DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1878 str. 55 <-- 55 --> PDF |
- 163 — da bar povedem sobom u selu već dobro poznatog zvjerokradicu W., jer da će mi taj za sigurno pomoći do dobave nuždnog broja zecovah. Ova pomisao svidi mi se ne bas nesbo a ob ovom se javno po selu govorilo, da W., akoprem u cielom selu najbolji strjeljac, ipak na svoj lov nikad puške ne nosi, nego samo s batinom otide i pun lova se povrati. Ja dadem dakle W. po jednom mom ćuvam sebi dozvati, naravno uz izrićnu poruku, da imam od njega njeku ljubav zatražiti. Skoro zatim stajaše W. pred inenom, Ćvrst ali malen podbno djećko, te (-ekaše obrćući svoj skrljak u rukuh Ijubopitljivo, što će tu biti. Ja mu priobćim moju tegobu i umolim ga, da s mcnom u lov podje. U kratko, kako je to već njegova navada bila, zapita me W. samo: „sa, ili bez puške"; ja misleći, da salu zbija odgovorim mu „bez puške", našto on na svoju batinu pogleda i uzklikne: „hajdemo dakle!" — Uvidivsi, da on to sasvim u istinu misli, pozovem ga, da svoju pušku ponese, što on bez protuslovja i bez ikoje primjetbe i učini. Ja sam si već unapried za taj nag zajednički lov sa W. osobitu lovnu osnovu naĆinio bio, te na temelju iste uputim se odmali k jednom južnom obronku, na kom sam u svako doba zecovali naći mogao, i na kojem sam samo u najprešnijili slueajevib, kad bi za dobavu divljači malo vremena imao, išao zecove loviti, te sam taj obronak tako rckiu´; pristaništem mojih zeeovah smatrao. Istom, što W. opazi, kamo sam nakanio poći, stane, prouči vjetar i jednostavno mi reče: ,,tamo neima zeeovah!" Ova kategorička primjctba moga pratioca ne malo me razljuti, s toga više, što sam jamačno znao, da ćemo u najgorem slučaju bar do njekoliko hitacah doći. Neobraćajuć se dakle na primjetbu njegovu, naznačim mu njegovo mjesto došavši medjutim do pomenutog obronka, i poČem Je W. na svoje mjesto stigao, pođjemo laganim korakom obilaziti ovu parcelu; W. nije pri tom niti svoje puške s ledja skinuo, nego liodaše nebrižno tienkajući^ P^´*"*^ sobom. Koli-ko me je ova njegova porugljivost srdikx, to me je još više naljutilo, kad cielu parcelu obidjemo, i ja se osvjedočih, da W. pravo ima, i da je moje lovno pristanište ovaj put sasvim prazno. Začudjen vrhu ove nepovoljne okolnosti, nemogoh se uzdržati, da ne povikncm: „K vragu, pa gdje su moji zceovü" Sasvim flegmatično odgovori rni na to W. : „tamo dolje !^´ pokazav prstom na jednu u nizini ležeću podvodnu livadu. Akoprem sam srdit bio, nemogoh se uzdržati od smjeha, jer od kad sam i^amtiti mogao^ i inoj revir poznava.o, nikad se ne mogoh sjetiti, d.a je u onoj livadi već i poradi njene povodnje ikad koji zec ležao, u kojoj se .samo po gdjekoja čokcta nalazila. Bez da sam se dakle i nadalje na W.-ove primjetbe obazirati htjeo, izaberem si za daljni lov uz tu podvodnu livadu ležećc ugarnice, a W. podje za mnom mrmljajući: „i tamo ćemo vrlo malo zeeovah nači." ISIu đržah za stalno, da se ovaj put prevariti neću , jer sam mislio, da su zecovi radi žestoka vjetra, koji je predjašnjim obronkom propuhi^"ao, povukli se na one zaklonitije i vjetru manje izvrženc njive. Da W. uz to joŠ više nizdražini, pozovem ga, da mi pokaže jednom njegov lov bez puške. Sasvim mirno prebaci \V. svoju pušku preko Icdja, te odsjeČe si jedim 5´ |