DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 69 — to sliedirda će zaplodjivanje primoi^slioga krasa naići aa puno veću množinu tegoba gospodarsk e i družtvene naravi. U:^me li se jos na uin, koliko se polagano vazda i svuda ndenja narodnji znaćaj u velike, to već s toga moramo nagadjati, da će Uza svu marljivost i čitavo stoljeće minuti, dok se bude moglo ob izdašnom uspjelm govoriti. Istina je, da prilivativ se zaplođjivanja treba najprije zasadjivati šumu, jerbo su tri četvrtine primorskoga krasa najabsolutnije šumsko tlo, na kom samo šuma može stvoriti koru crnice, kolika treba za sgiobito biljsko odielo. A, pošto i ostalo tlo većim dielom ne valja za.- njivu, šuma pako poradi velike vrednoće drvfi, koju u;^duž krasa osigura.\´a morska obala, najbolju korist i2;meće, to se može uz pvmo pravo reći: da je sav kras po naravi opredieljen, da na njem raste šuma, a da je samo tuj i ondje na gdjekom za.ravanku ili .u dolinici tolik.o nieluišice, da o]idje ljudi stariO^´´ati mogu, koji se radi trgovine po morskih lukah. ili radi drvarenja po sredini krasa naseliti moraju. U ostalom može primorski k^ras samo onda služiti svomu drugonm zadatku t. j . da ogoljajem gora prejako osiljela bura opet jenja, idco poglavito o].)et u šumu zai´aste. Vele često: ,,n.e!v se samo izsele .krašani, pak će se primorski kras opet sam sobooi zagajiti," ^ Ali neobziruć so na to, da se izseljaj naroda ne može udesiti zaboraviše širitolji onih besieda, da je tlo sadašnje pustoši lišeno ne samo biljskoga´ odiela i!i busa, već i sve plodne gornje zemlje do kamena pod njou5, da dakle ondje nema glavn.og[i uvjeta nicanju i uzrašćivanja bilja. Priroda bi, da joj nitko ne smeta, mogla do daše i po drugi put stvoriti tu gornju zemlju, aU bi to mogla biti samo manje plodna ]s^o.i.´a crnice: nekadašnja pako i´udna naslaga tla t. j , "dragocjenija sastavina predjašnje gornje zemlje nadniašuje već s toga. što se krašK´´) vapno gotovo ni malo ne raztvavi-K, neiznijernu snag´u prirode, kad joj mtko ne smeta. Uza to trebalo bi možda tisuća godina, dole bi se kras sam sobom zagajio. Po touL što rekosmo, evo obsega naundjenu zaplodjivanju primorskoga, krasa: „Nek se kras i krašani iz sadašnjega surova nomadstva popnu na puno viši kulturni stepen razumna, 0 h Y i 0 m u k ] i e p 1 j´ e n a r a t a r s t. v a i š u m a r s t v a; a š u m a i´ |