DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1877 str. 22 <-- 22 --> PDF |
^ 250 — uživanje bez reda i nadzora n aj opusto si ji vij ih kraje? a porodi krašku neman. ´ Danas zađrugarstvo hoće da udari u cvat, danas se preporučuje, da se pojedinci slože, ne bi li zajedničkom gospodarskom radinosću unapriedili i težatbu, s toga valja da razjasnimo, što prije uatvrdismo. Ble, lasno ca vam i brzo to sve konačno protumačiti, reeem li, da se ovdje nipošto ne radi o kakvoj ljudski uredjenoj za volju kojemu podhvatu dobrovoljno postaloj udražbi, već da se radi o dobni političnih obćina, na koje može svaki pojedini občinar napadati. To su dobro pašniei, žto ih po kakvoći im i po mjestnih napremicah gospodarstva svi obćinari zajednički i bez ikakve muke uporabljivati mogu samo za pašu, a u tom smjeru služi im osobito uzgajanje koze, te šumske zatornice, koja je svagdje prava i jedina domaća stoka svakoga neimalice, kad ju i gdje ju samo može o tndjem troška održavati. U kraških obćinah ima poprieko kojih 110 porodica svakoga zvanja, svake i´uke blagostanja. Najviše ih bavi se do duše težatbom, ali samo u trećine ih ima pravoga zemaljskoga posjeda, one su druge dvie trećine neiraalice, siromasi, koji poput neratara živu gotovo samo o privredi svojih ruku, ah ipak drže stoku đašto samo malu, najmanje po dvie koze. Ni ne možeš se od tieh bezkućnika drugomu čemu nadati, već da će uživajuć to obćinsko dobro, ne štediti ga i pred očima imati samo svoju časovitu posebnu korist. Nužda mienja zakon; da tko mari za obćinsku korist, treba, ne samo da mu je u volji obćina, već da nešto i ima. A kako će baš na krasa prevoljeti tko obćini, kad ondje nema obćinara na okupu u velikih selih, kao drugdje, već stoje razdaieko, često vrlo razdaleko na pojedinih zaseocih! — Pa ´ Taj douai niti je nov, niti je samo u jednoj glavi nikao. Čini mi se do duše, da sam ja gotovo prvi u/.eo navaljivati na zlosrećnu štetnost obeinskog dobra i na pravo drvarenja i paše, te odkad sam prije ´26 godina pozvan bio, da pomognem stvarati i danas obstojećl šumski zakon te odkad na odlicriijem mjestu postavljen mogn raditi u prilog boljoj uprilicbi naših agrarnih napremiea, niesam nijedne prilike . propustio, da ne ođgalim te rak-rane na tielu slavne Austrije. U novije doba preotimlje ta misao svuda mah. Dr. I L. Lorenz primjerice razlaže tu stvar isto tako (ako u svojih „ertieah o zemaljskoj kulturi u Dalmaciji^´ (Austr. Kevue 1866. I. sv.) i isti e. k. ministerij za poljodjelstvo prihvaća te nazore u svojoj orazlozbi zakona o diobi oboinskoga dobra, g. 1875. predloženoj earevinskomu saboru, a i dalmatinski zemaljski´ sabor morao je uz to shvaćanje pristati; jer drugeije za eielo ne bi bio prihvatio toga zakona.. |