DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1878 str. 50 <-- 50 --> PDF |
´ — 158 — bez da je uspjeh tih pokušaja dosad u javnost dospjevao. Mislim dakle, da samo svoju dužnost kao šumar vršim , ako moja, u ovom pogledii opažena izkustva u sliedec^em na razsudbu mojim štovanim sudrugovom saobćim. Godine 18G2. bio sam kao plaćeni gumarski vježbenik kod njekoga gumara Ht. na gospostiji Liboch u Češkoj u praksi. Ova praksa nije se odnosila baš izključivo na Šumarsku struku, nego većim dielom i na lovstvo^ da pravo da rečem, skoro najviše na lovačku struku u obće. Baš njekako u to vrieme moj princIpal šumar pokusa odgojivanje gnjetoa (Fasanen) na slobodnom prostoru, bez da pravi gnjetlnjak postavi; a u tu svrhu bijahu 10 uhvaćene gnjetelice i 3 gnjetla u sredinu jedne, do 50 rali velike borove gustiši upušćeni, ,te onda svaki dan na u tom gustiŠu naročito za to načinjenih liraniKstih (rasanenbuden) podliranjivani, u obće budu ovi gnjeteli pod lovnu zabranu postavljeni. S ovim pokušajem nadasmo se, da će nam poći za rukom, za kratko vrieme naravnim pomnožanjem ovu u onom predielu riedku divjaČ zapatiti, i s istom onda, kad se podobro umnožila bude, našem gospodaru taj zanimivi lov pripraviti. Ohsirnije opisivanje ovoga načina odgojivanja gnjetela bi me predaleko odvelo od moje prave nakane, te si pridržajem, da o toj vrlednoj struk! drugom j)rilikom Što pobliže rečem. Kako sam već napried napomenuo, hranise se ovi gnjeteli na posebnih hranilištih sa pšenicom; ova hranllišta imala su pak joŠ i txx svrhu, da gujetelom u slučaju, kad bi ih koja grabežljiva ptica x^otjerala, ili im druga koja pogibelj prletlla, dobar zaklon i skrovlšte budu, s toga su ove obično cetverokxitne kolibe sa gustim granjem pokrivene bile, dočim im je pobočne strane sačinjavalo borovo ili jelovo prutje i granje, koje se ti zemlju zahode a ogranci jedno u drugo zapletu, tako da dosta čvrstu ogradu sačinjavaju. Kako se koja od ovih zabodenih granah osuši i bođljike s nje opadnu, odmah se izmieni sa drugom svježom granom, te tako su gnjeteli u ovih kolibah pred njihovim grabežljivim neprijateljem a osobito pred jastrebom sigurno skrovlšte imali, pa jesu li slučajno iole što prije u njih izmakli, to ih gonitelji ni opaziti nemogahu. Takova jedna u tti svrhu odsječena i kod jedne kolibe u zemlju zabodena jelova grana pobudi pozornost moga principala šumai´a St. u velikoj mjeri, jer dočim se sve druge zabodene grane za njeko vrieme sasušiše i s drugimi se izmieniti moradoše, ostade ova jedna uvjek sasvim zelena. To trajaše od pi-oljetja 1863. počam sve do u žestoko ljeto, i mi, t. j . moj šumar, šum. pristav i ja, koji smo svaki dan k toj grani polazili, da se na tom i-iedkom prirodnom pojavu naužijemo, mišljasmo jamačno, da će nam ljeto sa svojom intexislvnom sunčanom žegom utamaniti pobudjenu nam nadu. Ali isto toliko, koli joj ljeto naškodilo nije, nenaškodi joj ni jesen, pa ni sama ciča zima nemogaše utamaniti tu prosto u zemlju zabodjenu granu, koju smo, smatrajući ju njekim Čudom, osobitom pomnjom Čuvali; a u budućem proljeću bijaše nam još i ta radost podieljena, da. smo mogli viditi ju i pupke terati. Ali ovo bijaše i naša posljednja radost, jer dojduće žesfoko i suho vrieme, koje je nastupilo baš onda, kad bi najnuždnija kiša bila, porazi ne samo našu već primljenu granu, nego i mnoge druge nasade i šumske kulture. — Svakako jest pako to velika riedkost i čudnovati po |