DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1877 str. 84 <-- 84 --> PDF |
odiel sa 0.72 jut. 290 km. 2., „ ,. 0.50 „ 72 „ 3. . ,. 0,54 „ 132 „ 4 0.73 „ 290 „ ukupno 2*49 jut. 784 km. Pribrojimo li ovu svotu k prvom rezultatu, dobiti ćemo ukupno 4242 km., manjka nam dakle još 70´*/o od ukupne mase. Povećamo li jošte visinu sjeće i ove % dobivamo visinu od 3-6 hvati, koju opet gornjoj pridodav te pribrojiv šumsku površinu i dielove drvne mase dobivamo 294 km. Pridodav tu masu k. 4242 dobivamo godišnji proračun od 4536 km. Da se u pojedinih dielovih šume kod jednake sječne linije obraste površina prema godišnjem proračunu, trebalo bi označiti visinu sječe ili đubljinu sa 52 9 hv. te u. tom iztaknuti sjećuu liniju sa spomenutom južno graničnom linijom. Razmatranja ob obćinskih šumah. Piše kralj, šumar Vatrosl. German. Pošto se u novije vrieme pitanje o diobi obćinskih pašnjakii te s ovim spojeno pitanje o individualnoj diobi obćinskih šuma javno pobudilo, a naime pošto su ova pitanja već i u dvie gospodarstvenih podružnicab pretresane, usuditi ću se i ja, za bolje i pobliže razbistrenje uzajamnih nazora u ovom važuom pitanju i moje mnienje u sliedećem ponješto obrazložiti. Pomisao na dielenje obćinskih šuma temelji se na obćih nazorih, da svaki pojedini šumski gospodar svoju odieljenu šumsku parcelu lakše pripaziti i občuvati može, a naime, da će ju bolje uzgajati, nego li pak kad bi više takovih šumskih parcela u jednoj šumskoj sastojini kao zajedničko ili obćinsko dobro i zajedničko gospodarstvo imale. U načelu su ovi nazori dakako istiniti i temeljiti, ali naše obćinske šume toli su malene, da se potrajno šumarenje sa istih ovim načinim gospodarstveno nebi izvesti dalo. Uzmimo, da bi naš seljak i zbilja sa šumicom, koja bi njegov privatni posjed bila, bolje i brižljivije postupao, nego li sa obćinskom šumom, to bi ipak ovakova diobom postavša šumska cestica u posjedu naših još nerazdieljenih kućnih zadruga, još nvjek njekakovo obće dobro pn-dstavljala. koje bi sr kasnijom diobom opet u |
| ŠUMARSKI LIST 3/1877 str. 85 <-- 85 --> PDF |
- 217 njekoliko manjih šumskih čestica, valjda na ´/^ do V4 hektarne površine porazdielilo, te bi sačinjavalo tako male plohe, da bi radi svoga premalenog površja za nikakovo racionalno šumarenje sposobne bile. Individualna dioba bila bi dakle prvi korak k posve m as nj em zapušten ju šume! Pošto u Cislajtaniji takozvane seljačke šumo (za razliku od obćinskih šuma) već obstoju, navesti ću ovdje jedan posebni primjer iz Geske, koji neka dokaz bude, kakovoj budućnosti ove diobom tako razdrobljene šumske čestice u susret idu. Pošto su tamo postepenom diobom obstojavše seljačke šume tako razkomadane, da su jim pripadajuće čestice već na površje do V4 hektara pale, mora dotični šumski gospodar, iz uzroka, Ato mu je svako šumarenje na ovako malom površju nemoguće, uzgoj drveća na istoj posvema napustiti i na drugi način plodonosnom učiniti. U ovakih slučaj ih ima politička oblast uz sudjelovanje dotičnog gospodara, te jednog strukovnjaka i pograničnih susjeda ili njihovih punomoćnika, stvar izviditi i svoju mjerodavnu odluku izreći. Šumarski činovnik, koji kao strukovnjak ovakovom povjerenstvu prisustvuje, nalazi se obično pri izrazu svoga mnienja ob ovoj namjernoj promjeni gospodarstva, u vrlo nepovoljnom položaju; jer jednom stranom mora priznati, da je tu šumarenje nemoguće, a krčenje zabranjuje zakon; s druge pak strane nastupa bojazan, da bi krčenje ove male iz sredine nekadašnje obćinske šume izlučene čestice, moglo i susjedne šumske posjednike na sUčan korak navesti, te bi se tim načinom sve te seljačke šumice, dakle ciela nekadašnja obćinska šuma, malo po malo uzgoju izmakle. Nu proti svira tim razložim ako druge kakove obće okolnosti to zabranjivale nebi, morati će ipak njegovo mnienje za krčenje glasiti, jer se u takovom slučaju ništa boljeg zaključiti neda. . Ako bi ikada do dielenja (parceliranja) naših obćinskih šuma zbilja došlo (eega se pak kod naše brižljive i u narodno gospodarstvenom obziru skrbne i rodoljubne vlade još ueimamo bojati), to bi se trajno gospodarenje ovih porazdieljenih seljačkih šumica samo onda postignuti dalo, kad bi se iste sdružeujem pojedinih čestica u jednu hrpu, cjelost. spoj ili pospođarstveni odjel spojile; nu ovaj način bi nas, makar i pod drugim kalupom i pod drugim nazivom — opet k našim obćinskim šumam doveo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1877 str. 86 <-- 86 --> PDF |
218 ´Job i drugim načinom bi se svrha zajedničkog šuraarenja postići dala, a to oživotvorenjem „šumskih zadruga" (Waldgenossensehaften), u koju bi se po njekohko posjednikah takovih manjih šumskih čestica složili, kao što je u mnogih predielih naše monarkije već uobičajeno, ali i ovaj način neda se kod jogunastog našeg seljaka tako lahko i dobrovoljno provesti, nego bi se u tome pravcu zakon stvoriti i kao prisilno sredstvo uporabiti morao. Užitak ili godišnji prihod ove na gorenavedeni način stvorene šumske zadruge, morao bi se po razmjeru pojedine toj zadrugi dodieljene ili spojene šumske čestice i njezine drvne zadržine iz cielosti dieliti. Po ovom dakle nebi dotični posjednik uprav iz svoje šumske čestice taj prihod dobijao, negoizciele zadrug e po razmjerno na njega ođpadajućem dielu ukupnoga zadružnog prihoda. Ali tu nastaje istom pitanje, bili naš seljak njegovu toj zadrugi spojenu šumsku česticu zaista tako dobro gojio i pričuvao, kao kad bi ista u samom njegovom posjedu i užitku bila. Ja mishm dakle da bi se podieljena i ovim načinom makar i pod zaptom opet sjedinjena šuma, samo što prije zapušćenju i razorenju izpostavila. Iz toga dakle proizlazi, da je sav onaj boljaki pol ak šio a, koje njeki od diobe naših obćinskih šuma očekivaju, u svakom slučaju vrlo iluzoran. Pošto je pak većem dielu urbarskih obćina usljed urbarijalne segregacije najviše do 10 hektara šume dopalo, a mnoge obćine većinom sitnu šumu odgojivaju, to će nastati potreba, da više takovih obćinskih šuma bar zajedničko šumarenje poprimi, kad već mjestni odnošaji nebi jim dopuštali, da se u jednu šumsku sastojinu spoje. U ovom slučaju morali bi se godišnji prihodi naravno međju dotične obćine po razmjeru kolikoće njihovoga suposjeda razdieliti, a ne kao što je gore napomienjeno, medju pojedine urbanjaJne posjednike, pošto i posjedni diel ovake zajedničke obćiuske šume dotične obćine svaka za sebe representiraju. Po dokazu ovih jasnih razloga i po ustanovi šumskih zakona, mora se dakle priznati: da dioba obćinskih šuma, koju mnogi toliko pretresaju, sa šums ko-gospodars tv e riog gledišta nikako probitačna biti nemože; barem dotle ne, dok se ne uz mog ne od iste predpostav i ti, da neće obćoj skrbi za uzdržavanje šuma štetonosna biti. |