DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1879 str. 58     <-- 58 -->        PDF

´. . , — 58 —


da se je došlo do sveobdega osvjedoSenja, da je najkoristnije sabirati šišku


u vlastitom podhvatu, te ju kao gotovu robu prodavati. Materijalni dobitak


zavisi isto tako kao i kod žirovine od vremena, mjestnih i sastojinskih ođ


nošaja, nu i od nadzora i čuvanja, jer samo se sobom razumieva, da se


takovi traženi proizvodi rado kradu."


Ove pomenute viesti nadšumarnika Kowlanda osnivaju se na istini,
te su vriedne, da svrate na sebe pozornost hrvatskih gumara. I kod nas bo
u Hrvatskoj unovSuje se šiška javnom dražbom, te se procjenbena ciena
ustanovi na oko i pomoćju veoma dvojbenih izkušanih brojeva. Kao što
nam je svim poznato, nije još nijedan trgovac sa šiškom osiromašio, što
se ali ne može reći o nijednoj drugoj grani trgovine. Našim šumarom,
osobito pako gospodarskim upraviteljem većih lii´astovih šuma nastaje dužnost,
da ove pomenute crtice točno izpitaju, te polag osvjedočenja dosađanji
način prodavanja promieue. Svaki šumski posjednik zaista će rado
svoje podhvatne izdatke djelomice povećati, kad se može tim osvjedočiti,
da su tako njegovi interesi najbolje sačuvani, a da mu se je pače nadati
i većemu primitku. Tom prigodom pako stečeno osvjedočenje o koristi ili
gubitku vlastitoga podhvata dovoljno će gospodara nagraditi za trud i muku,
sto no mu je sabiranje zadalo. Vrieđnost procjene na oko poznata je svakomu
praktiku, te ne će zaista nikomu na um pasti, da podvoji, da ne bi
mogli i mi u Hrvatskoj slične rezultate navesti, kakove je gosp. nadšumarnik
Kovi^land u Ugarskoj našao. Ja mislim, da je ovo dovoljno, đa potakne
naše hrvatske šumare, da već buduće godine slične mjere poprimu,
koje omogućuju točno iztraživanje toga velevažnoga pitanja, a da ćemo mi
biti tako sretni, štogod pobliže čitati u našem družtvenom glasilu o izkustvih
tom prigodom stečenih. Svakako će nam moći o tom najprije naši
gospodarski upravitelji imovnih obćina podati čim skorije po nas šumare
željenih i zanimivih obaviesti. S—r.


(Grobničko polje i pOŠUmljenje istog) Jer se sada razpravlja
pušumljenje krša, to sam ovime naumio iztaknuti moje nazore glede Grobničkog
polja i njegove okolice.


Grobničko polje, koje je svakomu poznato iz hrvatske povjesti, ono
polje, na kojem su Hrvati slomili silu divljih i biesnih Tatara, na kojem
je g. 1861. blagoslovljena zastava županije rieČke, sasvim je pusto izuzam
malenoga južnoga diela, što leži sjeverno i na podnožju grada Grobnika.


Na njem nije viđiti nikakva rastlja izuzam na malenih podignutih u
sredini brežuljcih, jer nigdje nije viditi plodonosne crnice, koja se može
obradjivati. Ono je moralo biti negda jezerom, što nam za dokaz može služiti
najprije sastojina tla, a i pod selom Zastenice, tik šumskog ureda Majer,
spadajućeg prejasnoj kneginji Thurn i Tasis, nalazeće se oveće jezero, znamenito
glede nepresušljivosti i u najvećoj sušnoj godini. Ovomu jezeru pripisuju
se strašne groznice, kojim godimice osobito iz sela Zastenice i Podhuma
podlegne mnogo žrtva.


Tlo na grobničkom polju je naplovno, duboka pjeskulja, pomješana
sa nešto malo crnice.
Na tom polju izza sela Podhuma pokušano je uzgajanje hrasta kitnjaka
još god. 1852., te je nasađjeno nekoliko rali. Pokaza se istina bog