DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— -99 -" ^


kriva, što se je više počinjalo kvara, jer se je više gotovine moglo
prodati i više pri tom dobiti, a i drugačije bijahu povodom pustošenju
po južnih stranah Velebita, jer ih je šumska uprava morala
podpomagati, da ne propanu, a pošto do zagorja nije bilo puteva,
to ne bje druge, već neprekidce doznačivati goru na današnjem primorskom
ki´asu.


15. ^
Kradja gore.
Koliko je u ostalom opasnim i zamašnim činbenikom postala
kradja gore u primorsko-kraškom gospodarstvu, može se po tom
omjeriti, što svatk o smatra tu kradju glavnim izvorom privrede
ondješnjemu stanovničtvu i to prvim iza ratarstva.


G. 1868. naračunala je šumska -uprava 1209 kubičnih hvati
uhvaćen e gotovine, pokradene po šumah triju primorskih pukovnija.
Taj je broj tiem zamjerniji, što svim krajišnikom još i dan
danas pripada pravo drvarenja i paše a poglavito samo krašani
kradu goru i to po velebitskih stranah oboritih prema moru.
U predjašnjem poglavju dokazah, da hrvatski krajišnik ne
mari mnogo za šumu, pak se bogme od nje i ne žapa, a da ga
dosadašnja šumska uprava nije bila vrstna uputiti, koliki je grieh
kradja gore, što bi on tiem manje vjerovao, jerbo je samo ondje
krao, gdje je bezplatice i goru dobivao i svoju stoku pasao, gdje
se je dakle smatrao suvlastnikom. Isto zakonodavstvo novijega doba,
poimence zlosreeni 18. §. šumskoga zakona od g. 1852. mnogo je
kriv zavlađaloj razvraćenosti, jer po tom §. ne smatra se prisvajanje
gore kradjom, gdje prisvojitelj ima pravo drvarenja i paše, već
samo prestupkom.


Ali pored svih tieh dosta podražljivih povodi ne bi ipak kradja
gore otela mah toliko, da nije skrajnje siromaštvo sve to više
nagonilo naroda na kradju.


Trgovina gore na obaK uiora, jedva dočekujuća svaku vrst
gradiva i goriva, ma koliko ga bilo i odkuđgodj dolazilo, olakšava
dakako počinjanje kvara po tom još opasnijega, što su susjedni
otoci i susjedni priedjeli dalmatinskoga kopna još groznije goleti
nego li kras hrvatske vojničke krajine, te s toga pitaju s ovoga
kraja gorivo, makar kako hrdjavo bilo, ogranke, panjeve, priđanke.


Pa ipak, ne bi čovjek vjerovao, kukavna je privreda, što se
je krašanin kradjom gore đosine. Ja sam se glavom osvjedočio, do