DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 3 <-- 3 --> PDF |
-™ 59 — prednih zemalja. Dapače ne bi bilo trebalo onda još ne rodjene vještine šumskih .gospodara, kojim je ta vještina profesijom, da se ogo-, lećivanje zaprleči; samo je trebalo ne piieciti prirodi brižna nastojanja, te bi se posječena šuma tiem sigurnije bila. pomladila, jer je to bila nejednovTstna i takova gora, koja se iz panjeva i žila lako pomladjuje. Nije posjeka starogorice, poput prašumske, tomu kriva, što su iza nje još zelene bivše strane sve po malo ogoljele, već je krivo ono, što je iza posjeke sliedilo, što rastućim razmjerom neprestance i dan danas poglavito biva. Recimo u kratko: ne ograničena, ni za budućnost ne mareća poraba paše, to je onaj demon, koji je opustošio strane, pošto je na njih nestalo hlada od velike gore; da, kriva je tomu paša, uništujuća samu siibstanciju tla, koja je 0])ustošila i druge zemlje uz jadransko i crno more. Po tom je dakle stanovničtvo siimo upropastilo svoju domovinu i budućnost unučadi. Varao bi se pako, tko bi to izpričavao tiem, što krivci tobože niesu znali za posljedice svoga ne4jela. Još i da.i]as vidimo jasno po onom, što.se posvuda sbiva, koji su povodi tomu nedjelu. Dočim krajišnik, jedva manje od drugih krašana, posvema .oprezno obradjuje svoju vlastitu krševitu zemlju te se cesto čuditi moraš njegovoj marljivosti i zamjenioj vještini, kojom svoj ku]\:avni krš poboljšava, pustoši on k jednu bezobzirce one zemlje, koje su po nesreći obćinske ili drža\T\e i na kojih mu pripada pravo dvvarenja i paše. Svagdje ćemo u laajini, kao i drugud po krasu, naići usred golet! na bujne oaze, koje se naprema tužnoj okolici jasno izticu, a tlo im nije ni malo bolje od onoga oko njih. Puste su goleti ne uredjena obćinska a ona svježa oaza ne obterećena po sobni čk a svojina. Zašto dakle seljak, braneći toliko napredno svoju imovinu, navaljuje toli \^arva.rski na obćinsko zemljište, premda znati može. da će se tako obćinsk a im^ovina bilo kad uništiti i da će tiem ako ne svojoj, to ipak nahuditi budućnosti potomstva? Za cielo čini on to s kukavnoga koristoljubja, koje ušutkuje dužnost ljubiti bližnjega, i samo s brige za današnji dan, kojom se iztiču slabo napredni narodi. Svaki pojedini žuri se od obćinskoga dobi´a, što može, obrnuti u svoju korist, jer se boji, da će ga drugi preteći. Pri tom ne mari ćuvarno postupati, ni štogod lU´aditi, da bude bolje obćinsko zemljište, jer ta muka ne bi njemu, već bi obćiiu u korist bila, a obćiaa |