DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 34 — „Danas ni izdaleka nije više kao njekad , kada bi svaki predjel svoja domaća sredstva za ucinjavanje kože, i neobaziruć se na vrstnoću njikoviu upotrebljivao; što više: danas Ivjera snažno napredujuća konkurencija sve kožarske tvornice našeg svieta k uporabi onoga učinjavajućeg sredstva, koje koži što bolju vrstnoću daje, a to je hrastova kora. Pošto se pako po cieloj Evropi koža učinja, to je i hrastova kora svud a potrebna. y^Sasvim drugčije pak stoji sa hrastovim sumarni. Na evropskom sjeveru izključuje već i sama klima hrastovu šumu bezuvjetno. Srednja Evropa imala je doduše razprostranjenih hrastovih šuma i lugova, ali pošto su sva pošmnljena nabrežja morala u napredujućoj kulturi plugu podleći, te su u plodna polja pretvorita, to se srednjoevropska hrastova šuma ograniöava samo na neznatnu malenkost, i to ponajviše na neđosižnih i jalovih visocinah. Evropski jug jest istinabog hrastovom rastu vrlo pogodan, ali i ovdje mora još znatna većina šumah plugu podleći, te tako imademo dakle samo još dvie zemlje, u kojih hrast prevladjuje, a to je: Ugarska , koja na podnožju karpatskih gora uzduž obalah svojih riekä još dobro pošumljene predjele posjeduje; na prvom mjestu ali stoji Hrvatska- Slavonija, koja poradi svoje povoljne prirode I poradi svojih gospodarstvenih odnošaja još uvjek toliko hrastovih šuma posjeduje, da je u tom pogledu nad svi mi prva, ili bolje rekuć jedina takova. „Ne samo da ovdje hrast vlada na gori, u dolnjih predielih za glavno a u gornjih za broja vriedao umješano drvo, nego i ona pred gorom talasujuća se predbrežja i humići, pak one prostrane doline jesu još više hrast, i skoro ništa drugo, do li hrast. K tome je dopuštalo riedko napucenje zemlje, da se ove krasne i ogromne hrastove šume, koje ponajviše na plodnoj mehkotini i dubokoj crnici zemlji savskih i dravskih dolina stoje, još do danas uzdržati mogoše, a i još će se dugo uzdržati Pak kakovi su to hrastovi! Klima i tlo sjediniše se tu, da slavonsku hrastovinu za najbolju ovoga svieta ucinu, a ovim čudnovatim gorostasnim hrastovom dolnjeg savskog luga neima jamačno po cieloj Evropi para. Pa sva ta krasota i jezgrovitost, sva ta bujnost i snaga ne leži samo u drvu ovih čudnovatih stabla, već ne manje i u njihovoj kori, a izgled na dobitku ove kore |