DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 94 — valila goru, izvijtigalo ju niza stranu preraiiogimi zavojicami, koje su jedua niže di´uge često na blizu i vrlo kratke; dočim bi boljak i napredak primorskoga krasa silno zalitievao, da cesta udarajuća krasom k moru nizastrairce jednom jedinom dugom zavojicom, presiecajuć poglavito koritaste podove, zalivaća^što dalje može, a to bi se bilo moralo učiniti tiem većma, jer kako već dvaput rekosmo, nijedna cesta ne presieca ki-asa po prieko. Što se je tako griešilo osnivajući ceste, bit će uzrokom to, što se je došle gradnja cesta samo sa strategijskoga stanovišta i samo po propisih tehnike obavljala te se gradjevnim činovnikom na volju ostavljalo, neka samo cestu ljudski sagrade, a da li će ikoliko narodnonni gospodarstvu koristiti, to da osobito na um uzmu mjernici, nije ili nitko nagonio i ljudski nagledao. Druga je pogreška bila ta, da cestari niesu imali uz ceste svojih posebitih kućica. Osjetilo se to gradeć cestu od OgTilina put Novoga, te ne pogiiešilo opet. Cestarske kuće pripadajuće onomu, čija je cesta, vriede na krasu više, nego li di´ugdje, jer mogu u velike u prilog biti zaplodjivanju krasa. Mudro bi i probitačno bilo dopustiti cestaru pače stvarnom pomoćju osokoljivat ga, neka oko cestarske kuće, koliko više može, zakotari i pretvori tla u vrtove, njive i livade. Ostane li taj zaselak, što se samo sobom kaže, državnom svojinom, i uzhtiju li stariji prigledati, da cestari na takovih gospodarstidb ljudski i sduševno gospodare, onda eto svake prilike i udobe na takvih zaseocih, a to će u prilog biti i boljemu održavanju ceste i zaplodjivanju krasa. I samo održavanje cesta nije onakvo, kakvo bi moralo biti. Ceste pod brojem 2. i 3. gradila je doduše država, ali ju popravljati i nasipavati moraju obćine, koje se mnogo za to ne brinu. Bud dakle di´žava osjeća dužnost i nje se prihvaća, da obćemu boljku u piilog uloži milijune u zaplodjivanje krasa, to bi ona morala i te ceste, pošto istomu smjeru služe, održavati sve dotle, dok se obćinska sviest ne uzbudi i u toliko ne ojača, da joj se uzmogne povjeriti briga za javna obćila prvoga i drugoga reda. Državni nadgled, da se ceste popravljaju, povjeren je gradjevnomu osoblju u štopovih. Iz tieh središta ne mogu oni, kako valja nadgledati popravljanje i nasipavanje, dočim bi to poljski činovmk lako mogao obavljati u svom kotaru. Pošto se pako u taj Specijalni posao može uputiti svaki poljski činovnik, to bi ja pi^eporučio, da gdjegod se u napredak namjeste činovnici zaplodjivanja krasa, da im |