DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1878 str. 53 <-- 53 --> PDF |
^ 53 ~ jednog lova bijasmo svi pristavi gospoštije L. na granici gospoštijskih Sumali kneza A. sakupljeni, i očekivasmo samo još našeg srezkog nadSumara, pa da lov zbilja započnemo; ali nas ovaj dosta dngo dade čekati, jer naše skupiSte bijaše od Šumarskog ureda dosta podaleko. Jedva Jedaređ stigne nam i izčekivani nadŠumar, i odmali nam se dade znak k početku , te za casak začuje se praskanje pušakah na svili stranali. Prvo tjeranje se svrši i to s povoljnim uspjeliom, jer bijahu uz jednu množinu zecovab i priličan broj jarebica oborene, ali drugo tjeranje obećavaše nam mnogo bolji uspjeh, pošto smo znali, da u tom lugu i njekoliko srnah ima, od kojih srndaći nam za uboj dozvoljeni bijahu. Pošto nam je nadšuraar opetovano naložio, da samo na srndaće pucamo, razpoređimo se svaki na svoje mjesto i drugo tjeranje zametnemo. Napomenuti mi je ovdje još, da je Šuma, u kojoj lovismo, jedna od prilike 10-godišnja hrastova Šikara bila, po kojoj se toliko metljike razprostrlo bilo, da nisi na 5—10 korakah oko sebe ništa opaziti mogao, te smo na divjaČ ponajviše onako iz rebruha pucati morali. Šumarski pristav J. kao najstariji medju nami i vrlo hladnokrvan lovac stajao je njekako baŠ u sredini razporedane lovne linije, kad na jednom blizu njega tjeraoci poviču Har o (pozor), srna dolazi! Pristav J., koji je spreman za pucanje stajao, čuje doduše, gdje se oko njega šikarje lomi, ali nemogaše ni lievo ni desno opaziti srne. Na nesreću stajao je J. baš na takovom mjestu, s kojeg je i lievo i desno prosti hitac imao, aii pred njim bijaše koli čovjek visoka gusta metljika, koja mu je svaki izgled napried zaklanjala. Najednom zaŠušti nješto pred tim grmom, i dok se J. okrene, da predaše pogleda, skoči netom jedna srna gorostasnim skokom preko rečenog grma metljike upravo na J. i udari mu svom silom Čelom o prsa. On onesvješćen tim nenadanim jakim udarcem posrne i padne na tlo, a razapeta mu puška njekako se odapne i obadva hitca izpali, te slučaj htjede, da skočivŠu na njega srnu (bila je jedna matora ženjka) u tili Čas na mjesto usmrti, te se i ova uz njega svali; ali i tri tjeraoca, koji su se u blizini J. nahodili, valjahu se već u svojoj krvi, pa podigavši viku i jauk pobune i druge lovce, te je naravno tim nesretnim slučajem i lov svršen bio, jer akoprem je J. za njeko vrieme opet k sebi došao i osvjestio se, moradoše ga ipak odmah kući odnieti, a tako bude i jedan težko ranjeni tjeralac na nosilih u obližnje selo odnesen, doČim onoj drugoj dvojici njihove lakše rane za nuždu previjemo i kući ih odpravimo, gdje su se sva tri na gospoŠtijski trošak liečili i vremenom ozdravili. Samo J. vrlo se lagano oporavio, te kasnije opet poČne kašljati, dok njeke godine na prsnoj bolesti i umre. — Ubijena srna bijaše i njegova propast. S—r. Književnost. „Hvatanje divjacl*^ (j^I^ei" Fang des Raubzeuges" von Adolf Pieper in Moers am Niederrhein) naslov je jednom jur u novoj i poboljšanoj nakladi izaŠlom strukovnom djelu, koje poradi njegove osobite važnosti za ljubitelje lova, našim čitateljem najtoplije preporučujemo. Pisac je u njem vrlo vješto i osobitom pomnjom riešio svoju zadaću, dok je sa obzirom na narav i ine prirodne strasti svakovi´stne đivjači, i to počamši |