DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1878 str. 30 <-- 30 --> PDF |
^ g02 — porazđieliv sgodno mnoge pašnike. Kad se ne bi trebali ođvee obazirati na običaje živovanja krašana, koji se ne bi mogli toli brzo i toli lasno odreći zajedničke paše, mogla bi nas volja snaći, da predložimo razdiobu ukupni h zemalja, što ne spadaju u prvu i drugu kategoriju vlastnictva, na pojedine pobjednike, izuzam jedine šume , koje bi imali zajednički uživati, a po tom bi dakako pristranili u jedan mah sve nevolje poliežuće od obćinskih pašnika, koji su glavnim uzrokom postajanju goleti. Trebalo bi svakoj pojedinoj obitelji doznačiti dobrano velik i sglobit posjed, gdje bi si namah takva obitelj imala sagraditi kuću, u prvi mah dakako po dosadašnjem prvobitnom načinu, i gdje bi onda oko kućišta sve više i više površine pretvarala u težatnicu, ne nailazeei na svojoj svojini ni na kakve pravne zapreke povećavanju mekota, docim bi onaj dio udieljena joj posjeda, koj ne bi vriedilo pretvarati u vrt, oranice ili livade, rabio pašom pojedinackomu blagu, ili bi dapače na njem valjalo zasaditi posebničku sumu. Priznajemo, da bi takove korjenite reforme naišle na velike potežkoće. Već bi vrlo mnogo stajali zidovi od kamenja, kojimi bi se morao svaki pojedini veliki posjed diljem duge medje od susjeda a i nutrnja težatnica od domaćega blaga ograditi. I u drugih se je zemljeih izkustvom zasvjedočilo, da posvemašnjom ukidbom obćinske paše biva gore sve dotle, dok se ne stvore uvjeti držanju stoke u staji ili dok se posjed ljudski ne ogradi. A tieh uvieta nema još nigdje u krajini. Za tiem ima na krasu omjerice malo zemalja, koje valjaju za njive ili travnike. S toga zaslnžuje, da se uz napremice kraškoga pučanstva svojski na um uzme često spomenuta Rošerova pripomena; neka se ne bi toliko zanosili za posvemašnjom razdiobom i težatbom obćinskih pašnika. Ako se pako u taj mah i ne da obćenitim pravilom stvoriti, da se pašnioi podiele posvema na pojedince, to bi ipak u pojedinih sludajevih valjalo tomu bar toliko u prilog raditi, u koliko^ to većina posjednika zahtieva ä napremice dopuštaju. Cesto će valjati, da se takva ovelika razdioba obćinskih zemalja na pojedince ustanovljujuć medje izvede ponajprije na zemljokazu, a da se zajedničko pasenje na takovih pravno podieljeuih zemljah sve dotle dopusti, dok pojedini posjednik svoga posjeda suhim zidom sbilja uie ogradi od obćine. Inače bi dobro |