DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 10     <-- 10 -->        PDF

-^ 66 ~


~A{\´onVi, Sve m eiirnpej^ike države, gdje iiiui kvm\. i najnaprednije
izraedju ujili vif^okougledne siikiivuice Aiishiji.


Proraoiiiino iiploske poviest vnnjskoga razvitka naše zemaljske
kragije. pa će se ta poviest" po svoj prilitn dati ii ove besjede
sabrati: Jza pustošenja napredak." Za cielo svi narodi i
najnapredniji započeše malne svno-dje vadili korisi iz sume bezo})
2irre liarajuć. sto je priroda bez ljudske pomoći st\wila; vriednost
šume i da ju treba ćuvčiti i podizati osjetiše istom onda, kad
ju nemilice i bezumiee polinrajse, al onda u podizanje ulažu trošak,
koji daleko nadinašuje momentanu korist, sto su ju o]mstošbora
postigli. Samo je jedan i to njemački narod sjajnom iznimkom toga
tužnoga pravila, ])ak je s toga i postao izumiteljem i učiteljem šumskoga
gospoda]´si"\a s\en]u naobraženomu svielu. Pii tom žalostnom
opustošivanju suma nesreća je samo to, sto na toliku obsegu, koliki
je onaj primorskoga krasa. ni orljaska snaga današnjih kulturnih
sredsfava ne dostaje, tla se ono posvema ])opravi. što se je nekada
sagriešilo. Kolikcmi sljepoćom inožo negledati na sume i takov naroda
koji je svojom nmdroćom na glasu, to se vidi na hrvatskih susjednih
zemljah, u Dalmaciji i Istri. Tu je negda ohoh lav svetoga Marka
gospodo^´ao i zemlju podigao u neku ruku do zamjerne visine kulture,
koje se tragovom još i danas ćudimo. Pa se je ipak kras u
spomenutih zemljah st\´orio još za mudre i prosvietljene vladavine
mletačke, te je u ^-elike gr(lniji i grozniji od krasa u vojnoj krajini,
tlo ae posvema obezplodilo, a narod u toliko osiromašio. da ne
može inače, va.n izvain´ednimi sj-edstvi a i timi jedva posvema osiliti.


3.
Bližnje posljedice ogole<5ivanjii u hrvatskoj krajini.


Negda kitnajsto, prema inoru oborite pogorje, kakvih devet
milja veliko — opušćelo je posvema, Ima ga 8.4 milja kamenite
pustoši, a 2.J su milje golih golcatih stiena, gdje malne ni jedina
travica ne raste. Po tom su 22.500 duša naroda zaprosjačile i toliko
na najdonje grane spale, da se bez najizdašnije državne pomoći od
propasti nikako spasiti ne mogu.


Visočine iza primorskoga krasa stoje puno bolje; velika im
i ravna korita, kojih ima kakvih 33 V^ četvornih milja, plodna su i
dobrostojeća poput ostale Hrvatske; ipak su 23 milje toga gorskoga
priedjela postale manje više kršem, a mjestimice i goleču. Ft toga,