DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1877 str. 51     <-- 51 -->        PDF

- 107 —
propisana za oštećiyanje takovih priednieta, koji su velike vredooće
za obće blagostanje.


Toj bi se posljednjoj ustanovi imalo dodati, da i onim nasadom,
što bi ih koji posjednik sam od svoje volje na pustu krasu
zasadio, pripada ta viša zaštita kaznenoga zakona, u koliko je vlastnik
zahtievao i posf;iga,o, da se proglasi branjenicom.


Ostvarba svega toga, što sam došle predložio, bila bi povodom


bitnoj preinaci napremica zemaljskoga vlastničtva.


Pa zar ne bi bolje bilo prihvatit se namah one najobsežnije
iznovicne razdiobe svega posjeda se]ja(´-tva rae([ju pojedine seljake,
kako se je to u Njemačkoj postiglo tako zvanim razgodnim postupkom?


Ja priznajem podpunoma veliku načelnu vrednoću takovih
korjenitih naredul^a, kojim Niemci zahvaliti imadu najveći dio svoga
poljodjelskoga i družtvenoga napredka. priznajem ju i na hrvatskom
krasu.


Ali će za eielo svi poznavaoci krasa i krašana uza me pristati,
da toli temeljita provedba umnoga sustava zemaljskoga vlastničtva
na nesrečnom primorskom kra^u dana s nije niliako niozua.


Može li se i pomisliti, da će kraški Hj´vati privoljeti uz takovu
prekretiijii svega, što je došle obstojul«/? Pa da se i n^:; suproina
toj j)rekretnJ!, zar bi državna uprava l)ila već s]ircmna, da ju ljudski
izvede? A izvedba morala bi svakojako biti uzorna ako nam nije
do toga, da sve podje na gore mjesto na bolje.


Pomislimo najbolji slučaj, kad bi nara za ]-ukom pošlo taki u
prvi mah uputiti krašane, da privole toj preuredbi — kako bi se
izvedba imala uđesiti ?


Dok bi se o tom zakon stvorio, dok bi se najnuždniji izvršitelji
namjestili i u taj posao uputili, dok bi napokon nekolike
obćine prihvatile, što im se svjetuje. prošlo bi 10—15 godina. A
mahrn moralo bi se ipak započeti, jer bi izvodeći organi po pravilu
imah biti domaći sinovi i moj-ali bi se samoju izvedboin isiom
uvještiti.


Eecimo još, da ćiono se za neko ne predugo dolja dostati
drugoga a napokon i treć(-^ga valjanoga razvodnoga povjpj´on-iva, to
bi ipak trebalo najmanje petdcset godina, dok bi ta povjen^n^tva
upriličila razgodu po svem krasu. — Mudjutim bi dakako sve o>talo
pri starom, šumom bi se još kakovih 15—50 godina onako, kao i