DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1877 str. 86     <-- 86 -->        PDF

218


´Job i drugim načinom bi se svrha zajedničkog šuraarenja postići
dala, a to oživotvorenjem „šumskih zadruga" (Waldgenossensehaften),
u koju bi se po njekohko posjednikah takovih manjih
šumskih čestica složili, kao što je u mnogih predielih naše
monarkije već uobičajeno, ali i ovaj način neda se kod jogunastog
našeg seljaka tako lahko i dobrovoljno provesti, nego bi se u tome
pravcu zakon stvoriti i kao prisilno sredstvo uporabiti morao.


Užitak ili godišnji prihod ove na gorenavedeni način stvorene
šumske zadruge, morao bi se po razmjeru pojedine toj zadrugi
dodieljene ili spojene šumske čestice i njezine drvne zadržine iz
cielosti dieliti. Po ovom dakle nebi dotični posjednik uprav iz
svoje šumske čestice taj prihod dobijao, negoizciele
zadrug e po razmjerno na njega ođpadajućem dielu ukupnoga
zadružnog prihoda. Ali tu nastaje istom pitanje, bili naš seljak njegovu
toj zadrugi spojenu šumsku česticu zaista tako dobro gojio i
pričuvao, kao kad bi ista u samom njegovom posjedu i užitku bila.
Ja mishm dakle da bi se podieljena i ovim načinom makar i pod
zaptom opet sjedinjena šuma, samo što prije zapušćenju i razorenju
izpostavila.


Iz toga dakle proizlazi, da je sav onaj boljaki
pol ak šio a, koje njeki od diobe naših obćinskih šuma
očekivaju, u svakom slučaju vrlo iluzoran.


Pošto je pak većem dielu urbarskih obćina usljed urbarijalne
segregacije najviše do 10 hektara šume dopalo, a mnoge obćine
većinom sitnu šumu odgojivaju, to će nastati potreba, da više takovih
obćinskih šuma bar zajedničko šumarenje poprimi, kad već
mjestni odnošaji nebi jim dopuštali, da se u jednu šumsku sastojinu
spoje. U ovom slučaju morali bi se godišnji prihodi naravno međju
dotične obćine po razmjeru kolikoće njihovoga suposjeda razdieliti,
a ne kao što je gore napomienjeno, medju pojedine urbanjaJne posjednike,
pošto i posjedni diel ovake zajedničke obćiuske šume dotične
obćine svaka za sebe representiraju.


Po dokazu ovih jasnih razloga i po ustanovi šumskih zakona,
mora se dakle priznati: da dioba obćinskih šuma, koju
mnogi toliko pretresaju, sa šums ko-gospodars tv e riog
gledišta nikako probitačna biti nemože; barem dotle
ne, dok se ne uz mog ne od iste predpostav i ti, da neće
obćoj skrbi za uzdržavanje šuma štetonosna biti.