onim u ruke, koji bi bili najvoljuiji umilovati takove dielove sto većraa \ Da se pako ono, što je najprobitačnije, i osigura, i da pojedinac svojim opiranjem ne može zapriečiti toli koristuu razdiobu obćinskih pašnika, trebalo bi osigurati izvedbu posebnim zakonom 0 razdiobi obćinskih pašnika. ´ T?j sam način predaje u poscbnicke . ruke preporučio slobodnomu kraljevskomu gradu Eieej, kadno me zapitaše za svjet, Što bi bjlo najprobitačnije udesitio njihovu oboinskom pašniku. Svjetovab gradsko zastupstvo, neka najprije ustanovi stvarno korektnu osnovu rai^diobe, neka povrsta dielove po razredih vrednoće, neka za svaki razred ustanovi primjernu eienu rali, neka se po tom sračuna vrednoea svakoga diela. a onda se neka jedan za drugim proda onomu, tko više da. . |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 24 <-- 24 --> PDF |
—^ 80 — vaiije to prevelike kamenito pustinje ´ loli (Ogromnu radinu snaga, da će više desetaka godina lako minuti, dok narod posve obavi taj posao? A ne će li dotle biti zajednička pašn priekoni potrebom? A ne možemo li pomisliti, da će u pojedinib slućajevih zajedničko (rekao bi tvorničarsko) go.^pođarstvo ^ baš i uz napredniju knltum vrlo dobro pristati, te možda zahtievati i zajeđnićtvo zemaljske imovine ? U kratko: o skoroj i posvemašnjoj predaji obćinskih pažnika u posebnićke ruke nema u ovaj par žalibože još ni razgovora. Ponajprije može se postići i čini se najprešnija razdioba ob~ ćin«ki]i pasnika medju pojedina sela i ta mi je razdioba tim pretežnija. tšto se ]}aš njom bezuvjetice započeti mora, jer je ona uvjet svakon:m nagodjaju. Ipak bi se neokljevice imalo spremati na taj prielaz obćinskih pa.siiika u posebničko vlastnictvo i moralo bi se ^^eć unapried na to naginjati tiem vise, što bi ipak moglo 1)iti slučajeva^ da će se moći tak()\ prielaz namali i bar dielomice upriličiti. Ta la se predaja u posebničku vlast mogla u s^^aku ruku samo parcelovanjem (po}´azcjepljajem u cie])ce) obaviti, a to bi unapredjivalo sve smjeroA-e, koji su skopčani sa zaplodjivanjem kiusa, tiem većma, što bi noii absolutni vlastnici na svojih ciepcih (komadih) za cielo zasadili što voćaka, što nevoćaka, a i Ainove loze te ih tako pretvorili vrlo cesto u kitnjaste livade, na kojih bi se mogao naći po gdjekoji ciepčić oranice. Ta bi se razdioba obćinskih pašnika imala obaviti stvarno, prema cielji. Tuj In se nnjprije prema veličini dielova imala udesiti mreža })ureva za mjestnl promet, tehnikom što savršitija (kosimice i položite ]fOpinjuć se uza strane a sa gla^iiimi prometnimi dnimovi sastajuć se), pašnik medju takva dva puta imao bi se okomice prema putovima porazdieliti, tiem ])i se postigla trajna dobra konmnikocija i lako održa^^anje pute \ a. te valjana udesba pregradnih zidova (kojih se sada nalazi vrlo često okomice uza stranu izvedenih), koji bi k jethui bili obranom od bure, a ne bi unapredjivali vododerina ^. ´ ObranskiJi i>ašmka na primorskoBi krasu ima 83.600 rali. Od tieh treba o´lhifl 21.000 nUi piH. Uo će se zagajiti, i 25.000 rali absolntue golefi, ostaje ´^ Takva su zfjjednička gospoitarstva primjerice na alpali. gdje \\ velike gotov´ si]´. ^ MogJo Id so ćiniti. da se to samo sobom raznmieva. Mi to nije tako, jerbo niuoge i novije razdiobe, što sam ih ja po našili kraških pokrajinah vidio, jie odgovaraju fjem uvjetom. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 79 — žaju dostaju one više znaiBeiiitosti hvauje-vina ili branjenica, za koje ustanove sadašnjega šnmskoga zakona slal^ dostajn, to bi se imao posebnomu zakonu ob obćinskih pasnicib pridodati članak, kojim se ti pašnici proglašuju brauje\inann\ i još neki izpravci i nađopunjci paragi´afa šumskoga zakona o branjenicah. Ja sam već u drugom pogiavju obrazložio, da je baš kras kao drugdje tako i u hrvatskoj krajini najjasniji dokaz istini, koja je već počela otimati mah, da obćinsko vlastnićtvo (uz male iznimke) ne unaprecljuje obrađjivaiija zemlje, dapače, da uz toliko rogobatne i sđvojne napremice, kakve su na hrvatskom primorskom krasu, takove zemlje moraju posvema po zlu proći, ako niesu obćinarom obćinskom imovinom već obćinskom zajednicom. (§, 288. obć. građj. zakonika). Za tiem sam pokazao, da posebnik ogolećivanju najprikladnije zemlje, ako su njegova absolutna (ne obterećena i nedielomična) imovina, obično od te propasti sigurno občiiva, pak sam spomenuo i uzroke, zašto to biva. Uz takove okolnosti moram nai´avski zag´ovarati načelno i ponajpače, da obćinski pašnici priedju u imovinu posebnika; to bi bio za cielo najbolji način zaplodjivanja krasa i bio bi već s toga prekoristan, što bi se državna uprava riešila svake brige i prevelikih potežkoća, s kojimi je takovo bjižnikovanje nad zajedničkim ,uživanjem skopčano. Da ja uza sve to istom na kraju ovoga pogiavja o toj predaji obćinskih pašnika u vlastničtvo posebnik^ govorim, polieže samo odtud, što se jedva tomu nadati možemo, da će obćine skoro pristati uz takovu radikalnu ustano^^u i u tolikoj mjeri, da vriedi spomena. Tomu bi se prejako opoprečivale dosadašnje navike i mnoge dmge prevelike potežkoće, nit bi to, da se posvema izvede, samo po sebi cielji shodno bilo, osobito dotle, dok se ne razgode pojedini obćinari glede ukupnoga posjeda, o čem ćemo potle još govoriti. Ne smiemo nikada zaboraviti, da i onomu, što je najbolje, ima uvieta, kojim ako se ne zadovolji, onda i ono najbolje nije ni dobro, a kamo li najbolje. Sama sobom prevaljana individualizacija ukupn 0 g a zemaljskoga vlastničtva predpostavlja napredniju kultura i barem krmljenje stoke u staji. A može li se o tom već u ovaj par na krasu što i govoriti? Da se obćinski pašnici podiele posebnikoni, onda bi za cielo i to na bolje oki-enulo. Ali ne zahtieva li zaplodji |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 78 — Za tieiii hi posvema Baiuuii državne zaklade zti ^aplodjivatije kraso: odgovaralo, da se oBiia obćmam, koje bi se pri tom poslu odlikovale spreumošću i vrlo valjanim obavkom, đoi)itaju nagrade. * U spomenutom zakonu o1) obćinskili pažnicili imalo bi se ustanoviti, da se koze smiju puštati samo na ogradjene vlastite zemlje oko kuće, a kopitari da se smiju ])asti samo na negrićevitili pašnicih. Ako bi se koze uhvatile na zabranjenoj paši, neka bi se namaJi postrieljale. Koza je na Imvatskom, kao i na svakom drugom krasu pravo pravcato zlo načelo, pravi sotona, koji je sve te strašne pustoši stvorio. I pošto koza samo ondje vriedi, gdje šumu ili grič brstiti i zatirali može, to prije preporučeni priedlog, da se smie puštati samo na domaće ogradjene zemlje, znači toliko po prilici, koliko da se ne smie držati. Ne bi li obzinić se na to i na okolnost, što će izključaj te zatornice k\mh povoda dati prestnpkom zakona, ne bi li, rekob, s toga razloga bolje bilo držanje koza posve zabraniti^, o tom neka sude oni, koji bolje od mene poznaju ćud krašana i snagu buduće di´žavno-redarstvene eksekutive. Sto zaMievamo, da kopitari, (konji, mule, osli ili magarci) smiju samo na negričevite pašnike, to opravdavamo činjenicom, što se te životinje isto tako hrane lišćem, pupoljci i grančicami bjelogorice kao i travom te bokorjem, a kad ovih nema, onda samo živu ol) onih; opravdavamo tiem, što su puno veće te s toga mnogo grdje oštećuju grmlje, nego li primjerice puno manja ovca, koja se i ne uzpi nje poput koze i ne uraie onako privinuti ogranaka k sebi, niti onako visoke obrstiti, kao ta zatornica. Kako sam već prije natuknuo, ne bi smjelo blago, kad nije vehke sile, pasti na onih o])ćinskih pašnicih, gdje se bjelogorica i sitnogorica podiže za sječu kime. Ali se ipak tomu ne staje na put, da se trava izžnieva i kad bi nastala velika oskudica krme, da se blap;o iznimice upušta u odraslu goni; al se ne bi smjelo drugo blago upuštati, već samo papčari (goveđa i ovce). Ako se gričeviti pašnici već imapried ne uzmu pod šume, to će ipak činom postati šumami. čim se prva pomladaća sječnjava udesi i po čistinah gora zasadi; svakako će dakle od pašnika postati prave šume. Pošto se dakle tako postale šume već po svom polo ´ To dopiiivo.nJG nagradii imalo bi se svaki put oglasiti, ne bi 11 se i ne marniei trznuli. ^ i^Fiko su to ui^iniia u novije doba neka obeiuska zastupstva u Dalmaciji. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 21 <-- 21 --> PDF |
~ 77 ~ . samo zaplodjivanju krasa već i najveco-m mjeroni u posebnu korist sela i pojedinih obćii)axa, koji posljednji dašt.o i posve doknćajii tu korist. Pa ipak se nije nadati, da će obćiiie same zapodjeti tu radnju, jerbo u obćinara nema nikakve sloge ni pregnuća za obćinskim boljkom i za vlastitom budućom srećom. Taj bi dakle trebalo mogućeg potisnuća od ozgo. A to bi se imalo po mom sudu udesiti pravim zakonom, u kom bi se nacrtale temeljne crte za valjano postujjanje s obćinskimi pašnici, kojim bi se svakomu selu prema mjestnim olcolnostim ])ropisala osnova ra,dnje te ustanovilo, da pri sastaA´ljanju i dozvoljivanju tieh osnova, za tieni pri nadgledanju izvedbe sudjeluju posebni a.grarno-redarstveni organi, sto će ili država postaviti. Tiem bi se zirkonom još imale za svaki preki-.saj dotićndi usta/nova jtropisati one, veće kazne, što ili obći kazn.eni zakon propisuje za oštećivanje takovih stvar! i zavodči, štono ol)ćenni blagostanju u velike vrieđe. Neka velil<:a. važnost zaplodjivania, krasa, po obće blagostanje, neka ^´elika korist, što će ju ol)ćin<-^ i obćinari iz takova zagajivanja i zatravlji\´anja ])ašnika Aaditi, neka napokon osvjedba,, da će zemlja i narod pos\´e propasti, ne bude li zamasitih naredaba, neka svi ti razlozi osokole \"]adu, da, stvori tako\^ zakon i da svom snagom nastoji oko njegova obdržavanja.. Pri tom nemoj drža\´na uprava zaboraviti, da obćine u ovaj par ne bi´mogle sve ono nasmoći, što .sam ja preporučio, da se u^ poboljšicu obćinskih pašnika udesi, a u drugu ruku da država, sileć obćine, dragovoljnom pomoći mora unapredjivati ono, što silom od obćiua zahtieva, te da ublažujuć zasvjedočiti ima, koliko samo u prilog obćemu boljku ra,di navaljujuć toli odi^ješito na dosadanju zlu naviku. Preporučene radnje na obćiuskih pašnicib zaMievaju mnogo ruku, te kad bi sami obćina.ri imali obaviti te radnje, ne bi smjeli krepki krašani poći drugamo za privredom brane za cielu obitelj. Sudim dakle, da bi se glavnice, opredieljene zaplodjivauju krasa, imale i u to ulag´ati, da se obćinam u smjer poboljšavanja njihovih pašnika daju bezkamatni zajmovi, kojih bi obćine imale za 10 do 25 godina vratiti. Ti bi se zajmovi mogli uknjižbom na dotičnih pašnicib osigurati, s obzirnosti te prema naumljenoj izvedbi na godišnje, rokove porazdieliti a izplata bUžnjega obroka samo uz taj uvjet obećati, da se ona radnja izvede, za koju je predjašnji obrok opredieljen. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 76 — Druga l)i potežkoća bila ^amo casovita, jer ciiu bi ye počeo redo^ito sjeći brst, podpunoma bi se tieui nadoknadila zakraćena paša; saiuo prvih godina dakako dok se ne bi počeo sjeći brst, bilo bi svietu pritežko održavati stoku bez paše, Ali bi se uiogio i tomu lako pomoći te na najmanju mjeru svesti žrtva, koja se već od da\na i svagdje prinositi mora svakoj koristnoj novotariji. Ponajprije bilo bi mudro, svakomu selu opređieljen dio brsta po mjestnoj obliodji podieliti u toliko sjecišta, koliko je godina u svakoj obhodji. te bi se tako namah na početku samo V5 do ´,7 cieloga obsega poizsiecala i u branjenicu pretvarala. Onda bi se mogla u mladikovini izžnievati trava, a u starijoj šumi dozvoliti dapače i stegmita paša. Za tiem mogla Iri se već i prva pomladaća sječa, ako baš ne bi bilo druge pomoći, upotj´iebiti brstu. Napokon bi trebalo uza zag´ajivan^je grićevitih k jednu i ^atravljivanje negričevitib pašnilm za])očeti, da stočari taj dobi\´ajući namah više krme lakše pregore uzkrutu pase. A da se bas toliko ne osjeća ta neobična iiovotarija, dalo bi se, gdje nije druge, i to upriliriti. da se od gričevitih pašnika^ kojih kanimo zagajiti, u prvu obhoduu sječnjavu zakotaii samo j)olovica ih trećina, a ostatku da bude kašnje red. Kakovi su sad užasni negričeviti obćinski pašnici, ne bi se moglo kako mi se čini na duSu uzeti, kad se ne bi upriličile najbliže poboljšice, po kojih l)i se mogao prirast krme lako podvostručiti a možda i potrostručiti. Takovih pašnika ima po računu šumara Malbochana 4G.O00 rali, dakle blizu poloAic.a svega primorskoga krasa, a s njih bi se najprije nmralo ukloniti ono razglobljeno i poraztureuo kadšto silno kamenje, od koga bi trebalo uzzidati ogradne i pregradne zidove, te po najgorih mjestih Jioliko se može okonntije prema buri nasldadati čitave gomile. Tiem bi se busenje lak^e spajalo i povećavalo, zidovi i gomile branile bi ono mah) zemlje, da ju butra ne raznosi a trava bi bujnije mcala i rasla. Za tiem bi trebalo pasnike podieliti u jednake dielove, gdje bi izmjeuice blago imalo pasti, da se popasena, i pogažena trava ima opel- oporavili i pomladiti. Svaki će nepristran vještak potvrdili, da bi se timi preporučenimi sredstvi poboljša; anja obćiuskib pašnika u prilog radilo ne |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 11 <-- 11 --> PDF |
-, , ^ __. 67 -~ što taj gorski kras nije Rgk)bit, yeć što po njem ima i pk)đBe zemlje, niesii ni stanoTnici gorskoga krasa toliko osiromašili; ali je i ovdje opustošba umanjila izvore prehrane istim omjerom, kao i na primorskom krasu. Ali nije obezplodba tla jedina posljedica opustošivanja; iina još i druga posljedica, a to je zloglasna bura, omjerice prema svojoj sili i duljini trajanja opasna i štetna obradjivanju zemlje, obitavanju ljudi i svakomu prometu, a to je po primorskih stranah hrvatske krajine u toliko osilila, da tanahniji nasadi na primorju mjestimice već ne mogu uspievati, da se brodovi duge plovitbe čuvaju morlackoga kanala, da se obustavlja brodarenje uz obalu po više nedjelja, napokon da se potrostručuje po bilje štetno osoljavanje uzprskanom omajom od morskih valova na snčeonih dalmatii^skih otocih. Istim pravom pripisuje se posvemašnjemu ogoljaju toga kraja, što ljeti na krasu za čudo sve manje đaždi i to veća suša nastaje. Po tom je označena samo gotova bieda. Sa svom sigurnošću mogu pako pridodati, da ogoljivanje silno mah otimlje i da će kras i krašani posvema po zlu proći, ako se ogoljivanje ne obustavi, da će se uza to i ono 79 milja visočina iza primorskoga krasa u z6 čas takovom pustinjom pretvoriti, kakve ondje već imadu 23 milje, bud je za cielo, kako ovdje, tako i ondje pod površinom opasan krševit vapnenac. Dokazi tomu opisu, razjašnjaj i pobliža oznaka nabrojenih činjenica može se razabrati iz poglavja, koji sačinjavaju drugi dio ovoga spisa. ., n. Zaplodjivaiije primorskoga krasa. 4. Razlog, težkoća i obseg zaplođJiTaiiJa primorskoga krasa. Nije samo težko pretvarati kamenite pustoši u plodnu zemlju, već to i mnogo stoji. Koliko bi obdržavanje šume na krasu i izmetalo, da nije šuma i plodna površina posve imištena, toliko eto znamo za stalno, da zagajivanje krasa ne bi bio dobar financijaM posao. Uložena glavnica izmetala bi vrlo slabe kamate, kad bi se na svaku ral 30 do 60 st. i više potrošilo, da se zasadi šuma, koja bi si sama imala istom stvoriti gornju zemlju i koja bi s toga tekar |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 10 <-- 10 --> PDF |
-^ 66 ~ ~A{\´onVi, Sve m eiirnpej^ike države, gdje iiiui kvm\. i najnaprednije izraedju ujili vif^okougledne siikiivuice Aiishiji. Proraoiiiino iiploske poviest vnnjskoga razvitka naše zemaljske kragije. pa će se ta poviest" po svoj prilitn dati ii ove besjede sabrati: Jza pustošenja napredak." Za cielo svi narodi i najnapredniji započeše malne svno-dje vadili korisi iz sume bezo}) 2irre liarajuć. sto je priroda bez ljudske pomoći st\wila; vriednost šume i da ju treba ćuvčiti i podizati osjetiše istom onda, kad ju nemilice i bezumiee polinrajse, al onda u podizanje ulažu trošak, koji daleko nadinašuje momentanu korist, sto su ju o]mstošbora postigli. Samo je jedan i to njemački narod sjajnom iznimkom toga tužnoga pravila, ])ak je s toga i postao izumiteljem i učiteljem šumskoga gospoda]´si"\a s\en]u naobraženomu svielu. Pii tom žalostnom opustošivanju suma nesreća je samo to, sto na toliku obsegu, koliki je onaj primorskoga krasa. ni orljaska snaga današnjih kulturnih sredsfava ne dostaje, tla se ono posvema ])opravi. što se je nekada sagriešilo. Kolikcmi sljepoćom inožo negledati na sume i takov naroda koji je svojom nmdroćom na glasu, to se vidi na hrvatskih susjednih zemljah, u Dalmaciji i Istri. Tu je negda ohoh lav svetoga Marka gospodo^´ao i zemlju podigao u neku ruku do zamjerne visine kulture, koje se tragovom još i danas ćudimo. Pa se je ipak kras u spomenutih zemljah st\´orio još za mudre i prosvietljene vladavine mletačke, te je u ^-elike gr(lniji i grozniji od krasa u vojnoj krajini, tlo ae posvema obezplodilo, a narod u toliko osiromašio. da ne može inače, va.n izvain´ednimi sj-edstvi a i timi jedva posvema osiliti. 3. Bližnje posljedice ogole<5ivanjii u hrvatskoj krajini. Negda kitnajsto, prema inoru oborite pogorje, kakvih devet milja veliko — opušćelo je posvema, Ima ga 8.4 milja kamenite pustoši, a 2.J su milje golih golcatih stiena, gdje malne ni jedina travica ne raste. Po tom su 22.500 duša naroda zaprosjačile i toliko na najdonje grane spale, da se bez najizdašnije državne pomoći od propasti nikako spasiti ne mogu. Visočine iza primorskoga krasa stoje puno bolje; velika im i ravna korita, kojih ima kakvih 33 V^ četvornih milja, plodna su i dobrostojeća poput ostale Hrvatske; ipak su 23 milje toga gorskoga priedjela postale manje više kršem, a mjestimice i goleču. Ft toga, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 7 <-- 7 --> PDF |
" ´ -™´ 63 — vala saiiu) tlo, da je vlada prmukaua bila zalitievati zatiranje koza, koliko štetiiija morala je izaći ne oinedjeiia paša u novije doba, pošto je broj , pučanstva na sva,koj četvornoj milji poskočio do 1824 duše i postoje za stoku trebalo dvostruko tolika paša, kolika je došle bila. Treba li se tuj čuditi, što na tako 2va-nom primorskom krasu danaske nema gotovo nikakve šume, koja bi vriedila spomena, dočim je g. 1756. ondje još takovih šumfi bilo, da su se na zahtjev „tršćanske komercijalne intendance" izkazali milijuni stabala; te dočim su .još na početku našega stoljeća u nove zemljištnike mogli napisati tisuće raii šume´? Nemoramo li to namaJi shvatiti znajući, da su krajišnici sami uza sve ni malo ne jenjalo pregnuće, kako bi se većma okoristili pašoni, i])ak u najnovije doba smanjili svoju stoku, jer je ogolećivanje pašnika toli mali otelo, da, premda su pašnici veći postali, ipak ne đostaju, da nekadašnju množinu stoke samo od gladi sačuvaju, a kamo li da ju zasite? Doista nam se nije čuditi, što uza takove sdvojne napremiee ondje, gdje se je nekada zelenila šuma, danas poput utvore strši postupice postala pusta golet. Pa pošto se ništa ljudski nije uradilo, da se uvede umno i^atarstvo i stočarstvo, i pošto se nije obrtna radinost zametnula, da bude narodu novi izvor privrede; pošto se je dapače izdašnijim gradjenjem drumova; tieh glavnili fizičiuh nosilaca kulture, do juce oklievalo, to nije nikakvo čudo, što je i danas u hrvatskoj primorskoj krajini sve onako i isti onaj najniži stepen kulture, koji je bio prije dvjesta godina uz tu jedinu razliku, da se je pučanstvo došle potrostručilo, daje ondje puno veća sirotinja zavladala i da je sve ono primorje s^m pusti goli kamen, koji se poput strašila daleko preko mora bieli i biedeć spominje grehove naših predaka." Da, da! Ni temeljnih uvieta kidturel´nema u te daleko zaostale svjetine, nema vjere u to, da što raedi ta Imltm´a, nema dosljednje radinosti, nema samosvojne inicijative, nema pozira na prošlost i budućnost, njoj je to još ciljem, da ništa ne treba, ona žive samo bližnjemu trenutku, a radi samo, jer joj to glad ili stariji zapovieda. Uzporediš li kako je danas i kako je bilo po istinskom poviedanju Auernhammerovu (g. 1807,), to se je jedva toliko okrenulo na bolje, da ne moraš smmajati, jesu li ti ljudi vrstni napredovati. A da su sbilja vrstni napredovati, opazio sam sam na nekih biljezih i činjenicah, bar nitko ne može zamekati, da hrvatski krajišnik dobro shvaća i zdravo umuje. Ali mi se i to čini nedvojbeno, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 6 <-- 6 --> PDF |
~ 62 — K(iko je laj ^-cliladd tuirod ^^juiiakovao i liajdnkovao". tako je dahomc lui^lb) i o´-jećao. pa tako jft gospodario i živ()\´ao poKveiJia na viv^arbku. Jla da i niesu ti krašani jož i da\i daiiaj^^nji pveko n´lui pi^´ol)itlJi, Diogka bi se i])ak ta njiLova narav razabrati iz ^piBo\ a po\iedujrcili. f^to ?e je i kako se je onda t^bivalo. Muževi bijaliii ppreiiiiii i jaki p.odiioslti iiajveai oskudicu a braneći svoje ognjište i eet!ijući vihn uztcajati naporom te .postajati na strašnu nije^ tu\ ali. kad ])i nastali doliri dani, sjedi dangubiti i trošiti, a sirote zenp nokn nu1r]ji^o feku i neka se brinu ;^a svalvdasnji kmšac. Gdje je irebali* bili \a/da na opi e/u te bojak biti s neprijatelji i pusl^arnti ^e s tir/^kinu iiajduci; ;4dje se je ua tom buaniku moralo samo tovati i nedruidt se s ostalim napi´ednijim svietom, tuj nije mogla civilij^arija ^atblmuti nmožinu. Sama je vlada istom u 17. stoljeću i to ^anio vojniMdm sustavom i velikom novčanom pripomoći mogla dokopati se neke male moći. da gospodnje tim Ijntbn prkosnikom. Vz tak\e okolnosti nije moglo uljudjnjuće ratarstAO oteti mali tiem n\anje, sto je kakvoća tla na nmogo miesta bila nepodobna mekoćejjju; a ob obrtib. koji bi ndobroćiidili na^´astaj. nije bilo ni poiiiisliti. Rivljalm se dakle jedinim stoćai´stvom, temeljeć ga na paši^ a VA to vojniliovalm za plaću. bajdnko\ahu i kradialm goru. Pa i to toli odhićno stočarstvo dotjeri\´alo se što A´ećma na varvarsku, nije se gledalo, kakva da bade stoka, već samo da je bude vise. Po toui je dakako ])asa morala postati pre^tetnom i šnmi i zemlji, a koze uzeše karati šmnu bez ikakve zapreke. I sbilja pošlo je bdo toJi naopako, da je dada već a sredini 18. stoljeća odlučila bila posvema zatrti koze i da je g. 1764. po previši^joj zapoviedi sbilja došlo do izvedbe, te da su tisuće koza Uo poklane što prodane. Ali okolnosti i la-ajisnici bijahu jači od dvorskoga ratnoga vieća i njegovih organa; ostalo koza još dosta i toliko se zaboravilo na njihovo zatiranje, da ih se je na svršetku prošloga stoljeća u karlovačkoj krajini opet našlo G4.()00 glava. Uza sve to treba na imi uzeti, da se naehi gospodarstva nije nikako pronjienio a kamo li na bolje okrenuo, dapače da je predjašnja privreda (ćetovaiijem. prodajom gore i palenjem vapna) dan po ibn jenja\ala, a da se je pučanstvo naravnim ponmoživanjem sve malo po malo potrostručiio te za toliko umnožalo i svoju stoku a nao])ako ]>o šumu pri/aoknpilo i veća pašišta. A.ko je pa^a već u sredini IK, stoljeća, kad je n karlovačkoj krajini na četvornu milju dopadalo samo 040 duša, t |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 61 — Tulimo ja^no vla je iik()\o pnotndio ^rijedauko u/i\aii]´´" i^iiialj. i poJjerliiji <>->(aiak s[e(lo\ jO(h(>i:ia icMidalizum , koji ]o duiju oue piosk)sti ()(li dopusta aiuo one /akiale ko]e su pie]Huo1>iiiiu (ab^olulniiu) lUjelom olrstauka Ijud-kujnu diaži\ui (UžaM, ili kujun so pojeduici sami podvi^]iiL d}ago\o])j.o udj i]ži\ M^ i\t\ ^e la« 4]u i^ospodarbkih jjodh^atž. Po s\eni [om izdaze uekiive i MO oWa ti uasih kra^kdi piiedjoki pit^mfld )0 IMS o\al)(^ oua.ka \ehuiia obiijiske zemlje i opustosbc ko|0) ]e kmo oboe pia\o f]t^an-ilIil i pase najpodobui]a Irila ohonij 0(1 kiUiddunii dizan [e \^odjam i ii(»^iocem ja\aoga mmen]a ob ob(e!ido| suHuo u neli psanub iojma Ali \iatiuu^ ^e ])0\iedo1i ptmei ])umoiudvo^a kiasa, ko]oj smo le/aUale u uekti juko uuajuied mueh iia ^jdjeio Kad 0 |e na i opaka leuuje^´a \uka luuod slao NCema iiase- Ijivali po piiuioi^ko) \ojiioj K!,!!iui, ^d^ i/iin nekojih miesla ua obali Ulje bdo _>olo\o m /no dn.L onda danasof] kms m]e bio Goletan ^ec ](^ \\A iijfm kako \\ d(ika/ano bila ponajMso sama i dopirala je dielonme \y\ do juoi.ke ol)aie No\oseo(i, Kiscauski uskoi i \i Tiu ke, bijahu kao i staiosidioci smo\ a mpoAlo jjeiluzaii paMudn iiaiod ´ TaK\) HI iah t poda jer ili nitko iu]e sdio, da se su)tbojak bijaci s Tiun koji su s>e}ediiako ua\al]i\ah k smjernu moiu. ne mogoše be piduatih latalst^ i, ^e( ih s\e ]}iilike naguaše, da se poglavito bave stoi´ai^t\oiu i da o njem/avu Po godišnjih dobah doduše mienjajući pa^išta, moiahuipak ti 4ocaa p gd]e je MA posječene bjelogonee poiiaiasla bujna lra\a i gdje je sa blažije^a podnebja dulje tiajala pa^a, docira jt^ ]ta<,a jfo visočnuli u gustoj, tankoMtoj (inogoiici samo ljeti uiediLi moiahu ondje boiavih, jei un jc valjala inoiska obala, ck´i mogu zamjenjivati svoje jedine pioli^vode, stoku, kožu i ne^to di^a za žito i za takove stvari, kojih si iiiesu sgotavljali sami; napokon morahu ondje boraviti, jer se na obali niesu bojali navalž hajduka \z Turske, štono onda bješe ucevStala.. Da je medju stokom već u prvi mah najviše koza bilo, tomu bijaše povodom sama narav pašišta, poglavito grič i šimia, gdje koze najbolje napreduju brsteć pupoljke i lišće te iduć i penjuć se za tom krmom ma koli daleko i visoko. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 60 je njemu poput tudjhu´O. ou ^>´ mn\U-te zajednice. ^ Mar za obćmu u ;:einlji uase,!^u ^pisa ulje se valjda mogao-razigrati tiem manje, što u obćinskili poslovili do jučerašnjega iddimća vojnoga krajiškoga sustava nije odlučivao odbor. i;^abran h o])ćinara. već predpostavljeni im castuici uprave. Pa kako da nebriga za budućnost, običajna svakomu surovu narodu ne pre^TŠi ondje, gdje se je vlada u svaku ruku skrljničtvom naniećala , idi i uz io izdašno u pomoć pritjecala u nestašici od \´ajkada. Pa sve te hrdjavštine uarodnjega z]jačaja uspievalm najbolje na nesrećnom krasa! Najmanje je mogla \^olja xa obćinskoju koristi oživljeti i osokoliti se, gdje cibćina nije zajednica l)lizih si snselaea. već samo svota razdalekib zaselaka nn grdnoj prostorini. do kojih nema ni pi´avih putevtt, h) hu tako dvostruko razlučeni. a ljudi se jedva i poznaju, a kamo li, da iui je stalo do kakve zajedničke koristi. Pa kako dix tiij (ibćiriuri uzmu maiiti za obćinska zemlju, kad predjašnja uprava nije ni (3os])jela. {la preuose loedje obćinske sa tlovida aa pravo tlo? ri toga 3)itko nije smati´ao tako zA´ane obćinske pašnike imovinom koje staiundte obćiue, vec gotovo ničijom, jer je svakomu bila prosta i poraba i zk)raba, Pa zar je mogao primorski krašaidu, osicomašujuć od desetka do desetka godina gotovo do ])rosjačtvu, jtoniai-ili zn šio drugo nego li za svakdašnju koricu krubaV Od kćiko je svieta i kuda je šironj i diljem pukao, sva^djiMiuždn mirnja za ko n, nužda nigdje ne štedi ol)ćl]iskoga doh-ra. nužda se iie inine za budućnosi. xili ne smiemo dffsadašuje iichaj^h´o za toliki^ uao])akosti odviše zamierati toj zemlji! Zur niosu ncijiia]>re(]nije države gotovo do nekidan tq^ijelc dapače su)j.dd ]n´rn)i]i- inkouli napiedku nepi´ijaznib zen!aljf>;ko-imovuib napn^nn´ca; zai niesu zatočnici unprcdka istom pri]> d\adesetak godinH s])oznali , da su U^ naprenuce u])i1ačne; zar ne hvalimo danas Njemnćke pri])jsujuć joj uzorničtvo agi-ikulturnoga zakonodavstva, šio jr — čujte — isinm sud n;i \rat na nos navalila, da pj´oma duhu vjemena pivinari oM ´ Hdje se uc ´la /.Mvt´i ploduvitost /(HJII.M-, oa.Jjo, .ijMp, iuA.i ue )>ilje/e Jia rovdh olije^Uio nžtumie ohriuskoga dohrn, lO´ (uj olM´iua saufo iirlai koi´Ut kvan\ je, flfMiim bi´ subfjbuu-.JA tu- oUeuijp, a.li na kLM.su, g^´lj*^ si^ i pnetlmf^MJuišmjo. oadje ireba zlotid´iSiJO u/iv;ioje olnUnske iuiovhiG 4rugaelje na iim uzimati. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 3 <-- 3 --> PDF |
-™ 59 — prednih zemalja. Dapače ne bi bilo trebalo onda još ne rodjene vještine šumskih .gospodara, kojim je ta vještina profesijom, da se ogo-, lećivanje zaprleči; samo je trebalo ne piieciti prirodi brižna nastojanja, te bi se posječena šuma tiem sigurnije bila. pomladila, jer je to bila nejednovTstna i takova gora, koja se iz panjeva i žila lako pomladjuje. Nije posjeka starogorice, poput prašumske, tomu kriva, što su iza nje još zelene bivše strane sve po malo ogoljele, već je krivo ono, što je iza posjeke sliedilo, što rastućim razmjerom neprestance i dan danas poglavito biva. Recimo u kratko: ne ograničena, ni za budućnost ne mareća poraba paše, to je onaj demon, koji je opustošio strane, pošto je na njih nestalo hlada od velike gore; da, kriva je tomu paša, uništujuća samu siibstanciju tla, koja je 0])ustošila i druge zemlje uz jadransko i crno more. Po tom je dakle stanovničtvo siimo upropastilo svoju domovinu i budućnost unučadi. Varao bi se pako, tko bi to izpričavao tiem, što krivci tobože niesu znali za posljedice svoga ne4jela. Još i da.i]as vidimo jasno po onom, što.se posvuda sbiva, koji su povodi tomu nedjelu. Dočim krajišnik, jedva manje od drugih krašana, posvema .oprezno obradjuje svoju vlastitu krševitu zemlju te se cesto čuditi moraš njegovoj marljivosti i zamjenioj vještini, kojom svoj ku]\:avni krš poboljšava, pustoši on k jednu bezobzirce one zemlje, koje su po nesreći obćinske ili drža\T\e i na kojih mu pripada pravo dvvarenja i paše. Svagdje ćemo u laajini, kao i drugud po krasu, naići usred golet! na bujne oaze, koje se naprema tužnoj okolici jasno izticu, a tlo im nije ni malo bolje od onoga oko njih. Puste su goleti ne uredjena obćinska a ona svježa oaza ne obterećena po sobni čk a svojina. Zašto dakle seljak, braneći toliko napredno svoju imovinu, navaljuje toli \^arva.rski na obćinsko zemljište, premda znati može. da će se tako obćinsk a im^ovina bilo kad uništiti i da će tiem ako ne svojoj, to ipak nahuditi budućnosti potomstva? Za cielo čini on to s kukavnoga koristoljubja, koje ušutkuje dužnost ljubiti bližnjega, i samo s brige za današnji dan, kojom se iztiču slabo napredni narodi. Svaki pojedini žuri se od obćinskoga dobi´a, što može, obrnuti u svoju korist, jer se boji, da će ga drugi preteći. Pri tom ne mari ćuvarno postupati, ni štogod lU´aditi, da bude bolje obćinsko zemljište, jer ta muka ne bi njemu, već bi obćiiu u korist bila, a obćiaa |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 2 <-- 2 --> PDF |
-- 68 ye zove „primorskim krasom". TT drugom redu ide fce i zatim, da se obustavi već nastalo ogolećivanje iza krasa ualazećeg se plodna gorja, zaliežućega 140 milja u spomenutih pukovnijah. * Svaki poznavalac prirode zaključit će u prvi mah, što kronike a i mjestimice nalazeće se ruševine svjedoče. da se je cieli primorski kras nekada veselo zelenio uajpače šumom. kao §to se sada zeleni najveći dio gorja iza njega. Zna se dapače, da je opnstošivanje po donjem kraju započelo tekar u sređnjeni vieku a po srednjem i gornjem faajn istom u 17. i 18. stoljeću, danas pako gledamo sami svojhna očiraa, da, kako i zašto gola pustoš sve postupice otimlje mjesto sočnu i zelenu busenju a ponajviše hladovitoj šumi. Ne bi li tu nevolju odstranili, bezdvojbice prvi bit će nam posao točno istraživanje pravih uzroka nastaloj strahovitoj prekretnji. Iz tieh kobnih uzroka jedni j)oliežu od tla i podnebja i nepromjenljivi su, a (U´ugi su promjenljivi jjodliežući od sliepa i bezobzirna ljudskoga djela i nedjela. Očivjestno trebat će sve uzi´oke ogolećivanja potanko na nm uzeti, kad se stanu udešavati kraške ]*adnje: ali, dočini se hotice ili nehotice sprijateljiti valja s nepi´oinjenljivimi uzroci, jer ih dakako ne možeš nkloniti, morat ćeuio od Ijmli ])oliežuće uzi´oke što bolje možemo, a donekle bezuvjetice i podpuuoma odstraniti. Pošto uzroci pr\´oga reda poglavito u tehniku ki-aškoga zaplodjivanja u veUke zasiecaju, to ću ih istoin u V. razdjelu, a uzi´oke dmgoga reda nam ah razjasniti tiem temeljitije, što se samo na njih uhvatiti može pravi temelj upravnim mjeram, što ih treba udesiti. 2. Kras u hiTalskoj vojničkoj krajini^ poviest mu i stanoviuci. Često je rečeno i u knjigah napisano, da su stari Rimljani, Turci i Metčaui stvoiili one strašne pustoši, koje danas priniorsldm krasom zovemo, Imduć su iz])Osiecali ondje postojalii goru. da od nje gi-ade svoje ))rodovlje, svoje tvi´djaA-e i grado^´C. Ele oni su u toliko krivi ogolećivanju, u koliko je ovo istom onda )\astati moglo, pošto su oni goru posjekli; ali jsravnu uzrokom uin^olji nije bila ta sječa, kao što primjerice današnja sjecišta ue uništavaju šuma naših na ´ Kr;iM hrvatake vojničke krajino Uoplre do dnšo do susjedne ahTUJske pukovnije; nh se j:i nlenam ohv/Aniu nn. iaj iu;iU okrajak kni.sa, jer /a ovnj put mogu predoeiti štaiisHku samu po eleliji pukovnijskiJi okružjjli. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 1 <-- 1 --> PDF |
UMARSKI LIST. "Br. 2. \ U Zagrebu^dne L travnja 1877.´ OocL Kras hrvatske krajine i kako da se spasl^ za tiern kraško pitanje iiploške.^ , Izdalo c. kr. gi. zapoTJeđnictvo u Zagrebu k jednu zemaljska upravna oblast hrv.-slav. vojničke krajine^ napisao Josip Wessely^ glavni nadzornik državnih imanja i dosL ravnatelj šumarske . akademije. Prvi đ i 0. PaMietoTka i priedlozL 0 krasU; u hrvatskoj vojničkoj krajini uploške. 1. u Y 0 đ. Ifcis ili krš,, što ga treba opet zaplođiti, te komu je pouajpace taj spis posvećen, onaj je, prema sinjemu moru oborit, malne posve pustošaukraj zemlje kakvih 9 četvornih milja, žto uzduž mora zasiže negdašnjom ogulinskom, otočkom i ličkom pukoviiijom te koji * Da- se sVGobeoj zelji štovniiih eibtelja doskoči, zaldjiiao je upravljajaći odbor hrvat.-sinvoii. šiimfirskog-a driiziiva n svojoj redovitoj sjednici dno 17. ožujka t. g. predstojeće izvrstno dielo u njegovom eiGloni sadržaju u šninarskom listn oglasiti, u koju svrlui je o. kr. glavno zapovjediiietvo u Zagreb!i kao krajiška zemaljska upravna obkist visokim odplsom od 28,. ožujka t. g\ Predsjed. br, 292 na molbu odbora patisak diela blagohotno dozvolilo, Odnosni zemljoTid o krasa podniefci će se u svoje meme kasnija. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 75 — . pitati, da li se obćinski pašiiici imadu smatrati zajednicom seoske (mjestne) obćine ili zajednicom zajedinstva STieb pogednika zemlje. Drugo bi se imalo pitati, da li su ti pašnici obćinska zajednica ili obćinska imovina. Odgovaralo bi višemu kulturnomu stepenu, bilo bi mu olakšicom i imalo bi se u načelu preporučiti, da budu obćinskom imovinoiu, ali se to s dosadanjimi običaji ne sudara, te bi još sada naišlo na velik odpor, koj bi se jedva svladati mogao. Ja sudim dakle, da ćemo se u prvi mah morati zadovoljiti, ako se u prvašnjem poglavju preporučena razdioba i omedjba pašnika po selih izvede, te ako se seoskim obćinam dok se što drugo ne uglavi, u smislu 288. §. gradj. zakonika, pašnici pod zajednicu predadu. Oko toga imalo bi se svakojako u korist obćine i poradi obćega boljka nastojati, da seoska zastupstva rade održati, pra,.vedno uživati i poboljšati tu svoju zajednicu. Najprešnije pako, čim se ima na obćinskib pašnicih \započeti, jest to: da se ondje, gdje već ima griča ili grmlja, osigui´a podizanje šume. Ja bar sudim, da je postizaj tog cilja jezgrom zaplodjivanju primorskoga krasa. Po izvidbi nadšumara Malbochana imade takovih gričevitih obćmskih pašnika 21.000 ili četvrti dio te primorske kraške pustoši. Kad bi se na toj površini podigla gora, obavio bi se samo ti em zanijemi dio zaplodjivanja primorskoga krasa, a tiem bi se mogh za ueko vrieme zadovoljiti. Čini mi se dakle najprobitačnije, da u to uložimo svoju snagu, jer potežkoće, što ih imademo svladati, ma koliko se grdne činile, ipalt su omjerice malene. 0 tehnici podizanja šume razpravijat ćemo u drugom poglavju. Svakojako imala bi se tuj podizati uza sređnjogoricu i sitnogorica, da ima brsta, jer bi samo tako za rukom pošlo na tieh pustoših stvoriti šumu, a da ne trebaš ucjelice ki´ašanom zaprečivati uz gajanje stoke. „. Pravom bi težkoćom mogla biti samo muka ili trošak obzidi vanja, ih bi pako težkoća mogla po tom nastati, što će se po ta kovih zagajivanju opredieljenih kotarih iza pomladaće sječe morati namah ako i ne posve, a ono bar u veUke zabraniti paša. Prvoj bi se težkoći moglo od strane države doskočiti tiem, da se obćinam namaknu bezkamatni zajmovi i da se ustanove darovi, 0 čem imamo još kašnje govoriti. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 74 — skladati, jer ako se ne razdiele, ne laožež iii poniialiti, da će se ikada poboljšati pašiiici, a taj poboljšaj vriedi toliko, koliko i zaplodjivauje krasa. Toliko je važno, da se sbilja porazdiele, da bi uiorao svjetovati, ako pri započetom katastrovaiiju razdioba na neprevaljive potežkoće naidje, neka bi se ta zakonodavnim putem naložila, Što se pako tiče državnih šumu, koje su pravom drvarenja i paše obterećene, to do njih u poslu zaplođjivanja primorskoga krasa nije ni stalo, jerbo samo malo u taj priedjel zahvaćaju i jerbo će i ono malo krasa povodom započete segregacije (diobom šume na ime odkupa prava (kvarenja i paše) po pravilu pripasti pukomjskim imovnim obćinam. Ipak mi se čine važne dotične tri točke. Najprije bi trebalo, da sve branjenice, obzidane o trošku države, poradi bržega uspjeha zaplođjivanja krasa, ostanu državnom imovinom, ako su dosta zarasle u grmlje i dosta velike, da vriedi postaviti posebnoga i valjanog lugara i brižnika. A to zato, jerbo je sva prilika, da će država ondje brže podići goru, nego bi to obćini pošlo _za rukom. Drugo bi trebalo, da se povodom sadašnjega javnoga katrastovanja svi dosta gričeviti pašnici pod šumu upišu, da dodju pod vlast šumskoga zakona i budućih pukovnijsko-obćinskih šumarskih ureda, ne bi li se što prije podizanju gore opredielili. Treće trebalo bi, da se pravna svojatanja bezbrojnih onih krčevina u državnoj šumi i. osobito u onih dielovih, koji će se obćinam ustupiti, vrlo potanko izpitaju, te da se ne opravdana odrješito odbiju. To s toga, jer takove krčevine dodija\´aju vrlo, i štetne su po šumsko gospodarstvo u toliko, da unovne obćine ne će moći na ino, već da će ih morati odkupiti za velike novce. 6. ObćiiisM pašnici. Pošto još za dugo na primorskom krasu ne će nitko drugi življeti, već obitelji, koje posjeduju zemlju, to sad još ni netreba |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Uzmu li se na um svi ti podatci, to se poka;:;uje: 1. Da je već pri sastavbi starih ^emljiStnika na početku ovoga stoljeća samo onaj dio upisan obćinskini pašnikom, gdje je bilo dosti trave ili giiča, da valja za pašu; sva pako ostala pustinja da nije katastrevana ni uknjižena, kao ni drža\´]ie šume. 2. Da je odonda veliki dio starih obćiiiskih pašnika posvema ogolio (na ogulinskom krasu gotovo polovica) ali da se je ipak po" VTŠina obćinskih pašnika opustošenom šumom (više nego li trostruko) povećala. Kako da se pravo vlastničtva glede tih vele zamjeritih prieđjela uredi? Kako ja sudim, ne bi se imali stanovnikom takovi dielovi obćinskih pašnika otimati, gdje su oni do najnovijega doba svoju stoku pasli, bar ništa više povrh onih već zakotarenih 4464 rali gričevitih prieđjela, kojih, ni ne pitajući obćine, obzidaše i za podizanje šume opredieliše. Nasuprot bi trebalo zakonodavnim putem ustanoviti, da se svi oni priedjeli, kojih niti koji posebnik nit koja obćina ne reklamuje, nit se komu dopitaju, dakle sve absolutne pustoši imadu smatrati državnom imovinom. Pošto će se za tiem još i na obćinske pašnike porezati porez, a obćine od plaćanja poreza zaziru, to se je nadati, da će one biti spremne odreći se tih posve pustih goleti; a državni organi imali bi dakako nastojati, da taj odricaj bude što većega obhvata (a to ne u fiskalnu već samo u korist zaplođjivanja krasa, dakle u prilog obćemu blagostanju)."´´´) Svi ostali obćinski pašnici imali bi se bezuvjetice ne samo politićnim obćinam već i pojedinim selom, to u zemljištniku to u zem- Ijarinskom katastru porazdieliti, da već jednom kraj bude takvoći, koja izkljucuje svako poboljšavanje, pokojoj pašnici niesu ničiji, te se na njih svatko bani, od njih prisvaja, što mu se svidi, pak ih može uživati, ili ondje počinjati kvar. Razdioba medju obćine bit će do duše tegobna, jer bi cesto puti svako selo najvoljelo imati svoj dio na drugom kraju; ali će se postupice moći sve potežkoće svladati, a tiem više vrieduo ih je ´´) Drugim načinom ne Vi iako bilo doshiti se tih pasiina, jerljo primjerleo temeljni zakon od g. 1850. a 17. §. dopltuje napušteno i iz porezne knjige izpisaaie puste zemlje dotičnim obćinam. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 72 — ćinah uživaiii pašnici već i one iiapušteiie iz porezne knjige izbrisane zemlje u podpiuio vlastničtvo oboiM. Razdjelbu ili prodaju tieh zemalja može dodiiže samo oblast dozvoliti, ali državi ue pripada nikakvo drugo pravo raspolaganja. Dašto da nije najveći dio primorskoga krasa ništa drugo već opušćela negdašnja državna tmurna, takovi dielovi ne mogu se smatrati obćinskimi pa^^nici, makar su stanovnici na njih pasli svoje blago kao i na pravili obćinskih pašnicih. Svakojako će ta na]H´emica prečesto po\´odom biti sumnjam dapače i razpram o tom, sto su ti dielovi (da li su naime ob(!inski pasnici ili državne v^ume), a po tom će se sanm zapreke stvarati toli važnu i prešnu zagajivauju, razprc pako morat će se tekar ili nagodbom ili sudačkom odlukom dokonča\^ati. U starih zemlji-stnicih iz prvili godina ovoga stoljeća ima obćinskih pašnika na primorskom krnsu uknjiženo, i to: u kniipotskuj satniji ogalinbke jfukoTiuje , ^^´237 rali H svetojorjuvskoj satniji´otočke pukovnije 60M „ u smiljun^koj satniji Učke pukovnije 4919 „ 19.200 rali. Novi je zemljaruiski i zemljištnićki katastar konstatovao, da ima obćinskih pašnika: 11 krujpotskoj satniji ogulinske pukovnije 4460 rali u krnipotskoj satniji oLoinske šume 401 » u svetojnrjevskoj satniji otočke pukovnijo 12869 „ u svetojurjovskoj satnjjj otot´lie j)nkovnije oboinske sume . . 3468 ,, u sniiljanskoj sntniji liokc pukovnije još no konstatovnno . . ? ,. V Izim toga je katastar pronašao krasa, o kom još očekuje ^ iš odluku, ima li ga označiti di´žavnom ili obćinskom imovinom. Takova kravsa ima: u krinpotskoj satniji 11532 rali u svetojnrjevskoj satniji 18111 ,, u sniHjanskoj satniji y Nadsumar je Malbohan god. 1872. naračunao toga pravoga primorskoga krasa u svima trima pukovnijama: puste najneplodnije goleti 1G600 raii boljih pricfljela gclje ima ponešto travo ili gnhi- 4(5000 „ najboljili komada, gdje ima iloU-aJuio pooehi podizanju šumo 21000 „ 88600 rali. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 71 ~ Najzuamenitije su od svih iuili toga reda oiie nepregledne ravnice i neravnice, koje niesu ni kućnom zemljom ni državnom šumom, te koje se dosele zvahu ol)ćinskimi pašnici ili pašnjaci, a takovi nit su omedjeni, nit su ljudski katastrovani niti uknjiženi, niti po selih podieljeni, jer je baš najveći dio tieli pašnika (90 postotaka) ona zloglasna kamenita pustoš, na kojoj poglavito zaplodjivanju krasa ima najviše povoda i mjesta; sve što se uzradi, mora se najpače na tih pašnicih udesiti. Kad bi se imale te zlokobne ravaiice i neravnice bez prigovora i neposredice po državnoj upravi zaplodjivati, poglavito pako zagajivati, to bi valjalo, da država njim slobodno i razpolaže, t. j . morali bi ti pašnici biti drža\mom svojinom. Ali kad bi to i bili, to bi vlada pri tom zagajivanju mjesto na pripravimst naišla na \TIO opasan odpor naroda, jer bi se morao zalitievati prestanak paše, koja stanovnikom treba i koju preko mjere ciene, i jer se za neko vrieme ne bi smjela dopustiti nikakva znatnija uporaba toga zemljišta. Ali obćinski pašnici niesu državna imovina. ISTekada je do duše, te još i po temeljnih zakonih od g. 1807. država bila nadvlastnikom svim. pašmkom u vojnoj krajini. S toga bi ona mogla bila po 1120. i 1130. §. obć. gradjanskoga zakona sve zabraniti, što upropašćuje substanciju, mogla bi bila uživajuće obćine prisiliti, da ono urade, što je trebalo, da se održi ta substancija; imala je dapače pravo razseliti one obćine, koje ne bi ovršile dotične dužnosti. Žalibože nije se državna uprava poslužila pravom svoga nadvlastnictva, dok je još hora bila, ni u toliko, da zaprieči nastavljaj deterioracija a kamo li, da opet zaplodi pustinju. Dan današnji stoji državno pravo razpolaganja puno gore nego igda, jer je nadvlastničtvo temeljnim zakonom od godine 1850. posve napušteno. Po 17. §. toga zakona priedjoše dapače ne samo po ob- Po starih zemljištuLcih ima fcieli zemalja u pojedinlli satuija-k, gdje je krasa i to: u krmpotskoj satniji ogdinske pukovnije 2595 rali II sv. Jurjevskoj satniji otoeke 8119 ,, na primorskoj obali u siiiiljanskoj satniji lioko pukovnije . . . , 870 6584 rali, Po novom katastra im,a : v u krujpotskoj satniji .,..."............ 1487 rali u sv. Jurjevskoj satniji . . ., ´ ,. .´ . -.´ . . , 44(>8 ,, u smiijauskoj satniji ............ nije još katastar gotov. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 14 <-- 14 --> PDF |
„ 70 - stvo neka se tako upriliči, da ii;^mogue maksimalnom polugom biti gospodarstvu, osoljito pako stočarstvu.^ Po tom nacrtu tieloga zadatka sudim, da mi je prieći na pojedine đielove podlivata, pri čem ću mimoići one dielove, koji se tiću duševnoga napredka i ol)rtne radinosti, jer mi nije zadatkom o njih razpravljati. B. Uredba Tlastnictva zemlje. Požto se način i kolikoća uticaja, kojim država u vlastnictA-o zemlje dirati može, po kak^´oći zendje upriličuje, to sudim, da imam nizu svojih specijalnih priedloga na čelo staviti priedlog ob uredbi vlastničtva zemlje. Sva zemlja, koju su pojedini stanovnici u oranicu, vrt ili livadu pretvorili, platnom obzidali, ili na kojoj su svoje kuće posagi^ idiii, imenovana podkućnicom, po obstojećem zakonu podpimom je njihovom imovinom ili svojinom, koja će se već započetom radnjom zemljariuskoga i zemljišliučkog katastra iznovice popisati. Sbroje li se svi podatci, to je bilo takvih zemalja na početku ovoga stoljeća (3G00 rali ili 7 postotaka ciele površine prinmrskoga krasa, a biti će ih dan danas 7700 rali ili 8 postotaka ciele površine. ^ I] obsegu tieh kućnih zemalja može država samo primjerom i poticanjem i dobrim agrarnim zakonarstvom djelovati, izim kad bi država koju takvu zemlju kupila ili zamienila. Posto ne ol)terećeno posebničko vlastničtvo redovito najbolje jamči za valjano oln-adjivanje, to bi se državna uprava u napredak imala držati toga glavnoga načela, da unapredjuje prielaz i drugih kulturnih vrvSti ili pravije posjednik razreda u takovo vlastinčtvo. ´ Valjn n:au oporeoi k^Klšto pojavijujuro se muienje, da se zaplodjivanje tosa hiia ndesiti samo obra dj Iva nj om tla ili dapafie samo /agajiranjem pustili čistina, ^ Nadžuinar Malholiaii srueuaao je po zeiutjištaLku toga vlasfenletva ua pra vom prioiorpkom krasti; oranica tJ219 rali liTMh 3350 „ vrtova 175 „ kućišta , 7 ,. ()6D1 rali dakle 7 postotaka eicie površine toga primorskoga krasa. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 69 — to sliedirda će zaplodjivanje primoi^slioga krasa naići aa puno veću množinu tegoba gospodarsk e i družtvene naravi. U:^me li se jos na uin, koliko se polagano vazda i svuda ndenja narodnji znaćaj u velike, to već s toga moramo nagadjati, da će Uza svu marljivost i čitavo stoljeće minuti, dok se bude moglo ob izdašnom uspjelm govoriti. Istina je, da prilivativ se zaplođjivanja treba najprije zasadjivati šumu, jerbo su tri četvrtine primorskoga krasa najabsolutnije šumsko tlo, na kom samo šuma može stvoriti koru crnice, kolika treba za sgiobito biljsko odielo. A, pošto i ostalo tlo većim dielom ne valja za.- njivu, šuma pako poradi velike vrednoće drvfi, koju u;^duž krasa osigura.\´a morska obala, najbolju korist i2;meće, to se može uz pvmo pravo reći: da je sav kras po naravi opredieljen, da na njem raste šuma, a da je samo tuj i ondje na gdjekom za.ravanku ili .u dolinici tolik.o nieluišice, da o]idje ljudi stariO^´´ati mogu, koji se radi trgovine po morskih lukah. ili radi drvarenja po sredini krasa naseliti moraju. U ostalom može primorski k^ras samo onda služiti svomu drugonm zadatku t. j . da ogoljajem gora prejako osiljela bura opet jenja, idco poglavito o].)et u šumu zai´aste. Vele često: ,,n.e!v se samo izsele .krašani, pak će se primorski kras opet sam sobooi zagajiti," ^ Ali neobziruć so na to, da se izseljaj naroda ne može udesiti zaboraviše širitolji onih besieda, da je tlo sadašnje pustoši lišeno ne samo biljskoga´ odiela i!i busa, već i sve plodne gornje zemlje do kamena pod njou5, da dakle ondje nema glavn.og[i uvjeta nicanju i uzrašćivanja bilja. Priroda bi, da joj nitko ne smeta, mogla do daše i po drugi put stvoriti tu gornju zemlju, aU bi to mogla biti samo manje plodna ]s^o.i.´a crnice: nekadašnja pako i´udna naslaga tla t. j , "dragocjenija sastavina predjašnje gornje zemlje nadniašuje već s toga. što se krašK´´) vapno gotovo ni malo ne raztvavi-K, neiznijernu snag´u prirode, kad joj mtko ne smeta. Uza to trebalo bi možda tisuća godina, dole bi se kras sam sobom zagajio. Po touL što rekosmo, evo obsega naundjenu zaplodjivanju primorskoga, krasa: „Nek se kras i krašani iz sadašnjega surova nomadstva popnu na puno viši kulturni stepen razumna, 0 h Y i 0 m u k ] i e p 1 j´ e n a r a t a r s t. v a i š u m a r s t v a; a š u m a i´ |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 68 -i-^ a nekoliko obliodja moglo povasii. J(j?unanje "´okolii ce nas uspjeli, kojemu hl se untlnii mogli ud lirugili kuli.imiilt iia ina. Kiul bi se (Uikle radiio o [hiancijaliioiu kovishioia iilapiujiL državnoi; a novc;i. miUa bi .^o {[akako za eielo okanili y.a[)lodjimi)ja primorskoga krasa, Dižavmt korist može u hi´vatsko-krajiskom primorju razboraii čovjek samo uzidje osbHj>^ki m\ nm u/imati, gdje sii se šume po visociuah dobru iikorieniie, te u koliko te šume poslije segregacije budu ue obterećeuoui di´žaA´Uom pvojiuom; na primorskom krasu nema o 1om u i go\ora. Valja li uz fako\e brdja\c uade puubvatit se ipak zaplodjivanja primorskcf^´a kraraV S va/uib razlo,^´a velimo, da valja, ?(ma]prijo imademo na tom Uižmom kj´ajti ua^-´ inaoe Lob ("\ahu´e carevino 2;i.00() duša nn^eijena s\ieia. La sela, njihovo oranice i pasuike ne možemo odanle ukloiuii ;i vlada je ii)ak velika dužnica lonm narodu, jei´ je ohstojali \ojnićko-ki´ajiški suslav ipak nniogo kriv, što je ta iv-M-olja posiala toUka. Za, tiem preostaje drža\i samo desperahm alternativa, da se ili podbvati oiijaškoga posla ^^aplodjivanja sadašnje pustinje ili da })usti. neka nevolja otme mab t. j . neka primorski kras te Primorci i Podgorci posvema propanu . i neka još ogoli velik (Uo gora iza k)-asa. — Sve kad ne ])i brodarstvo i poljodjelstvo na susjednih otocib, ni ćast carevine saletice zabtievala, da se goleti volebilskih strana opet zagaje. to bi samo prva dva navedena razloga davorijom /aJeki^ala. neka junački obavimo taj velik posao! A može li se taj posao sretno obaviti? Jer ako se ne može obaviti, tko će se osolcoliti, da svjetuje to preveliko zatrašanje snage i novca? Ja sam saju proućavajuć tu stvar cesto očajavao na pogledu ne brojenih težkoča zapiodjivanja, a što sam se večma u stvar zadubljivao. to su mi se pred (Uišoni veće težkoće nagomilavale. Ali pošto moz^ajuć napokon na to naidjoh, da se taj posao izvesti može, to i mogu. ni malo ne oklie^ajuć, svojim dobrim glasom zat o jamčiti. Ali će taj podhvat u svaku ruku biti agrarsldm djelom Herkulovim. Već i tehnik u moći će savladati samo stručnik, koji je bolji od boljih. Pošto je pako prvi i najpoglavitiji uvjet zaplodjivanju, da prestanu povodi ogolećivanja; te pošto su ti ])ovodi najuže skopčani s gospodarstvom naroda, a ovo s cielim bićem narodnjira, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 9 <-- 9 --> PDF |
. — 65 — golet. Pa ipak iina Ba tom grozovitom kraju svieta iia uulju 5420 duša, a gospodari m sami po uredu popisati dali 180 do 170 glava sitnih kopitara, 460—500 kržljavih i mršavih goveda, 1000—1500 najprostijih ovaca, G20—1030 koza srednje bagre i 25—80 mršavih krraaka, koji će se brojevi iza pošasti i gladnih godina , s istinom sudarati, ali, cim bolje godine nastanu, puno veći biti. Svaki će se pametan čovjek, uzev na um, da se krašani ni obrtom ni trgovinom ne održavaju, samo po navedenih brojevih dosjetiti, koliko slabo ondje zemlja hrani svjetinu, kakov je to kukavan život na primorskom krasa, gdje bi sve po dvie rali one istrošene zemlje imale kruhom preraniti sedmero čeljadi. U istinu život je tieh neukih Podgoraca i Primoraca težak i pust ]<:ao što je i kras, te još Imkavniji, nego li bi imao biti, jer ne umiju umilovati, već samo kojekako pognojiti svoje sićušne njivice, a svoje najveće blago, svoju stoku zanemaruju, te im okršljava i prečesto od gladi skapava. Pa zašto je taj dio carevine tohko nazadan, mjesto da poput ostale Austrije proizvodljivošću i blagostanjem napreduje ? Očito s toga, što se je pučantvo umnožalo, a naobrazba i narodno gospodarstvo nije se gotovo ni s mjesta pokrenulo, dakle ni sredstava moglo namicati, da o njih žive pučanstvo, koje se je postupice potrostručilo. Ne možemo tajiti, da je vojnička uprava zemlje tomu nazadku u velike laiva, premda je istina, da ne bi sve okrenulo bilo toliko naopako, kad ne bismo tuj stajali na toli pogibeljnom kraškom vapnu, to jest, na takovu tlu, koje svagdje, gdje ga ima, povod je velikim neprilikam. Varao bi se, tko bi htio taj zanemarak u grieh upisati samo toj okolnosti, što je uprava zemlje bila vojnička. Pogledajmo tamo na dalmatinski i na istarski kras, pa će nam zabieljeti malne još golije i pustije klisure; zagiedat ćemo ondje jedva manje siromašno pučanstvo, pa ako je sviet onuda naobrazbom malo napredniji, to se ima zahvaliti samo onim preuljudjenim zemlje gospodarom, iza kojih je austrijsko gospodstvo slieđilo. Vojnička je uprava na hrvatskom krasu štošta uradila i još više pokušala, ne bi li se narodno gospodarstvo podiglo i zatira^nje šume zapriečilo; pa što joj se zamjeriti može, zašiljili bismo u ovaj stavak: što je godj učinila, bilo je sve još premalo. Ali neka ni naša vlada ni naši narodi odviše ne žale, što su Ovolikoj nevolji dali, da se na krasu udomaći ili što su ju ondje |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 8 <-- 8 --> PDF |
~~ 64 — cla će \d /.´nmja i luiroil joj ])u"Tina po^irndali, ako >;e nastojanje oko pn]>o]i;;ija pi-epiisli ^da^tiinj inicijativi iiaioda, hii´oniat^tvojn dotle doćerana. da :.l vi´-^ imiie pomoći i da ne mari ni za što. Koliko volim samo´"-vojnoj radinosti svakoo-a naroda, osobito gdje se radi o gospodarst\ n, to L^O ipak no mogu vazkvstiii s mišlju, da samo državna vla^e i lO enei´gicnim. običnu mjeru daleko uadmašnjnćim iiticjijem ^pasitim(»že ;iemljn i narod; samo bi trebalo, da se taj nticaj ol^avlja \isokom inteligencijom, trajnom postojanošću i dobrolioteo, da L^i} uppjeba radi prilagodi o^^obinam naroda, i da ´^je svakojako nastoji, kako će i st o narod pri tom sudjelo^´ ati. Sto srao (losle o zemlji i narodu govorili, tiee se primorsldb krašaua, Primoraca i Podgoracsi. Ali se to isto i u drugo ruku može reći 0 gorstiieiii fsf-anoniidli \iL^ocina). Ne gledeć na to, da ih ne može^ .s-.ćigda točno razlikovati, jer nmoge obitelji spadaju ovamo i onamo, razlikuje se pra/i gorštak donekle svojom imaštinom, bar je manje sironnn^an. nije onakov nemarnik i ^amazanik; a samo na krasu postalo jp provsjaćenje zanatom, Sliedoćimi iz 2. diela izvadjeninii podatci pokazat će se brojimice j)oiožaj zemlje, kakov je yada, i obistinit će se ono, što prije rekosmo. Gorj e ili visocine toga priedjela, o kom govorimo i koji sav zalieže 140 ćervornili milja. z«q)vemnju 140 milja toga prostora, a prosjekojuice ima sad na svakoj milji 1585 duša. Oranice i nešto vrtova ima 15.. ali se je neki dio već izrodio te se A^eć ne ore a četvrti je dio na ugaru i prielogu, livada inia samo (J.Q a šume 38 postotaka zemaljske pou´šine. Naprotiv je ´20 postotaka loših pašnjaka ili ledina a l!) postotaloi posvemašnjoga nerodika. Plodnoga tla imade dakle zajedno sa šumom (iO postotaka ondješnje zemaljske povi´šine, doćim je 39 postotaka one pustoši, koja se poglavito zove krosom. Na milju zemlje dođje po uredovnih popisih prosjekom 86 glava konja, 430 glava goveda, 040 glava ovaca, 380 glava koza i 85 glava krmaka; zna se pako, da je dobrih godina prava množina ])oimence ovaca i koza mnogo veća. Na posve pustom, tako zvanom primorskom krasu, gdje nema nikakve Sume, i koga srećom ima snmo 0 inilja površine, ima samo oranice 0.4, livada 3., a vrtova 0,<>, plocbie zemlje nema dakle više do ]i maijušnih 7 postotaka površine, docim su 03 postotka pusta |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 82 — Što saiB dosIe o razdiobi obćmskih pasuikn govoiio. to se pravo tiče negrič ovita diela tih-pasnika. Ali i gviceviti pašiiici, što sam ih na poeeiku ovoga, poglavja preporučio, da se pod šimiu uzuiii, valjali hi za to, da dodju u posebničko vuke. I tiij hi hilo dosta sigurnosti, da će se najjednostavnijim naoinom postignuti nauinljeni smjer zaplodjivanja, jer hi se takovi porazdepa^ni giiSeviti pašnici u rukuh novih vlastnika najviše putž. pretvoiili u livade, zarastle u šumu, gdje bi se našla i po koja mala njivica. Da se pako sveukupni smjer kra^^koga zaplodjivanja sto većma osigura, ne bi bilo s gorega, du se takovuu ciepcem ohču\´a u javnom katastru biljeg branjenica, te da se u dotičnom razdiobenom zakonu izrikom ustanovi, neka. hi se bar polovica svakoga ciepca održavala šumom. Ako ohćine ne bi hćele porazdieliti obćinsl^e pasnike, neka bi im ipak prosto bilo, davati ciepce negričevitih pašnika, za koje nije rečeno da se zagaje, pojedinim ohćinarom, koji bi ih imali zaploditi, osobito voekami i drugim drvljem zasaditi. — Za tiem bi imao zakon svakomu posjedniku zemlje podieliti pravo, da bude vlastati zahtievati izlučbu svog diela obćinskoga pašnika. Kad bi se tako sadašnji obćinski pašnici za nekolika pet- ili desetgodišta pozaplodili, najpače gricevlti zagajili, to hi se imalo onda prosuditi, ne hi li, obziruć se na ukupnu medjutiem valjda bitno poboljšanu kaivoću dotične okolice, borno bilo zagajiti koji dio preostala goletna pašnika umjetnim nachiom. Ako bi se to horno pronašlo, trebalo bi samo dio, koji se ima zagajiti, jednostavno proglasiti branjenicom i dotičnoj ga upravi predati, 7. C^ 0 1 e t i. Obrazložismo već u 5. poglavju, da će povodom već započetoga zemljarinskog i zemljištničkoga katastrovanja najpustiji dio krasa, tako zvane goleti (neplodne bezzemljuše) pripasti državi. Ne možen)0 u napried kazati, koUke su te goleti; sva je pako prilika, da će ih biti kakvih 20.000 do 30.000 rMi a možda i više. V sto će državna uprava s tolikom golet mom? Slieđećim promišljanjem nmžda (:e se razjasniti, što je najprobitačnije : |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 83 — : Na nekih ciepcih tieb. goleti ne raste pi-ekombce (absolutno) ništa, nit će se sredatvi, što ili možemo smoći, ikad postići, da na njih što poraste. Na većem dielu tieh goleti luste ipak tuj tamo po koja travica, po koje stabalce ili grmić, te takovi dielovi niesn beznvjetice neplodni ili vegetaciji nenadobni, pa nema sumnje, da bi se mogli većma zazeleniti i po vegetaciju nadobniji izaći, kad bi se obranili od navala, s kojih su došle ogolievali. Sudim dakle, da bi država imala te goleti u korist zaplodjivanja krasa ponajpace (ako to niesu premaleni i prerazkidani komadi) obzidati kamenjem i uvrstiv ih u i^ed branjenica osigTirat im višu zaštitu kaznenoga zakona, da se više ne oštećuju. Kad bi se tiem načinom sbilja čuvale, mogle bi se te goleti ža neko vrieme bar toHko oporaviti, da bi se napokon prije il poslije 0 neveliku trošku moglo kakvo takvo zaplođjivanje udesiti. Medju tiem ne bi se imalo ništa s njimi započinjati; već ako bi se imao na njih kamen roniti ili vapno paliti za gradjenje cesta, lugarskih i cestarskih stanova. Sadašnje Ibranjeniee i Ibrstik.^ Na velikih priedjelih faaške pustoši ima u onom ne posve izumrlom, ali brstenjem i sječnjavom okržljalom gimlju, u onih ostancih krupnogorice tohko počeli šumi, da bi obziruć se na prekorednu snagu vegetacije dostajalo braniti to okržljalo grmlje od navale te tako na dotičnih okohnah opet podigmiti bar sitnogoricu. Ako se takovo grmlje (grič) posieče do panja ili do koriena, te ako se po čistinah zasadi mlađikovina, te će za rukom poći pretvoriti te mršave kamenite pašnike i u krupnu šumu, koja može odgovarati sviem zahtjevom dobila šumskoga gospodarstva. Krsteć diete prikladnim i uglednim imenom´, zovem ja tu pretvorbu pomladjivanjem ili uzkrisivanjem šume, a dotičnu sječu pomladaćom ili uzkrisaćom. Bit će najbolje u smjer zaplođbe krasa prihvatit se namah toga pomladjivanja. ´ Brstom zovu se mladice (junge SprossGn) a imenom „Futterlaubwald« hoće se označiti, da; se u takovu gaju ima nadobljivati brst, s toga prevodilac sudi, da se riec hrstlk najbolje sudara s navedenim njemačkim tehniČkiin izrazom. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 51 <-- 51 --> PDF |
- 107 — propisana za oštećiyanje takovih priednieta, koji su velike vredooće za obće blagostanje. Toj bi se posljednjoj ustanovi imalo dodati, da i onim nasadom, što bi ih koji posjednik sam od svoje volje na pustu krasu zasadio, pripada ta viša zaštita kaznenoga zakona, u koliko je vlastnik zahtievao i posf;iga,o, da se proglasi branjenicom. Ostvarba svega toga, što sam došle predložio, bila bi povodom bitnoj preinaci napremica zemaljskoga vlastničtva. Pa zar ne bi bolje bilo prihvatit se namah one najobsežnije iznovicne razdiobe svega posjeda se]ja(´-tva rae([ju pojedine seljake, kako se je to u Njemačkoj postiglo tako zvanim razgodnim postupkom? Ja priznajem podpunoma veliku načelnu vrednoću takovih korjenitih naredul^a, kojim Niemci zahvaliti imadu najveći dio svoga poljodjelskoga i družtvenoga napredka. priznajem ju i na hrvatskom krasu. Ali će za eielo svi poznavaoci krasa i krašana uza me pristati, da toli temeljita provedba umnoga sustava zemaljskoga vlastničtva na nesrečnom primorskom kra^u dana s nije niliako niozua. Može li se i pomisliti, da će kraški Hj´vati privoljeti uz takovu prekretiijii svega, što je došle obstojul«/? Pa da se i n^:; suproina toj j)rekretnJ!, zar bi državna uprava l)ila već s]ircmna, da ju ljudski izvede? A izvedba morala bi svakojako biti uzorna ako nam nije do toga, da sve podje na gore mjesto na bolje. Pomislimo najbolji slučaj, kad bi nara za ]-ukom pošlo taki u prvi mah uputiti krašane, da privole toj preuredbi — kako bi se izvedba imala uđesiti ? Dok bi se o tom zakon stvorio, dok bi se najnuždniji izvršitelji namjestili i u taj posao uputili, dok bi napokon nekolike obćine prihvatile, što im se svjetuje. prošlo bi 10—15 godina. A mahrn moralo bi se ipak započeti, jer bi izvodeći organi po pravilu imah biti domaći sinovi i moj-ali bi se samoju izvedboin isiom uvještiti. Eecimo još, da ćiono se za neko ne predugo dolja dostati drugoga a napokon i treć(-^ga valjanoga razvodnoga povjpj´on-iva, to bi ipak trebalo najmanje petdcset godina, dok bi ta povjen^n^tva upriličila razgodu po svem krasu. — Mudjutim bi dakako sve o>talo pri starom, šumom bi se još kakovih 15—50 godina onako, kao i |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 28 <-- 28 --> PDF |
| _ 84 ~ Krajiška seje uprava suma lomu već prijo (Tojeiila te (ni 18G5. do 1872. kakrih 44fi4 Tali M^´i^^´cvitih obćin^kih pašuika n krupim siDiui prelvoj-ila. Zvali r.ii ili bra nj eii i ra mi ili kiilturami a uzeše ili ciiioiu i u dobri eas opel pod državne šume. Pravo shvativ sve napremice u])riliciše obvauu od ostećivauja velikim ;^idom okolo sve branjemce. u/idaiiim od Milia kamenja, kako je na krasu običaj, hvat duljine toga zida slajao je prosjektmi 1 ^i, 10 nove. a svega troška na obzidlm dodje 13 si. na svaku ral. U Grabarju vise Jablan (*a učinilo se loga u najnovije doba i nse te je na pomladaćoj sječi ost^ivilo })ones(o uzrasile mladice drvlja \ osobito braslovo, /a ])omladu, da nathisuju izdanke zamećuć tako srtMlnju sunuu gdje se potla može naći i jake gradje i liesa {/.n o!ui). Sudim, da jo dosadašnjim ])os|u]jnnjem udariK) ])ravim putem. valja samo, da izvedba bu(k^ podpuoija. nego lijo doslc bila. Tuj se 0 najmanjem trosku zameću srednj*^ sume. koje će i l)uri imianjivati snagu i obilovati brstom i gorom svake \rsti, I ja i)re[)oi´nćam taj najhi)lji naćin zagajivaoja dobrano grićevita krasa: da se lu´anjenlM? o])zidju; dn se zabrani pasa; da se grič posieće do panja ili pridanka´-^ a ostavi uzrastla ndadikovina : napokon da se zasade čistine novim musadom. 8amo mislim, da se jos zamasitije postupali mora, negoli došle. Stočarstvo je tuj seljaku i bil će mu, dok .je svieta i vieka, uajprete^^miji način privrede, s toga mu je najviše ,stalo do krme. Pretežnosi, nabavljanja krme biva tiem u veliko voća , što će se zagajivanjem krasa svuda paša zakraćivati: ta i preporučeni najpreči način za^i´ajivanja pomladbom zalitieva, da se paša zabrani. u sreća raste na svem krasu ne samo bjelogorica, već pretežnije baš takova, koja je vrlo dobrom krmom. Sudhn dakle, da se ima timi pomladjenimi sumarni upravljati tako, da što više daju lišća fbrstnj a osolnto i šušn ja (suha lišća za ki´mu). Valjalo bi 5—7-godišnju sitnogoricu Ijeti^ i to radje prije nego li kašnje posjeći, da u lišću bude više hrauive snage i da mladice iz ´ Visoko prnće. redovito samo po jedn o sta´uilee, - Ja. i^i jako svjetovao. nek B^ ^vlhi prijp, nogo li se posieee, pnsfci najmanje godina^ (Hivh podpnne štodnje, dok se gruilje ne oporavi i cislbie boj je ne/ atrave; tiein ´-e i>omladba &ig-urnija i nsiprednlja hifi. ^ Različito od prve iliti od pomladaee sjetne, koja se radi krepka pomladjaja /.a dobe u prolje<^e ili bfvv ^\ kasnu jesen, obaviti ima. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 29 <-- 29 --> PDF |
. . — 85 — ;:-" panja i i^^daiici imadu kad odrveitit se. Sa posječenih mladica treba lisnate grančice ošnircati, te ako nije nužda davati ih nainah blagu, valja ih osušiti, te sušanj za zimu opraviti. Nagospodarivanje brsta ili lišća za krnm ne bi bilo stvarno pritežko, ali ne bi Ije bilo lako ljude uputiti, da se prihvate osbiljski toga načina nabavljanja krme. Za tu vrst krme i koliko vriedi.^ znadu na prunorskom krasu, nio dobro. Svako diete znade onud, da im domaće blago žive više brsteć giic lia obćinskom pašniku, nego pasuć vrlo riedku travu, koja iziin toga baš ljeti usahne, kad bi najviše vriedila. A i za krmljenje blaga šušnjem znadu vrlo dobro. U ogulinskoj pukovniji upotrebljuju tu krmu nešto manje, ali u otočkoj i poimence u ličkoj pukovniji tiem Yiše 1 redovitije, najpače kad nastane oskudica druge krme; ali je ondješnji način postupanja još surov, raztrošan., i štetan po pašnike, a takvo je i sve gospodarstvo krajišnikovo. U Lici sam često naišao na pravo i ljudski držanu kreševinu (brkovinu, klaštretinu) oko kuće, ali nabavljanje nije vazda prema zahtjevom promišljena gospodarstva a kamo li, da se sušanj ljudski spravlja, s toga propane čeato, što je najbolje. Drugdje hrane blago lišćem siekuć s drvlja ogranke i ovrške, na koje se blago namah napusti, ili mu taj brst kući dovezu. Najviše rabi im ta krma u proljeće, kad nestane siena ^ što se prečesto sbiva. Onda daj uasieci, gd-je samo stigneš, smrekova i jelova granja pa makar i ne listahh ogTanaka bjelogorice, da blago bar pobrsti ono pupoljaka i mladikovine pa da ne skapa od gladi. Sudim, da bi se sviet u valjano nabavljanje, sušenje i čuvanje brsta mogao uputiti dvojakim načinom; najprije naustice prigodom težačkoga propoviedaiya, o kom ćemo drugdje govoriti a onda dobrim piimjerom, kojim bi se u prvi jnah dakako samo država mogla iztaći. Neka dakle državna upra\ai iia svojih uzkrisištih dade nasjeći, nasušiti i za zimu uplastiti brsta, što će ga onda stočarom prodavati. Kad u proljeće nastane nestašica krme, bit će već dosta kupaca. Pa ako bi se na početku sušanj hnao i poklanjati, ili ako bi ga nešto i propalo, to bi se onda imalo uzeti pod žrtvu, bez koje još nikada nijedna novotarija nije omiljela. Kašiije se mogu i nagrade davati onim, koji si ljudski spreme suha brsta po vidjemi primjeru. ´ ´ Da.pako država bude. mogla tiem pretežnim primjerom pre dnjačiti, imat joj je po svem primorskom krasu tuj i ondje dosta |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 86 — srednje šume. Neka se dakle ne samo sadašnje branjenice, koje va- Ijadu, pri segregaciji u^mu pod državne šume (u dosadašnjih segi-egacionih osnovali neuputno prediožiše, neka te branjenice pripanu pukovnijskim imovnim obćinam), već treba i nove udesiti. Da se pako to uzmogne udesiti bez prevelikih ži´tava, treba da budu takova uzkiisišta ljudski zakotarena i tolika, da na svakom jedan lugar imade dosta posla, treba da se odkupe zemljišta posebnik^ u branjenici i ´da se ondje naseli lugar, komu će se podizanje i nadgledanje branjenice povjeriti. U taj smjer neka mu se uzidje udoban i uzorno upriličen stan i neka mu se ne samo dopusti, već se neka novcem i drugimi sredstvi podpomaže i nagovara, da si oko kuće koliko više može zakotari i luniluje zemlje, da mu bude njivom, vrtom ili najpaće voćaroni, samo neka ta umilovana zemlja ostane državna hnovina, a lugar neka ju uživa, dok ondje lugaruje. Nemojmo zaboraviti, da ljudski uredjeno malo seljačko gospodarstvo vrlo treba, da lugar mari revno službovati, pa da i to pripomogne zaplodbi krasa, kojenui zadatku tolike žrtve namieniše. Državna je uprava šuma dosadašnja uzkrisišta (branjenice), nikog ni ne pitajuć, iz obćinskih pašnika izlučila i posvojila; ali su u novije doba oljćine uspješno prosvjedovale proti takovu postupku. Hoteć dakle udesiti još nekoliko uzoi-nih uzkrisišta ili l)rstika i nabavišta brsta, neka bi državna upi-ava gledala tomu prikladne pašnike namah šumom proglasiti, te ih pri segregaciji u onu polovicu uračunati, koja će državi pripasti. Ja držim, da je umno postupanje i razširivanje nabave brsta jedno izmedja najzamašnijih sredstva zaplodjivanja krasa,-koje će poimence na hrvatskom primorskom krasu u velike valjati, te povod biti podizanju i održavanju pravih brstika iU šuma opredieljenih tomu, da obiluju brstom. S toga sam tomu priedmetu nannenio još jedno posebno pogiavje a u drugom dielu ove knjige obširnu predočbu nastojanja oko brsta. To s toga, jerbo je agTikulturna znanost na maćuhinsku premalo marila za tu po kras toli važnu nastojbu. 9. Platna ili zidane ograde. To, što blago svuda po ki-asu pustopašice hoda i što ima svagdje dosta razgiobljena ali čvrsta kamenja, dalo je povoda i postalo je davno već običajem, da se na krasu sve ograde zidju od suha kamenja. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 87 — Sulii je zid ue samo uajcjeiiija i najdugovječnija ograda, već se tiem sa zemljišta uklanja množina neprilična kamenja a rasilinju napokon uprilićuje se dobrana obrana od bure, te zatoniice bilja. Hvat dužine toga tuj olnčna ´/Ada {koj je najčešće 5´ visok, pri dnu 3´ a na vrbu iyj širok), stoji GO—150, srednjom cienom 110 novčića. Ta će suha platna na krasu, dok je svieta i vieka, mnogo vriediti, a po mojili priedlozih valja da vriede i pri naumljenom zaplodjivanju krasa. Takovim subini platnom neka se opasuju i ogradjuju ne samo (kao već došle) oranice, livade, vrtovi, srednje šume, već i pašiiici pojedinih sela, dapače i znamenitije goleti. Takov bi suhi zid postao odličnim dapače dragocjenim činbenikom gospodarstva, komu treba da što bolje i što cjenije osiguramo pravne uapremice, U .tom pogledu imao bi dvoje predložiti i preporučiti, ne bi li se jedno i drugo podpunoma na um uzelo. Pošto takvi pregradni zidovi često služe dvojici susieda i pošto je već bilo dosta slučajeva, gdje se susjedi niesu mogli nagoditi, tko da ima uzzidati ili održavati takov zid, s toga neka se zakonodavnim putem izreče, da ustanove (obć.) gradjanskoga zakonika §. 854. i 858. valjaju i za suhe zidove, kao i za druge obgTade u toj pokrajini. Drugo, što bi se imalo na um uzeti, jest to i samo sobom iz naravi stvari proizlazi, da je naime onaj krivlji, koji u takvoj ogradi kvar čini, nego li onaj, koji kvar čini ondje, gdje nema nikakve ograde. Bilo bi dakle po zaplodjivanje krasa vrlo probitačno, da veći krivac i gore prolazi; a da sbilja ta]?:o bude, neka bi se ta veća kažnjivost zakonom izrično iztakla.. 10. Poboljšaj seljačkoga gospodarstva. Istina je, da već od davna ima na krasu premnogo svieta, bud ondješnji stanovnici ne mogu življeti ob onom, što im skroz slaba zemlja daje. Ali njih same i njihovu nedotupavost moramo kriviti, što im i])ak zemlja više ne daje, što im gospodarstvo premalo i2;meće. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 41 <-- 41 --> PDF |
—Wl — Cesto se preporučivalo, neka se uvede svake ruke obrt, neka se podignu tvornice. Priznajem korist tieli izvora privrede, osobito slobodne rukotvorbe, koja se sada toliko pogrešuje; ta bi osobito ženskim glavam i ostarjeloj čeljadi dobro došla. Ali ja sudim, da državna uprava nije vrstna upriliživati takove podhvate i da će se obrt i promet sam sobom uvriežiti i kako tako okrilatiti, čim se željeznica do Dalmacije dogradi i sve osnovane ceste izvedu, da ki-as ne bude iz obćenja onako izobćen kao danas. Država neka samo bude spremna i brza braniti te podupirati nastojanje posebnika te možda i potaknuti djelatnost kojega đružt?a. : . 14 JJm naroda prema šumi. Haranju šume, kojim je po mnogih krajevih zemaljske kruglje silila šteta počinjena, ovelikim je, dapače često največim povodom ljudski um, ljudska ćud prema šumi. čini se, da su jedini germanski narodi, ponajpače Nieraci još u prađoba blagoumno i miioćnđno poiStupaJi sa šumom. S toga im se je i ušuljao hrast u njihovu prastarinsku vjeru, a po vjeri dostojavak se i šuma sve to većeg štovanja; toliko stoji, da su Niemci jedini narod, koji nije poharao svojih šum^, pa su s toga Niemci izumitelji i učitelji šumskoga gospodarstva svemu ostalomu svietu. Nijedan drugi narod nije tako umovao i. osjećao, već je još i onda plienjao i harao šume, kadno je već bio na visokom stepenu kulture. Istom kad je sve šumsko bogatstvo uništio i stoga varvarstva sam stradati počeo, uze se jedan narod za drugim nevolji đosjećati i šumi prijateljevati ne do duše posve draga srđca, ali s osvjedočaja, da je šuma koristna. Hladna je do duše ta prijazan, kao i svi ženici, kojih je samo razum sveo ; ali u toliko vriodi^ da je moći održavati, čuvati te iznovice zagajivati šumu. Govore obćenito, da Hrvati ne mare ni za drvo, ni za šumu, \ da su bezdušni haraoci šume, da su oni jedino gramzec za pusto- ženjem ogoletili velebitske strane do mora. Doduše i ja ne bih rekao, da je šuma prirasla za srđea jugoslavenska, ali mi se ipak Hrvati ne čine neizlječivi šumski varvari. Jer sam naišao na dosta podataka, po kojih narod nit baš mari za šumu, nit ju mrzi, al ju ipak |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 100 -^kakyih se skrajnosti tiij đolasi. U svakom primorskom mjesin vidio sam, gdje prodaju to kukavno o´orivo, polutnih-i kržljave ostanke (klipovlje. prnće. kvrgovlje i pridanke) nekadašnje sume. Takovo gorivo donose ponajviše žene, nedorasla mlade/ 1 sjedogiavi starci — donose ga 2—3 ure daleko na svojih ledjih, ili natovareno na magaradi ili na hrdjavoj kljusadi. Takov doduše mali naramak goriva, hto čeljade na sebi donese, prodaje se pri moru po 7 do 10 novčića a tovar po 15 do 25 novčića, A da tieh kukavnih 7—10 novčića zasluži, potrati čeljade što kupee, što nosee i vvačajuć se kuoi tri četvrtine dana! Najopasniji su kupci, dolazeći sa dalmatinskih otoka. Oni naruče ili pokilpe kradene gore, koliko na barke nakrcati mogu, ali su ipak toliko mudri, te ne će da plate, dok se sve ne nakrca, dok dakle ne mine pogibelj zapljenbe. Tako biva svuda po primorskom krasu, ali je najvećma otelo mah u IJei, Nadšumar Malbohan piše u svom izrađkii od g. 1872., .,da se žalibože prečesto ponavljaju dobe, kad Ličani ne mogu baš ništa privriedifci, onda ih najveći dio udari u kradju gore. Osam do deset sati daleko preko hrapavih i vrletnih stiena i klanaca izvlače rogove, sube, vesla, diige po cent i dva težine a gdjekad i teže tovare, te ih prodaju po 40—50 nove., ako ih na toj kukavnoj privrieđi na obali ne zateku i sve im ne otmu. Oesto se sbiva, da jake Ijudeskare, Herkulova stasa i uzrasta, preterećivajuć se takovim tovarima prije reda zaglave´´. „Naši krašani", napisa prije nekoliko godina nadšumar Krm e n i ć, „životare kukavno, najvećim đielom samo kraduć goru to po državnih šumah to po obćinskih pašnicih, izkapajuć na ovih panjeve i žilje preostala´ grmlja te prodavajuć kukavno to gorivo što po ostrvlju što po dalmatinskom kopnu. Isti Pažani doplove na svojih korabljah do hčke obale, te tuj, dakako u sporazumku s Ličani, izkapaju panjeve i žilje, ne brineći se ni za pravo, ni za .zakon. Već su mnogi Pažani prigodom takvih noćnih plovitaba, kad ih je \1hor zatekao, postradah i zaglavih. Ono 800 duša Žugarana i Lukovljana živu izim malo koga jedino o kradji gore; poglavarstvo im, negdašnja satnija, dokazala je g. 1865., da 9 kuća i u njih 160 duša ne imajući nikakve druge zasluge (jer na onoj pustoj obali niesu imah gotovo nikakve zemlje), ma i ne hćeli. moraju krasti gorUj ako ne će od gladi porarieti". |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 45 <-- 45 --> PDF |
^´ — 101 — Ta toliko mah otevša pa ipak slabo koristna krađja gore Bajviše je kriva ogoleeivanjti primorskoga krasa a samo se sobom kaže, da uz takove neprilike nema prilike zaplodjivaBJu krasa, kojemu se hoće bar tolika sigurnost, da se u ono ne dira, sto se težkom mukom stvori. U svu sreću bezđusan je primorski krašanin samo u državnoj šumi ili na obćiBskom pašniku, gdje ga pravo uživanja slobodi; ali gdje posebnik uzme zagajivati, ondje je bar u toliko obziran, da nikomu ne omrazi pod iz anja gore. Uprava je državnih šuma do duše u taj smjer, da zaprieci kradju gore, na kraju svake ceste do obale postavila šumske straže i pregradila ceste priečkami, te se samo ona gora propušta, za koju ima pismena izprava (a druga se zapljenjuje). Ali po drugih krajevih primorja ne ima te kontrole. Dužne su istinabog kr. carinske i porezne straže zaprečujuć kriomcarenje ustavljati i kradenu goru; ah pošto ne pripadaju šumskoj upravi, to je i to ustavljanje vrlo nedostatno, a to nije ni malo pohvalno po financijalnu upravu. Pošto jedne i druge straže omjerice vrlo mnogo stoje, to bi bilo u velike probitačno ukinuti sve posebne šumske straže a flnancijalnoj straži povjeriti posvema ustavljanje kradene gore, kao sto imadu ustavljati kriomčare. Ali ne bi smjela ta povjerba ostati samo na papiru. Kad se obavi razdioba šuma i kad se kraške šume proglase branjenicami, onda će se sam sobom pooštriti kazneni postupak. Samo neka sudovi na brzu ruku sude prijavljenim šumskim prestupkom, da ne zastare i po tom krivci ne prodju bez kazne. 16. _ Poljsko redarstvo i iipraTa suma. Govoreć o tom priedmetn predpostaAdjam. s valjanih razloga, da je ono već dovršeno, što je u području triju kraških pukovnija istom započelo, a to je razdioba šuma., Oinim to tiem više, što nikako ne bi mogao svjetovati, da se u veliko zapocrae zaplođjivanje krasa ili preustrojba šumske službe, dok se ne obavi razdioba šume. -´ , . . , Po predloženih osnovah razdiobe imale bi sve državne šume na krasu postati svojinom- pukovnijskih obćina. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 46 <-- 46 --> PDF |
,, — 103 — : ~ Već predložih. i opet preporužara, đa se od toga odstupa izuzmu gričevi, spomenuti u 8. poglavju, ioji bi imali obćinam služiti uzorom pomlađjiTanja gore i namicanja brsta. Pristane li se uz taj prieđlog, to bi đržaya na primorskom krasu posjedovala 6000—8000 rali šume a pri upravi te Šume ne bi financijalno, već jedino stanovište obeega blagostanja mjerodavno bilo. ^ -^ Ostali dio đržavnili šuma izlučio bi se na visoeinah iza krasa; budući pako i onud pogibelj ogoljaja postoji, to bi se prometu gore iz toga diela šuma imale postaviti one granice, o kojih ću u 21, poglavju govoriti; te granice ne čine mi se ipak toli pretežne, da se ne bi smjelo pomisliti na novčani dobitak od toga posjeda, s toga bi pri upravi tieh humk imao najvećma odlučivati f i s k a 1 n i interes. Po zakonu od 16. lipnja 1873. imadu se do duše sve šume, što se odstupljuju na ime aequivalenta za pravo đrvarenja i paše, predati velikim pukovnijskim imovnim obćinam, ali 4. elanak toga zakona dopušta mudro izluebu pojedinih obćina, dapače i pojedinih sela i to uz prihvat punomoći pukovnijske obćine. Veliki podhvat zaplodjivanja krasa, čini mi se, odrješito zahtieva, đa se takove izluebe imadu na krasu što obilatije dopuštati. Pošto se samo od najužeg spoja priedmeta, uživanja sa uživaoci nadati možemo onomu maru, onoj štednji, onomu odricanju i onim žrtvam u korist budućnosti, što ih zahtievaju šume, koje su A^eć počele ogolećivati, iU kojim ta pogibelj prieti, to moram individualnu razdiobu medju pojedina sela smatrati jedinim pravim najbližim smjerom cieloga uporavljaja. Najviše, što bi mogao popustiti, ako se individualna razdioba poradi prevehkih potežkoea ne bi mogla namah obaviti, jest to, da se za sad prielazaom ustanovom bar kraške obćine svake pukovnije u posebnu cjehnu od pukovnijskih imovnih obćina ođciepe. Tako bi se primorski kras dostao svojih posebnih uprava obćinskih suma. Toj bi upravi trebalo povjeriti i one gričevite pašnike, koji bi se (pogl 8.) imali s toga, što su to već bili, i u prilog zaplodjivauju krasa šumom proglasiti, a na njih srednja gora uz namicanje brsta podizati. Ima H se od te nove uprave što posve vrstna i valjana očekivati, a samo tiem se može smjer postignuti, dočim poso srednje ruke mnogo novca stoji, i doČim se njim ne bi moglo demonu |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 103 — ogoleeivanja na rep stati — to trebaju toj upravi dobro placJeni organi, stajati će dakle toliko, da će taj trošak daleko nadmašiti sadašnji prihod šume. Nije dakle prilike, da će preuboge kraške obćine voljne biti postaviti takov predragi aparat. Pošto je pako zaplodjivanje krasa i onako postalo državnom brigom, i pošto su n taj smjer velike svote ^opređieljene, to sudim, da bi vlada imala sav trošak uprave obćinskih šuma na primorskom krasu do boljih vremena iz državne blagajne podmirivati. Dapaće neka država sagradi i uzdržava i one zemljami pi^ovidjene stanove, što će šumarskomu osoblju bezuvjetice trebati, hoće li se, da ovo po svojoj dužnosti ljudski službuje; samo neka onda ti stanovi ostanu državni. Za tiem treba po mom sudu bezuvjetice, da državna vlast izdašno i postojano starješuje upravam obćinskih šuma. To starješovanje ne treba do duše dalje zasizati, nego da se osigura ono, što zakon propisuje o kraških šumah; te osigurbe treba na krasu triput većma, nego li po ostaloj krajini. Jer ponajprije može na tom tlu svaka pogreška preopasna i takova biti, da se ni ne može popraviti, a za tiem ne ima u kraških obćina glavnoga uvjeta vlastitoj inicijativi u smjer posve valjana upravljanja šume, Prvlji će razlog svatko shvatiti, tko se sjeti Cesto spomenute opasne naravi kraškoga položaja, a da nedoraslost obćina dokažein, valja mi zasegnuti podalje. Dobru šumskomu gospodarstvu treba ne samo površine i zemlje, već i neke glavnice u svih šumskih razdjelih nalazeće se, svakovjeke žive gore. Budući ta glavnica male kamate izmeće a vazda se unovčiti može, dadu se zamamiti iahkoumni i potrebni vlastnici šume, da izvade glavnicu, to jest da posieku goru. Na toj istini temelji se najvećma razlog, za što samo iraućnici gospodariti mogu šumom i za što je šumsko gospodarstvo najnaprednije u vehkih posjednika; a zašto u mahh posjednika često nema nikakve šume, ili im je manje više poizsječena. TJ svaku će ruku obćine na primorskom krasu dugo još sirotovati, ali je gore to, što će se po mom priedlogu morati od njih zahtievati, da na svojih grićevitih pašnieih podižu goru, t. j . da na grdnoj prostoriji, ne đirajuć u nju više godina, istom stvore glavnicu žive gore, s toga bi se deseterostrukira za jedno mogao obkladiti, da će samo snažnu pritisku najviših oblasti poći za rukom naguati obćine^ da sbilja doprinose takove žrtve. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 104 —" "" Istinabog, zakon od 15. lipnja 1873. podvrgava uprave općinskih Šuma, štoBO će se poslije razdiobe šuma ustrojiti, državnomu nadzoru;-al biva to samo pošteđljivim nažinom, koji može valjati u drugoj krajini, gdje nenia tolike opasnosti. Sudim dakle, da bi se te ustanove glede primorskoga krasa imale oštrije priudesiti i u zakon unieti. ^ Takovoj šumskoj upravi trebalo bi napokon i ono 6000 đo 8000 rali uzornih srednjih šuma predati, što bi po mojih prieđlozih na primorskom krasu ostali državnom imovinom; samo ne bi uprava glede tih srednjih šuma, kao i glede državnih činovničkih zaselaka imala primati odluke od obeinskih odbora, već od politične zemaljske oblasti. Zakoni i mjere, što ih ja u prilog zaplodjivanju krasa preporučujem, zahtievaju, ako im nije sudjeno ostati samo crno na bielu, vješte organe poljskoga redarstva, koji će provedbu tih zakona i miera nadgledati i pri dotičnu postupku političnim oblastim pomagati, ili ih zastupati. Pošto je ta služba većim dielom šumske naravi i pošto se šumarsko osoblje lako uvjesti u te poslove; pošto za tiem nepristupnost krasa ne dopušta zaokružbe velikih službenih kotara; pošto se je napokon jedva bojati, da će jedan posao smetati drugomu, jer će biti jedna najviša oblast, to ja sudim, da bi se poljsko redarstvo na primorskom krasu imalo po pravilu po\jeriti upravi obeinskih šuma- A pošto je zaplodjivanje krasa i sve, što k tomu spada, nekakva osobitost, kojoj treba posebna nauka, te uzevši na um, da se na krasu počinjene pogreške mogu preko mjere ljuto osvetit, to neka se kod zemaljske, politične oblasti za obavu dotičnih posala ustroji posebni (kraški) odjel a u njem neka se namjeste najodhčniji vještaci. Taj odjel neka upravlja i sudi u svih javnih poljskih poslovih primorskoga krasa, u kratko neka mn se onakov položaj i onakova samostalnost upriliči, kakovimi se odhkuju njemačka glavna razgodna povjerenstva, a u takvo se povjerenstvo neka kašnje i pretvori taj odjel, čim nastane hora glavnomu uredjivanju zemaljskoga vlastničtva ^. ^ ´ Tiem sn predlov.enim ra^godnim povjerenstvom dcuokle predteče ili predsastiiioi^sadašnja srednja i mjestiia povjerenstva za odkup prava drvarenja "pas štimah voinip.kfi kv^jins i ii pase ee u uu državni državnidržavnih hh šumali vojničke krajine. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 88 — Prekukavno je tiij stočarstvo; a imali bi baš oko njega najvećma nastojati, jer im je to glavni i^vor privrede. Jadno im nastojanje, kad se samo gleda, da stoke bude vise na bi´oju, kad je mnogo zapate, a hrdjavo ju timare, ne niareć pobrinut se ni za bližnju budućnost, te tako svakoga proljeća nastane oskudica krme, blago skapa od gladi, ili ga kuga uzme daviti. Na tom vrletnom kraju i ne bi se mogla krupna stoka održati; ali da v6 prodan mesaru samo 150—200, krava 150—175, koza 20—25, ovca 15 do 20 funti pretegne, pak da se v6 za 20—30, krava za 15—25, koza za 3—4, a ovca za 2—3´/^ ^t- pi^odaje, napokon da se od najbolje krave u najbolje doba dobivaju jed"\^a d^ie oke mlieka, to je ipak preko \Tha žalostno i kukavno. Da, dli! Stočarstvo je toliko prvobitno, da bi se i pasmina te stoke davno već bila zatrla kad ne bi najgingavije, što se oteli ili ojanji, od težke nevolje i nehaja u velike i redovito poskapavalo, te samo ono za sjeme ostajalo, koje je, rek bi, od željeza. Po kakvo im je ratarstvo?! Od ječma i koruna (ki´umpira) dobivaju zlib godina jedva toliko, koliko su posijali i posadili, srednjih godina 4—5 puti toliko od ječma, a 6—10 puti tohko od koruna! A voćarstvo? Voćarstvo rek bi, nije se ni zametnuto, premda je tolilco koristilo i premda voće svuda, dapače po nizu i smokve i tja isto groždje preliepo prispieva, A kućno gospodarstvo! Ta si svjetina do duše sve sama sgotavija, što treba živeža, odiela i obuće, dapače i radila; na žrvnju samlievaju svoj teg, na stanu satkivaju si ruho i odielo, svojom rukom izdjelavaju svakojaJco pokućstvo i pokuhinjst^´o, isti plug i kola, te do kolača ne treba im nikakov drugi obrtnik; u kratko vješti su djelu svake vrsti i ruke; ali baš s te nmogovrstnosti kunjaju u kuka\´štini nenapredka. U malo besicda, u kojugodj ruku uzmeš motriti gospodarstvo kraškoga seljaka, svagdje se poniila praviečna prostota i nehaj, da mu nema ravna. A može li to sve, pravo sudeć, i drugčije biti uz bezkrajuu surovost svega onoga, na čem primorski krašanin žive. uz tužnu onu činjenicu, da krašanin pi-avoga Icućišla i ognjišta ni ne ima, već da sa svojim blagom najmanje dvaput a često i triput bora´^ište mienJH, dakle da ne može jiijednomu dielu svoga ])0sjeda svega puta prigledaii a kamo li ga ljudski uniilovati, te uz to, da je prije veći |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— sedlo najsnažnijih junaka služio u negdašnjoj krajiškoj vojsci, a fiađ da pokizi u sviet, ne bi li izradio koricu svakdanjega krušca?! Ele pronalazeći nove domaće izvore privredi, gi´adeći po krasu puteve, poboljšavajuć napreniice vlastničtva zemalja, povodoin ukidbe vojne krajiške službe iniajuć narod kad, da radi, i osjećajuć potrebu, da stoji na svojih nogu, uvodeć, šireć i udi^l3ljujuć obuku stvorit ćemo čitavu povorku uvieta intenzivnijemu gospodarstvu, a ti će uvjeti polagano ali sigurno uroditi plodom. Pored svega to^a ćini se i meni, da sve to ne dostaje smjeni, da onoliko brzo uiiapriedimo poljsko gospodarstvo, koliko nam trel^a uspješnu zaplodjivanju ])rimorskoga toasa. I ja sudim, da tomu treba još ponapose specijalnoga uputa i to najizdašnijega uputa, naime da fa-ašanin živim očima vidi taj napredak, a to će reći, da bi se imala tnj i tamo po krasu ustrojiti uzorna gospodarstva. Koliko sam osvjedočen, da bi takova prava uzorna gospodarstva, posve upriličena prema zemlji i narodu, te proraćunana u osvještaj kraškoga seljaka u prilog bila obćemu napredku, toliko isto vidim jasno, da se ne će moći na hvzu ruku ustrojiti radi potežkdća, koje ćemo jedva svladati. Bit će gospode, koja će pohićeti preporučivati, ne bi li se namah neka erarska uzorna gospodarstva ustrojila. Ja u svoje ime veUm, da bi takova gospodarstva, kojimi bi činovnici upravljali, namakla nekoliko dobrih služaba i da bi vrlo nmogo stajala, a da bi težko ikad povaljala i postala vrstna uputit prostaka na bolje i razigrat ga, ne bi li i on tako radio. Ja ću malo niže dokazati, da ćemo se morati radovati, do]}ijemo li valjanih činovnika za šumsko gospodarstvo, Icoje je ipak jednostavnije od poljskoga, i za mjesta l^od poljskoga redarstva; a uzornu erarsku upravu poljskoga gospodarstva osobito na krasu ne mogli nikako da pojmim. Dakako da bi plaćenici inogli i u poljskom gospodarstvu dobrim primjerom napredku jako u prilog raditi, ali bi to imali činiti samo 0 svom računu upravljajuć onim posjedom, što im je u/gredicc dopao uz gotovu plaću; a to bi mogli samo onda, ako najnša oblast priudesi one prenuždne uvjete, o kojih ću u 24. i 25. pogLnju govoriti. Nužda uzornih gospodarstva i težkoća njihova ustroja neloi budu tomu u prilog, da se dotični dio mojih priedloga na um uzme. 7 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 105 — Pošto se napokon od svakoga izvršiijućega ^^inovnika ne može zahtievati (jer nema oim), da iz svog žepa nabavlja knjige, kako ee vazda stajati na visini posebnog znanja, tičućeg se zapjođjivanja krasa, a kamo li da o svom trosku putuje, kako će si svojim oeima i potanjim iztraživanjem pribaviti potanko znanje o zemlji i kalturnom joj napredku; te posto je poznavanje zemlje i krasa vrlo nuždno, ako se boce u tom odjelu uspješne raditi, to mi se eini, da bi trebalo kod politične zemaljske oblasti nz onaj upravni još drugi odjel za poznavanje zemlje i krasa stvoriti u taj smjer: a) Da ljudski sastavljen te i tiskom što većma razsiren opis zemlje i krasa vazda popunjuje i uzdržava na visini vremena, te da nova popravljena i popunjena izdavanja priredjuje. h) Da posebni muzej svieh priedmeta, koji se tiču zaplodjivanja krasa, a uz to e) i knjižnicu za poznavanje zemlje i krasa zametne i uzdržava na visini dana. d) Da organom poljskoga redarstva i drugim nastojaoeem oko zaplodjivanja krasa, na zahtjev ili od svoje volje, kad vide, da je to nuždno, razašilju takova putila, ili što sami znadu il unaiedUj da ina u lioru priobćivaju. 17. Zakonarstro o zaplođjiTaBJu primorskoga krasa. Prijazni čitalac neka se izvoli sjetiti, da sam ja za uvjete i poznagala zaplodjivanju primorskoga krasa ove naredbe i zakone preporučio: a) Da se sve podpune goleti proglase državnom svojinom. (U pogl. 7.) 1) Da so većma giičeviti pašnici proglase i u katastar upišu sumom. (U pogi. 5. i 6.)c) Da se poprave osnove šumske razdiobe, kako 6e svi oni griceviti pašnici, od kojih se po priedlogu u pogl. G. i 8. imadu stvoriti uzorne srednje šume, pripasti šumom državi na ime ostajuće joj polovice. d) Neka se povodom sadašnje javae katastracije potanko izpita pravo svojatanja krčevina u šumi i gdje je slab tomeij, da se to pravo ne prizna. (U pogl 5.). e) Da se stvori zakon o razdiobi obćinskih pašnika medjn pojedina sela (u pogl. 5.) i to za onaj vrlo vjerovatan si |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 50 <-- 50 --> PDF |
-- 106 — ako se ta razdioba ne bi mogla obaviti po sadašnjoj kafcastraciji za zenilji.štnifc i zemljarinu, f) Da se izdađu ustanove, kako ye ima gospodariti seoskimi pašnici. (U pogl. (>.) g) T)a se 7.abraiii imati kozo, iJi bar, tko ili ima, da ih sniie izgoniti samo na svoje ogradjene zemije. (tJ pogl. 6,). h) Da se stvori zakon o razdiobi seoskih pašnika niedju seljake ili kako da driigcije pasiiici dodju n posebnieke ruke. (U pogl 6.}. i) Da se uporabi 854.—858. §. o. gr. zakonika na platna, kojimi su ogradjene kraške zemlje. (L^ pogl. 9,). /:) Da se izrec-e veća kažnjivost za kvarove u ograđah. 1) Da se izda zakon o iisglobljivaiiju zemalja. (U pogl. 11.). w) Da se osigura sto oštriji državni nadgled uprave obćinskih šuma. (U pogl 16.)= n) Da se ustroji poljsko redarstvo i uprava obćinskih šuma, (D pog]. 16.). o) Da se dozvoljavaju bezkamatni zajmovi u smjer zaplodjivanja´ obćiuskiii pašnika ih za izdašno poboljšavanje posebnićkili zemalja. (U pogl 5. i 10.). Pošto se te ustanove jedna za drugu zakvaćuju ili bar glasom sudaraju i pošto su posebice uamieujenc krajiško-hrvatskomu primorskomu krasu, to mi se čini naćelice pro))itačno. da se sve te ustanove nazovu „zako-nom o zapi o tljivanj u krasa na velebitskih primorskih stranah u neka(Uišnjoj hrvatskoj vojničkoj krajini´´ te da tuko u vehke i r:globimice zavaljaju. Ali pošlo tomu ii-eba \ise vreniona, nogo li je u neke ruke probitačno, io vr luoždu hiti praktičnije, da pojedina poglavja kako uztreba, zaMiljuju i da sr proglase posebnim zakonom ili naref^bami, pa da se oniu´u uz a), b), a), d) i e) zaj^očino za tiem da se onimi uz f), g). i), k), 5)i), )i) i 0) uasta\i a ostalim! savrši- Od većega dlela (ieh ]iavedenilt zakona nije nianjo prešan prepravuk u;-timova valjajučeg šumskoga zakona o branjenicah. Treba najprije VJ, §, f-oga zakona u toliko razmaknuti, da u njegov obhvat hpadaju i one ki-iiskc goh´ti ili ogoletl)i pristupno strune, kojih je zagajillja ili uzčnvba na njih ponarasht grmlja priekom nuždom za ol)(´´e blagobtanji-. Isto bi se Lako inuile ustanove tum^koga zakona 0 k\arovih u tohko razširiti. da se ima. svaki prestupak i svaka proturednost u branjenici onom obirijom kaznom kazniti, koja je |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 90 Da se povod dade uzoniiiu pojavom u poljskom gospodarstvu, koji bi podivaživali druge, ue bi li se i oni isto tako ili još bolje iztakimli, preporučujem još ova sredstva. Prvo: Neka se nagradi novcem ili novčanom vrednotom, koji se čiin od svoje volje iztakne. Pa sam se sžm osvjedočio, da pojedinci, makar je ovdješnje seljačko gospodarstvo obično na nizku stepenu, jedino svojim pregnučem i po svojoj domisli štošta izvedu i postignu, što se sbilja samo sobom iztiče. Nagradi takove izticaje, pa će svjetina navaliti, da bar vidi, čim se ta vrana ))jelasa, pa će se možda radoznaoci i dmigi za njom povesti. Drugo: Neka se osobito izticaji nagradjuju previšnjom odlikom. Po.^to je onaj, koji dobrim gospodarskim primjerom prednjači bez sumnje zaslužan po domovinu i državu, to ne bi milost careva odlikovala uevrednika; a. to bi tiem više koiistilo, što se Hrvatu mile takove odlike. Treće: Neka se razpišu nagrade za takove poboljšice, kojim se pojedinci ipak ne dosjete. Četvrto: Neka se daju bezkaniatni zajmovi u takove poboljšice, za koje treba mnogo gotova novca ili velika radina snaga, te bi uz to gospodaru težko bilo ići za običnom svojom privredom. Preporučili to već u 7. pogiavju govoreć ob o])ćinskib pašnicih razloživ stvar potanje, a sad samo piidodajem, ako bi se obćina zajamčila za povratu, da onda baš ne bi trebalo uknjižbe toga duga na posjedu dužnikovu. Peto: Neka se daju stipendija unmim seljakom, da mogu upute radi putovati ili pak polaziti najbolje vškole. Šesto: Neka se pripomoć daje s^´akomu poljodjelskomu družtvu. Još bi jedno sredstvo imao preporučiti u napredak seljačkoga gospodarstva, a to tiu tako zvane poljske propoviedi. To mi se propoviedanje čini to nuždnije, što se od obćenite školske obuke u gospodarskoj struci s!)og čita^^e povorke potežkoća bar sad ničemu nadati ne možemo. Radilo se ma o kakvu važnu, mjestnu, gospodarskom pitanju, imali bi prvaci poznavajući temeljito stvar o kojoj se radi, i vješti iiepo govoriti, po krasu zaputiti te sazvavvši skupštine seljaka, što većma predoća\´ajuć priedmete u nai*avi ili bar dobrim slikanu, raz« govietno i´azlag´ati, o čem se radi. Ja bar sa svoje strane, osvtćuć se na veliku slivatJjivost u Hrvata i na to, što ih lako začara raz |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 35 <-- 35 --> PDF |
; ^ .— 91 — , , : ´ borit goTor, nadam se znamenitu uspjehu od takvih propoviedi. Samo H težko bilo nabaviti valjane propovjednike. Sudim, da bi se toga posla imalo latiti poljsko-redarstveno i šumarsko činovnifitvo ; država bi se dakle imala pobrinuti, da se takovi propovjednici uvješte te da uj^traju svojim marom, o čem ću još potla govoriti u poglavju 24. i 25. Sto ovdje namah ne preporučujem putujućeg učitelja, povod je to, što mi se čini nevjerovatno, da će se takov skoro naći. Jer bi trebalo, da taj učitelj uz osobitu" vještinu u svojoj struci mnie podpunoma i liepo hrvatski govoriti pa da na dlaku poznaje sve napremice te zemlje, gospodarstvo i značaj naroda. Najbolji bi tomu bili po mom sudu pojedini seljaci, koji su se u kojoj struci već odlikovali, da idu o tom upućivati svoju braću; ali će još mnoga bura pronjati Velebitom nizastrance do mora, dok se tomu poljskomu evandjelju nadju seljaci apostoli. 11. Zakon ob usglobljiTaBju zemlje. Selilačldm običajem, po kom primorski ki^ašani svake godine mienjaju dva do tri pašišta, prinkoše se i imati dvoja troja kućišta i uz njih zemlje podkućnice, na kojih težače po svoju. Istina je dakako, da ta činjenica dolikuje napremicam stanovišta pokrajine i prvobitnosii dauasujeg seljačkoga gospodarstva — jedno joj je i drugo dapače povodom —; ali je i to istina, da je tuj „circulus vitiosus" (uzrok posljedicom a posljedica uzi´okom), jer je baš velika razdaleč kućnih zemalja uz dvostruku i trostruku seobu poglavitim uzrokom, što ki´ašani postojano i ljudski ne obradjuju i ne nadgledaju svoja polja; te je uzrokom, što nemaju svojski upriličenih kuća, ni pravoga stalnoga zavičaja, na kom bi se bolji napredak temeljiti mogao. Napredujuća kultura mora dakle da postupice pretvori napremice seljačkoga posjeda, a tiem će postići, da se po>jcd bolje usgio1>i (prizaokruži, k jednu sastavi). 1 započeta razdioba šuma ići će za tiem smjerom. Ukidajući služnost paše u šumi. te ogvanićujuć pašu samu po volji vlastnikovoj, ako se posve ne zabrani, morat će se seljačko gospodarstvo po gornjih iliti po šumskih pricdjelih pa dakako i posjed poljš. u vehke promieniti. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 92 — U ostalom je seljački posjed i onako razdaleko razmaknut. J^r je došle svaki pojedinac mogao po svojoj volji, gxlje godj mu se je svidjelo, na obćinskom pašniku ili u državnoj šumi izkrčiti i uzorati zemlju, (ni ne izliodiv toma prave dozvole), a pošto je takova melikoeenju prikladna tla na krasu vrlo malo. to je u tom, tko koju zemlju drži i komu bi većma na ruku bila, pravi đarmar. Po tom, što je to tako. najveća je nevolja to, sto obćina i država ne može zagaji^^ati svoje pašiiilce ili šume, gdje imade takovih tuđjib obtočidcž, koje posjed prekidaju, naumljeuo zaplodjivanje zaprečuju i često pOvSve osujećujii. To je uprava, drža^iiili šuma već dovoljno izkusila, kad je uzela zagajivati često spomeinite branjenice. Malne u svakoj ima takovih zemalja o]")točnica, dapače i stanova (za l)lago) i istih kuća. Pošfo se posjednikom i njihovu bktgu ne može zabraniti }uielaz do njihove zemlje, to je češće smjer zabrane većim dielom osujećen. Težko bi bilo tako\^e obtočnice nagodbom odkupljivati, jer bi obtočenici prenmogo za njih zahtievali. Treba dakle zakon o b usgjobljivanju zemalja, po kom bi ondje, gdje umno zaplodjivanje sgiobita pašnika ili šume odrješito zahtieva odkup njimi obtočenih zemalja, posjednici tih obtočnica dužni bih ustupiti ih vlastuikom obhvata, u kom su, ili u zamjenu za druge zemlje iste dene, ih za gotov novac po prostoj procjeni, koliko sadašnjemu posjedniku vriedi. Već to, da takov zakon obstoji, unapriedilo bi dobrovoljno usglobljivanje, nit bi prečesta pora])a toga zakona trebala. 12. I> r E m 0 T L Na krasu, već po naravi preko mjere nepiisfiipnu, jesu i bit će drumovi većma, nego drugdje najpoglavitiji fizičui nosioci kulture. Kad su gradili hrvatske ceste tja i u najnovije doba, nije se nitko sjetio nesrećnoga krasa, preko koga se prevaljuje a Bogu je plakati i morali bi u sav glas kid^ali. no bi h se nadoknadilo, što se je onda zanemarilo. Ni nema nikakva druma, koj bi poprećice udarao pj-eko primorskoga krasa i prema moru sve to nižih koritastih mu podova a k jednu spajao pojedina kraška sela \ I danas prevaljuju kras ´ Ne govorim ju tnj o pittevih zn novuJju ]ii o sta/ah Hi nogostnpih. kojih ima nekoliko u ognliuskoj, manje n otočkoj, ni malo u ličkoj pukovniji. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 37 <-- 37 --> PDF |
saBio takovi drmiiovi, koji Bpajuj-u goije iza ki-asa sa lukami jadranskoga mora, — Posve pri duu obale ima do du,se piieka cesta iz gradjanske Hrvatske fod Rieke preko Novoga) do Senja, nastavljena lirdjavim putem do sv. .lurja. Ali je i taj drum sagTa tjedan dana ne da morem obćiti; taj drum ne vriedi krasu ništa, jer je izveden po kamenitu okrajku podgorja, gdje većim dielom nije moći zaplodjivati. Izim toga imadu jos na primorskom krasu ovi đramovi i ceste: 1. Istom dogotovljen drum od Ogulina do Novoga, ]H)ložitost (pad) nm je prosjekom l-rv (maksimuin 4´0, a iiem je veliki dio ogulinskih prašuina pristupan ])ostao prometu. 2. Od Krivoga Puta do Senja, prosječna mu je položitost 6" po i^^vjestaju gradjevnoga odjela hrvatsko - krajičke zemaljske oblasti. ?>. Od Karlovca i Otočca dolazeći, god. 1837. odboden drum preko Vratnika u Senj, od Vratnika (21G0 stopa povrh mora) nizastrimce k moi´u., prosječna mu je položitost 3*4" (maksimalna položitost 4"). 4. Stara, već jednom premještena cesLa od Oltara k Svetomu Jurju, kojoj je prosječna položitost 5´1)" a ćestimice 7—S", te se po strminah ne da odi-žavati. 5. Cesto povod(mi velike prodaje gore dielom po negdašnjem uvoznom i izvoznom ;* potla })o sa(htšnj´em ^mriskom proizvodnom dioničkom družt\ai, a dielom (od Halana) po državi sagradjena, koja od Štirovače poćimlje te se prevaliv Mrkvište i Halan niza stranu dovijuga do Stinicc i Jablanca. Halan je na prevali 4374´ visok. Od Šdrovaće do Mrkvisla i´aćunaju se HAy\ od Mr- Iništa do Halana 1.4´´ a od PInlana do Stinice 4.4" srechije položitost!, na najstrmijih mjestih 4.5, 3.0 i (i". (>. Drimi od Gospića do Baga, na Oštar i ji prevaljujuć 2749´ visine, gradjen je god. 1845—4G. Od Oštarije do Baga računaju se 3.9´^ srednje, a mjestimice 4´´ položitosti. Ceste pod 2. i 4. ])rojem stare su gradnje, čestimice prestrme, te ih nije moći održavati, nit se smiju kola ljudski tovariti; treba dakle, da se čestimice premjeste. Sve te ceste ne presiecaju primorskoga krasa na poprieko već udaraju, ne obziruć se na mnoge razdaleke zaseoke po krasu, sa najviših pi´evala gorja upravo put luke. Pošto je takva cesta pre |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 94 — valila goru, izvijtigalo ju niza stranu preraiiogimi zavojicami, koje su jedua niže di´uge često na blizu i vrlo kratke; dočim bi boljak i napredak primorskoga krasa silno zalitievao, da cesta udarajuća krasom k moru nizastrairce jednom jedinom dugom zavojicom, presiecajuć poglavito koritaste podove, zalivaća^što dalje može, a to bi se bilo moralo učiniti tiem većma, jer kako već dvaput rekosmo, nijedna cesta ne presieca ki-asa po prieko. Što se je tako griešilo osnivajući ceste, bit će uzrokom to, što se je došle gradnja cesta samo sa strategijskoga stanovišta i samo po propisih tehnike obavljala te se gradjevnim činovnikom na volju ostavljalo, neka samo cestu ljudski sagrade, a da li će ikoliko narodnonni gospodarstvu koristiti, to da osobito na um uzmu mjernici, nije ili nitko nagonio i ljudski nagledao. Druga je pogreška bila ta, da cestari niesu imali uz ceste svojih posebitih kućica. Osjetilo se to gradeć cestu od OgTilina put Novoga, te ne pogiiešilo opet. Cestarske kuće pripadajuće onomu, čija je cesta, vriede na krasu više, nego li di´ugdje, jer mogu u velike u prilog biti zaplodjivanju krasa. Mudro bi i probitačno bilo dopustiti cestaru pače stvarnom pomoćju osokoljivat ga, neka oko cestarske kuće, koliko više može, zakotari i pretvori tla u vrtove, njive i livade. Ostane li taj zaselak, što se samo sobom kaže, državnom svojinom, i uzhtiju li stariji prigledati, da cestari na takovih gospodarstidb ljudski i sduševno gospodare, onda eto svake prilike i udobe na takvih zaseocih, a to će u prilog biti i boljemu održavanju ceste i zaplodjivanju krasa. I samo održavanje cesta nije onakvo, kakvo bi moralo biti. Ceste pod brojem 2. i 3. gradila je doduše država, ali ju popravljati i nasipavati moraju obćine, koje se mnogo za to ne brinu. Bud dakle di´žava osjeća dužnost i nje se prihvaća, da obćemu boljku u piilog uloži milijune u zaplodjivanje krasa, to bi ona morala i te ceste, pošto istomu smjeru služe, održavati sve dotle, dok se obćinska sviest ne uzbudi i u toliko ne ojača, da joj se uzmogne povjeriti briga za javna obćila prvoga i drugoga reda. Državni nadgled, da se ceste popravljaju, povjeren je gradjevnomu osoblju u štopovih. Iz tieh središta ne mogu oni, kako valja nadgledati popravljanje i nasipavanje, dočim bi to poljski činovmk lako mogao obavljati u svom kotaru. Pošto se pako u taj Specijalni posao može uputiti svaki poljski činovnik, to bi ja pi^eporučio, da gdjegod se u napredak namjeste činovnici zaplodjivanja krasa, da im |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 95 ^ se i održavanje javnili cesta povjeri. Samo se sobom kaže, da im se ne bi imala povjeriti k jednn i gradnja^ a svakojako bi n poslu održavanja imali poslušati gradjevno ravnateljstvo. Govori se još o gradnji novih drumova a ti bi bili: 7. Ogranak driima medjn Ogulinom i Novim preko Drezniee i kroz prašume, koje će pri razdiobi pripasti državi, do Senja. 8. Produljaj ceste diljem obale od Senja do Dalmacije. 9. Nađšumar je Malboban predložio još tri ceste, da se sastave visoeine sa obalom, jedna bi medju Kladom i Starim Gradom dopirala do mora, druga od Lukova Žugarja do Kamena Korita a treća uzduž otočko -ličke medje sastavljala obćine Oesaricu i Priznu. Oestami pod br. 7. i 9. mogli bi se krašani poštenim načinom i ne čineći kvar drvariti; te ne bi trebali na vandalsku i kradimice sve u pocep posiecati. sto gorjeti može, a bas taj način je u velike kriv ogolećivanju krasa. Cestom pod br. 7. mogle bi se državi ostale prašume unovčivati. Oesta bi pod br, 8. osigurala obćenje svih miesta na samoj obali za takovo doba, kad bura ne da morem obćiti. Ali ta cesta nije baš sastavni dio osnove zaplodjivanja krasa. Koliko su gođj sve te netom spomenute ceste koristne, to ipak, nijedna .nije priekim obćilom svega krasa. U korist toliko vrieđećeg zaplođjivanja krasa na tora nesrećaom kraju moram dakle, što većraa mogu, preporučiti, neka se sagradi cesta, koja bi sav taj priedjel u srednjoj visini a poimence koritaste mu podove, po kojih su sela naseljena, poprieko presiecala, uporabiv u taj smjer i one česti drumova sa gorja k moru udarajućih, koji bi u prieku strieku pristajali. Pošto je smjer toj priekoj cesti, da spoji jedno s drugim sva sela primorskoga krasa, štono im je raznolik vidokrug po onih stranah i koja su jedno od drugoga razđaleka, to bi dakako ta cesta morala sad uza stranu, sad niza stranu zakretati, samo joj položitost ne bi smjela veća biti od -i", kako se to zahtieva, da valjađu gorski drumovi. Samo se sobom kaže, da bi s te glavne prieke ceste (kao s one pod br. 1—3) imali đopirati ogranci do onit sela, do kojih bi bilo prezahođno glavnu cestu primicati. Sve će te ceste vrlo mnogo stajati, te će se pri gradnji morati štediti. Ali nemojmo štediti prikraćujuć im dužinu, t. j . da ne dosižu, kuda bi morale dosizati, jer to je glavni uvjet njihovoj |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 40 <-- 40 --> PDF |
- 96 — Yaljauost]\ već štedimo pri uzgrednih uvjetiii, kakvi su širina, doprsnici (perde), odrazaei i dr. Svaki novi odbod (trasu) treba izpitati s naro dno-gospođarskoga , strategijskoga i gradjevDO-tehničnoga stanovišta. Pošto napokon gradnjom cesta treba upriličiti novih izvora privrede, da se uzmogne zaplodjivauje krasa uploske udesiti, neka se gradnje tako porazdiele, kako ee ih krasani sami ne samo moći obaviti, nego kako će uz obavu drugih radnja pri zaplodjivanju krasa koji desetak godina imati gdje i t^togodj svejednako i neprestance privredjivati. Izim toga trebat ee i mnogih đrugotnih puteva, jedno s toga. kako već prije rekosmo, da se može doći do zaselaka, koji su od glavne ceste udaljeni, a drugo s toga, da se šume otvore prometu. Uzmimo na um mnoge dosadanje gradnje cesta, koje su uđesene ne gledajući na potrebe budućnosti, pak su potla napuštene ili same propale, uzmimo i to na um, da takva đrugotna obćila ne zahtievaju udobnosti, već samo da vriede i valjaju smjeru, ako su sbilja kulturno djelo, 13. Nabava novih izvora privrede. Budući krasani radi privrede hrane, koju im njihova zemlja ne može nasmagati, moraju u sviet, da rade ih da prosjaee, i budući je to n velike štetno po kulturu samoga naroda i po obradjivanje zemlje, to evo sudim, da je jedna izmedju najodlicnijih uporava zapiodjivanja krasa nabava novih domaći h izvora privrede. Ako U se prouče moji priedlozi, to bi se pronašlo, da ćemo se njihovom izvedbom dokopati velike povorke takovih izvora privređe, kojimi bi se mogii tiem više zadovoljiti, što su im krasani već dorasli. Po tih mojih priedlozih imala bi se za koji desetak godina sihia platna od suha kamena uzzidati, veliki pašnici očistiti, mnoge ceste posagraditi; radnja bi se u šumah tako udesila, da bi trebalo mnogo vise radnika nag li danas; kuće bi se za plaćenike imale uzzidati, a mnogi bi manji plaćenici mogii biti i seljaci; u ki´atko bile bi rada i posla pun« ruke, samo se ne bi smio dati inostranceni, već domaćim radnikom. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 53 <-- 53 --> PDF |
~ 109 — DaparP ne predložili u prvi mah ništa odlučna za one strasne goleti, koje prarim, pustini krasom zovemo, ])remda je lieceć i vidajnoi usJo u običaj nastojati sto jace, da se najprije i najodrješitije odstrani najgore zlo. Ipak mislim, da sam pravo predlagao. Jer se nikako ne može raditi o tom, da se sav primorski kras namah i posvema zagaji. ne može se o tom raditi već s toga, što se to ni ne bi moglo izvesti, a što se može jest samo to: da se zaprieči dalje opustoMvanje, te da se radi, kako ee se taj kraj sve veema zelenjeti, zagajivajnć ga sve više i brže u koliko so tomu bude nasmagivalo dosta sredstava. 0 tom pako, da se veeim rtielom i što skorije zagaji sve, sto nije oranica, livada ili vrt. ne može se već s toga ni govoriti, jer ne možeš odanle odagnati svieta, koji bezuvjetice treba ono grića i trave po krasu, da hrani svoje liranitelje a to je stoka, docim. bi posvemašnje zagajivanje zalitievalo, da se i pa.Va posvema dokine. Povrh toga ne ima vlada pravoga temeljišta, da izvodi ono silom. čemu bi se sve pučanstvo jednoumice opiralo, jer oni kobni pašnici niesu imovina države, već su imovina obćina. Pa da i nije takove prekoTubne zapreke, pa da već i ima država omi prevrstno ustrojenu vojsku uvještenib i sdnševno marljivih šumskih činovnika. koju bezuvjetice zahtieva t(di ogroman i preko vrha težak posao posvemašnjoga zagajivanja, to in (omu trebao toliko grdan trošak, da ga ne bi mogla nasmagaii Aus(ro-Ugarska uzprkos glasovitim neizcrpivim vrelom svoje moći. Dosta sam ostario te već ne idem za onim. što ne može biti, ma da je i kohko liepo. a vazda sam spreman, ako treba istinu kazati i ondje, gdje su zavladale kojekakve obsjene, s toga sam u ovom pametaru samo ono predložio, što se može postigmiti, što mi se dakle praktično n-ajboljim einjaše. Mogu pako vjeru zadati, podje U za rukom izvedba mojih priedloga za 3 do 5 desetaka godina, da će se vidjeti uspjeh, komu si i država i zemlja- može čestitati. A moram i to iztaknuti, da će već taj umjeren početak zaplodjivanja krasa zahtievati tohko troška, toliko upravne i eioovnićke vrline, koliko se najviše može nasmagati! -\ 1 to će se možda oudno činiti, što moji prieđlozi obasižu, samo bližnjih nekoliko desetaka godina. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 52 <-- 52 --> PDF |
. — 108 "— došle, gospodarilo a dotle bi i primorski kras i krašani po gotovo po zlu prošli!. Glavnoj legnlaciji zemaljskoga vlastničtva,. kako je udešena u najnaprednijih zernljah, uvjetom je napredna uljudba naroda, a te u krajini još ne ima, već se mora istom težkim naporom postignuti. To su uzroci, zašto sam svoje prieđioge onako zapriličio i što oyo poglavje svršujem zakliknuvši: Živio razgodni postupak! Nastojmo, da ga se dosiuemo, ali prihvatimo se iz ovih stopa preporučena posla, da najprije spasimo glavnu stvar, a to je priedmet zaplodjivanja. Obziruci se pako na veliku znamenitost razgodbenoga postupka uploške našao se je austrijski uglednik u struci poljodjelskoga zakonarstva, ministerijalni savjetnik Karlo Pejre r ponukanim napisati razpravicu o tom piiedmetu imajući na ura.u vojnički hrvatski kras, koju ćemo u drugi dio ovoga spisa uvrstiti K 18. : - Konaena proinatranja. Uzevši na um, da će primorskoga krasa, to jest, onih strašnih goleti poglavito samo zagajivanjem nestati, te daje država spremna u taj smjer napeti se u velike, pričinit će se možda komu čudom, da ja — i to baš ja, budući profesionira šumskim gospodarom, preporučujem toliko malo zagajitaba. Doista bi se. za koji desetak godina po mom priedlogu zagajile samo ove šume; kakovih 6O0O—8000 rali srednje šume uz namicanje brsta, koju bi imala država na svom zemljištu podići; kakovih- 20.000 rali takove šume, što bi ju na svojih gričevitih pašoicih pomladjivanjeni imale podići obćiae; možda kakovih 1000—2000 rali, što bi ih marljivi posebnici mogh zasaditi voćem i gorom; , dakle svega skupa možda 30,000 rali ih samo trećinu površine primorskoga krasa. ´ U ostalom ne bi bio razgodni postupak- u tieh temljah posrema nov ; Hgarska komasacija bijaše i jest nešto dobrano naliena, m se komasacijom ne ide samo sa tiem, da se razdaleke zemlje negiobe, vee da izadje uploške bolja teritorijalna |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 98 — tizrae čuvati, čim osjeti, da mu je to koristna; iiploške gledaju južni Slovjeni vise na korist, nego li na ono, za cim ih srdce boli. Sudim dakle, da se zaplodjivanju krasa ne će suprotnati um i čud naroda, samo treba seljaka uputiti, koliku će mu to korist donositi; samo g:a treba uputiti, da je šuma dragocjeno blago i treba ga oštro kazniti, gdje se usudi harati i krasti goru. Pokazivahu mi svejednako, koh nemilice krajišnik sakati drvljad i pripoviedahu mi, da mah otevša kradja gore još ni sad nije jenjala. Ali kad sakate drvlje, klaštre ga samo, da nabave krme; a kad se o tom radi, da krajišniku od gladi ne skapa stoka, onda se nemojte ćuditi, kad svojevoljno, al ipak bojee se, da ga ne zateku- na brzu ruku i hrdjavo ogranke odsieca. A što se tiče krađje gore, to moram izpovjediti, da je državna uprava vrlo mnogo tomu kriva, što je ta kradja otela inab. IT takovih šumskili prieđjelih, kakove su primorske pukovnije, nije ništa naravnije, već da stanovnici žele iz šume njihova zavičaja vaditi kakvu takva korist, A .sto je državna uprava, ćije su sve šume bile t ćije su još, što je, rekoh, ućinila, da upriliči unovčivanje toga zamamljiva prirodnog bogatstva? Do najnovijega doba gotovo ništa. Jer je i danas malne polovica svieh šuma prašumska starogorica. koja ondje trune, gdje je uzrastla, i koju je trebalo, da je pameti bilo, sve po redu sjeći i prodavati tiem više, što je morska obala blizu, a na njoj gora neprestance dobro prolazi. Dakako da bi bilo trebalo o velikom trošku sagraditi čitavu mrežu cesta, kad bi se bila hćela iz bogatih prašuma prava korist vaditi; ah pošto se takov trošak za cielo naplaćuje, to moramo samo žahti, što se đosle nije nasmoglo dosta novca, da se toh koristna mreža cesta sbilja izvede. A da je to učinjeno, to bi bilo stanovnićtvo pri gradnji i održavanju cesta i puteva, pri sječnjavi i izvozu starogorice mnogo zaslužilo, ne bi dakle bilo osiromašilo, te bi se bilo priviklo poštenoj privredi mjesto kradji gore. Mjesto toga ustrojilo nekakva skladišta gradiva i goriva na samoj obah \ Tko je bio voljan, mogao je onamo pod stanovitu cienu dovoziti goru, samo si je morao dati doznačiti stabla po šu- mai´skora osoblju, pošto je platio šumarinu. Što su pako mogla ta skladišta koristiti, dokle nije bilo puteva i dokle se nije mogla gora izvoziti?! Dapače skladišta bijahu ´ TT Povilu, Bagu, Jablancii; Svetom Gjurgjn, i pri sv. Ambro:^ii do Senja. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— -99 -" ^ kriva, što se je više počinjalo kvara, jer se je više gotovine moglo prodati i više pri tom dobiti, a i drugačije bijahu povodom pustošenju po južnih stranah Velebita, jer ih je šumska uprava morala podpomagati, da ne propanu, a pošto do zagorja nije bilo puteva, to ne bje druge, već neprekidce doznačivati goru na današnjem primorskom ki´asu. 15. ^ Kradja gore. Koliko je u ostalom opasnim i zamašnim činbenikom postala kradja gore u primorsko-kraškom gospodarstvu, može se po tom omjeriti, što svatk o smatra tu kradju glavnim izvorom privrede ondješnjemu stanovničtvu i to prvim iza ratarstva. G. 1868. naračunala je šumska -uprava 1209 kubičnih hvati uhvaćen e gotovine, pokradene po šumah triju primorskih pukovnija. Taj je broj tiem zamjerniji, što svim krajišnikom još i dan danas pripada pravo drvarenja i paše a poglavito samo krašani kradu goru i to po velebitskih stranah oboritih prema moru. U predjašnjem poglavju dokazah, da hrvatski krajišnik ne mari mnogo za šumu, pak se bogme od nje i ne žapa, a da ga dosadašnja šumska uprava nije bila vrstna uputiti, koliki je grieh kradja gore, što bi on tiem manje vjerovao, jerbo je samo ondje krao, gdje je bezplatice i goru dobivao i svoju stoku pasao, gdje se je dakle smatrao suvlastnikom. Isto zakonodavstvo novijega doba, poimence zlosreeni 18. §. šumskoga zakona od g. 1852. mnogo je kriv zavlađaloj razvraćenosti, jer po tom §. ne smatra se prisvajanje gore kradjom, gdje prisvojitelj ima pravo drvarenja i paše, već samo prestupkom. Ali pored svih tieh dosta podražljivih povodi ne bi ipak kradja gore otela mah toliko, da nije skrajnje siromaštvo sve to više nagonilo naroda na kradju. Trgovina gore na obaK uiora, jedva dočekujuća svaku vrst gradiva i goriva, ma koliko ga bilo i odkuđgodj dolazilo, olakšava dakako počinjanje kvara po tom još opasnijega, što su susjedni otoci i susjedni priedjeli dalmatinskoga kopna još groznije goleti nego li kras hrvatske vojničke krajine, te s toga pitaju s ovoga kraja gorivo, makar kako hrdjavo bilo, ogranke, panjeve, priđanke. Pa ipak, ne bi čovjek vjerovao, kukavna je privreda, što se je krašanin kradjom gore đosine. Ja sam se glavom osvjedočio, do |
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 54 <-- 54 --> PDF |
~- 110 — Na to ml je odgovoriti, kako sam već premnogo toga ispekao, nego li da bi inog´do poput nevježe prerllagati potanke propise poznira našim unukoin, koji ce valjda bolje ocl nas znati prosuditi, što im prema njihovoj drugojacijoj i dvngcije mislećoj dobi može koiistiti. (Nustavak će sliediti.) Normalni dohodak i normalna drvna zaliha uredjene šome^ njihov razmjer medjnsohno i prama površini ciele sume obzirom na obliodnjiL Napisao nmirovlj. c. k. žmnarnik Ante Tomić. Normalni prihod iiredjene bume sastoji iz množine drva, koja se 11 jednogodišnjoj pravilnoj sjeći ii uporabnoj dobi izvaditi može. Uzmimo primjerice cielu površinu uredjene šume sa 3920 rah, lOO-godišnju obhodnju a prihod sječe u uporabnoj dobi po ralu 75 hvat], 80 koe. stopa- sohdna drva raeunajuć, koje u metarskoj mjeri 75 X 80 = 6000 k^: 31.667 = 189-47 koe. metara iznaša; to je: ^^^ = o9´2 raU pravilna godišnja sjeća a 39-2 X 189-47-=7427-22 koe. metara normalni prihod. Normalni prihod i normalna zaliha ,^toje pako svagda u njekom medjasohnom razmjeru, a taj se ravna po obhodnji. Pomnoži h se najme normalan prihod sa polovicom obhodnje, to dobijemo odgovarajuću normalnu zalihu drva, najme; 7427-23 X ´^-^=-371361 koe. metara. Obhodnjom mienja se i pravilna godišnja sječa, a ujedno i normakn piihod, docim normalna zahha drva ostaje konstantna, dokle se nepromieni površina uredjene šume ih količina prihoda u uporabnoj dobi po ralu. A) Uzmimo, da je površina uredjene šume, kao već navedeno, 3920 rah, to je: 1. pri 100-godišnjoj obhodnji: godišnja sječa ^ ^ = 39"2 rala, po 189´47 koe. metara drva računajuo, 39-2 X 189-47 = 7427´22 koe. metara normalan prihod, a 7427-22 X ^|-^ = 371361 koe. met. normalna zaliha; 2. pri 120-godišnjoj obljodnji: godišnja sječa -i^^^^ = 32-/3 rala, 32% ;: .180´-J7 = (J189´35 koe. metara normalan prihod, a 6189-35 X ^r)*´ = 371361 k. mel normalna zaliha. |