DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1878 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 187 — snoće. — Na onom krajuj gdje je kestenje zaklonjeno dvorcem, okrupnjelo je ono do 6 palaca debljine i naraslo do 30´ visine, a razgranalo se u liepe krošnje. Na onom kraju, gdje udara bura, ostali su kestenići po jedan palac krupni, jedva su 2 do 3" viši, a krošnje su im poput malih grmeljaka rieđak nakit vrlo maloga, žućkastoga lišća, «to ga bura redovito razdire. Jednom silažah s gore, što dieli Ipavštinu i Idriju i to od CoHa do Slegelova saraokova za mjed više Hajdovštine niza stranu. Nadjoh se u priedjelu, gdje bura gospodi. Naidjoh na jedan gajic crnogorice, kog za cielo ondje zasadiše^ jer su to bile same jele i listvenice. Stabalje bilo doduše uzrastlo, ali kako? Kratka mršava stabalca ili prevršena ili suho vrha, na sjevernoj strani posve gola; svi ogranci (krošnje) na južnom kraju tja do zemlje ponikli, kržljavi, čupavi i pretanani, da ti se čini, to su djeca od šale priliepilapolusuho granje uza stabla. Kora im je tanka, suha, dielomice već odlupljena; stabla nalika na mladiće, koji su na umoru. Prije više godina služio u Ipavštini neki kotarski predstojnik, koji je prije šumarstvu pripadao. Za mladosti jošte omiljelo mu drveće. On je zasadio omjerice uspjelo, još danas (1847.) obstojeće drveće uz cestu od Ipave do CoUa. Taj gospodin nadje negdje već davno zaboravljenu naredbu pokojnoga cara Franje, da svaki ženik ima prije zasaditi 6 stabala, nego li dobije političnu dozvolu za vjenčanje. Taj prijatelj drveća posluži se tom naredbom i zasadi uz carevinsku cestu od Sv. Vida do Ipave čitavu stienu drveća, štono bi imala zaštićivati tu cestu od bure, koja je tuj obarala ljude, stoku i kolija. I sbilja dovrši tu sadnju, te bilo tuj svake vrsti divljega drveća. Ali koji bijaše uspjeh? Vrlo se mnoge priesadnice posušiše; veća množina ostade kukavna kržljad, sve do današnjega dana te samo iznimice uzraslo je po gdjekoje stablo 4—7 stopa visoko. Kud u Ipavštini bura brije, nema nigdje povećega drveta, izim u zaklonku kojega briega ili kakve sgrađe; a i na takovih^ mjestih ne nadvisuje drvo zaklona; čim se koji brk pomoli iza njega, namah prestane napredovati. Tja i rastlinje srednje krupnoće, to smokve, to ostale voćke, to čokoće uza sjenice po vinogradih, dapače i kuruz, sve izilazi za čudo kržljavo prema rastlinju po drugih mjestih, kud ne dohvaća bura. Može se dokazati, da bura nahudjuje i samoj travi, a dakako da jače nahudjuje bilju, koje je više a manje onomu, koje je niže. |