DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 81 kutomjeru
snimiti (pročitati) mogu. U tu svrhu dovoljna je
katastralna omjera od 1" = AO".


Radi pravovaljanosti ovih dokaznica probitačno je, da se
mediašnoj skrižaljki poseban stupac za vlastoručne podpise medjaša
pridodade.


Pošto je važno, da se postojeći zakoni poznavaju, usudjujem
se one paragrafe obćega gradjanskoga zakonika kao zaključak
ovdje navesti, koji se omedjašivanja tiču.


§. 411.
Naplavina, što ju voda neopazljivo na obalu nanese,
spada vlastniku obale.
§. 412.
Odnese li pako voda silom znatan dio zemlje na tudju
obalu, to izgubi prijašnji posjednik svoje pravo na to samo u
tom slučaju, ako ga ne izvršuje u roku od godine dana.


§.845.


Kod diobe zemljištnih komada imadu se uzajamne medje
polag različnosti položaja stupovi, medjašnim kamenjem ili kolci
točnim i stalnim načinom označiti.


Rieke, brda i ceste jesu naravske medje. Da se ukloni
prevara ili bludnja, neka se u kamenje, stupove ili kolce, koji
upravo za razmedjivanje služe, usieku ili pod tim ukoplju križevi,
grbovi, brojevi ili drugi koji znakoyi.


§. 846.


0 obavljenoj diobi imadu se svjedočbe sastaviti. Dionik
neke nepokretne stvari dobiva tek tim stvarno pravo na svoj
dio, što se 0 tom sastavljena svjedočba javnim knjigam priloži.
(§. 436.)


§. 850.


Kad se medjašni znakovi bilo kakvimi okolnosti tako oštete,
da bi mogli sasvim nejasni postati, to ima svaki učestnik
pravo, da zahtieva zajedničku ponovu medja.


Učestvujući susjedi imadu se k tomu poslu pozvati, medje
očno opisati, a troškovi od svijuli polag veličine njihovih medjašnih
crta namiriti.


6




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 82 —
. §. 851.
Kad su medje sbilja takove postale, da se ne mogu razpoznati
ili kad kod izpravljanja razmedjivanja pravda nastane,
to štiti sud najprije posliednje stanje posjeda.
Tko misli, da je tim oštećen, može upotrebiti sredstva reda,
koja mu pripadaju obzirom na pravo posjeda, vlastničtva ili na
drugo koje pravo. (§. 347.)


§. 852.
Najvažnija sredstva kod izpravljanja medja jesu: izmjerenje,
opis ili takodjer i nacrt zemljišta, o kojem se prepire;
za tim na to se odnoseće knjige i druge svjeđočbe; napokon
izreke vještih svjedoka i po strukovnjacih poslie razgledanja
izrečeno mnienje.
§. 853.
Ne dokaže li nijedna stranka izključivo pravo posjeda i
vlastnictva, to razdieli sud prostor, o kojem se prepire, medju
stranke razmjerno polag posjeda, od kojega zahtiev poti6e, te
se tim razmedjivanje preduzme.


§. 854.


Vodotočine, plotovi, živice, platniee, zidovi, privatni^otoci,
kanali, prostorine i druge slične pregrade, što se medju susjednimi
komadi zemljišta nalaze, smatraju se zajedničkim vlastničtvom,
ako možda grbovi, napisana i urezana pismena ili
drugi koji znakovi i sredstva protivno ne dokazuju.


Uredjenje porabe šiške na temelju zakona.


Ne ima zaista medju šumari juga ni jednoga, kojemu ne
bi manjkala stanovita zakonska zaštita, koja bi mogla porabu
šiške čim većma osjegurati i u pravom smislu uspješnom učiniti.


Najrazličitijim načinom dieljenja šumskoga posjeda tako
je daleko kod nas došlo, da A radi B, a B radi C svoju šišku
nerazmjerno kriomčari; naproti D, koji svakako samo 10 hrastova,
a inače samo bukve i topole u svojoj šumici posjeduje,
prodao je svoju šišku — ima li ju sada ili ne ima — razmjeimo
dobro, a to zašto ? Jerbo ga nikakov zakon ne prieči prodavati
šišku kao poveljenu kradju i jerbo upravo nijedan zakon ne




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 83 —


nostoii koji bi onomu, koji takovu šumu kupi jedino za očitu


volju prevare, takove osnove osujetio.


Uz takove okolnosti prisiljen je kupac velike i na pravom


temelju samo za skupe novce kupljene šume, da plaća vrlo


velike ciene za sabiranje, pa pošto mora na to obzir uzeti, a


u svakom slučaju btio bi dobar posao učiniti, plaća mu se


niegova Siška prama šumskim odnošajem mnogo slabije. Drugim


načinom mora pako nastojati, da se učvrsti, kupujuć upravo
žrtvami sve manje šume za šišku. Nu sve to samo je na štetu
većib šuma, te snizuje upravo nevjerojatno cienu njibovili siška.
Trebalo bi s toga ustanoviti zakonom način, kojim bi se


svakomu na pravom temelju omogućilo sabiranje siške. Izkustvo


posvjedocava, da obzirom na tu porabu ne ima u sadanjem


šumskom zakonu nikakove prave zaštite.


Treba samo ponešto izkusiti gojenjem u vlastitom pođ


bvatu, pa će se svi nedostatci odkriti, koji se nalaze u sadanjem


šumarskom zakonu obzirom na porabu šiške.


Budi mi dozvoljeno, da na temelju ovoga kratkoga nacrta,


umjesto tumačenja tih nedostataka, stavim umah predloge, kako


da se isti uklone, pred forum koli šumarskih toli i zakonodavnih


mjerodavnih lica.


Pošto se je razdiobom šuma to zlo najprije pojavilo od


nosno i povećalo, to je prvi uvjet, da se kiimulativnom pro


dajom nastoji doći do konsolidacije. Kod toga postupka biti će


potrebna stanovita pravila i to:


a) za stvaranje medja takovoga okružja konsolidacije;


i) za način prodaje i


c) za diobu utrženih novaca.


Ad a. Okružja konsolidacije imadu se jednom za uviek po
političkoj oblasti, saslusav sve one, koji kod toga učestvuju,
odrediti tako, da se bližnjoj najvećoj skupini šiške bližnja najmanja
utjelovi, naproti, da se okružne medje naravskimi meujaši
po vodah, dolinah, cestah osobito pako usried dalekih
pustih zemljišta povuku, tako, da se ne treba obzirati na postojeće
političke koli A´lastničke medje, već ih treba označiti
jedino u interesu realnoga probitka kumulativne porabe šiške.


Ad h. Svim učestnikom bilo bi zakonom osjegurano pravo
glasovati
o prodaji dražbom i o ponudi vlastitoga podhvata i
0 svakih 100 jutara imalo bi po jedan glas, a šuma izpod 50




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 84 jutara,
ako ne čini ista posebnu šumsku cjelost, priključila bi
se drugoj kojoj većoj skupini; naproti imalo bi u takovom slučaju
preko 50 jutara već jedan glas.


Šumska skupina izpod 100 jutara skupila bi se s ostalimi
na jedinstvo glasova; inače uzimlje se, da se posjednik mukom
pokorava svim na to se odnosećim naredbam.


Ad c. Nastaje pitanje, đa li bi se kumulativno utrženje
novaca


1. polag parcela od mjestimice utržene šiške ili
2. polag cieie šumske površine ili
3. polag postojeće množine hrastova odnosno polag množine
nasada sposobnih šišku proizvadjati i njihovoga posebnoga
značaja dieliti imalo.
Polag 1. ne bi se imala dioba već iz načela dopustiti,
pošto bi te brojke, nikada istinite od vrlo relativnih odnošaja
ovisne bile. Kumulativni posao upravo će bo nastojati, da razdieli
mjesta sabiranja po ekonomičkih pravilih, te se tako ne
će trebati vezati na stanovite parcele.


Polag 2. bilo bi samo onda pravedno dietiti, kad bi sve
šume po jednom te istom gospodarskom nacrtu u ure^jenih
razmjerih dobe starosti gojene bile, te kad bi iste vrsti hrastova
u jednakom razmjeru, u jednakom skupu svagdje zastupane, a
šiške jednolike bile. Ostaje po tom jedini pravi put za diobu


polag 3. Odielba sastojina sposobnih za proizvadjanje šiške
i njihova klasifikacija polag izdašnosti stabala u 0.1, 0.4, 0.6,
0´8 i 1 t. j . podpune šiškovine, odgovarajuć procjentt žirovine,
gdje bi se prostrane sastojine, parcele s velikimi šumskimi okrajci
i manjkave sastojine uviek za jedan ili dva razreda izdašnosti
višje postavile, kako bi već jedna ili više takovih olahkoćujućih
okolnosti pri ruci bila.


Procjenu obavio bi strukovnjak velikoga šumskoga posjeda
kojemu se sve ostale manje šume priključe, a svim učestnikom.
bilo bi dozvoljeno, pozvani na to, đa tuj prisutni budu, te bi
se procjenbeni elaborat zajednički izradio.


Različita mnienja ako bi se tuj porodila, imala bi se umah
većinom glasova prisutnih učestnika odlučiti. Pozniji prosvjedi
ne bi se uvažili. Podpuno ocjeniv od tud proizašli probitak za
veliid šumski posjed, priračunala bi se svim izpod 200 jutara
velikim parcelam poraba šiške polag izračunane ploštine, spo




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 85 —


obne za proizvadjanje šiške. Sa svimi ostalimi većimi parce


lami postupalo bi se s obzirom na veliki šumski posjed.


Budi ovim naznačen samo smjer, kojim bi kod predstojeće


rromiene šumskoga zakona dobila do sada sasvim pregledana,


ipak vrlo važna poraba Siike željenu zaštitu zakonskom
ustanovom. S druge strane uklonila bi se dosadanja posvudašnja
pod krinkom trgovačke oštroumnosti izvadjana prosta prevara
i kradja, to staro demoralizujuće zlo.


Premda se izprva i težkimi čine predložene novotarije ove
grane porabe na zakonskom temelju, to će biti ipak labak posao,
samo ako bude prave volje valjanih ljudi, koji će oduševljeni
Ijubavju prema zelenoj struci, a s druge strane ne manje i
Ijubavju prema narodu izlieciti istomu tu potajnu, nu ipak toli
očitu i gorku rak-ranu.


flazne viesti.


(Imenovanja.) G. Gustav Zecliel, nađšumar u Markušioi, imenovan
je c. kr. subst. šumarskim savjetnikom za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu ;
a g. Zđravko Bolkart , šumar u Petrinji, kr. šum.-prooj. povjerenikom u
Belovaru.


(Družtvene viesti.) Družtvu pristupiSe´gg.: Viktor Maisatz, trgovac
u Mitroviću, kao pođupirajudi član, i Gavro Pantelid, šumarski pristav u
Mitroviću, kao pravi (Slan; kao pređbrojnik g. šumar Josip Schuster iz Orahovice.
Iz đružtva izstupiše: protustavnik Spanić, lugar Stević i Košta Kovafiević.


(Osobne promjene.) Umirovljeni: kr. lugari Tomo Antolić i
Mijo Frornjo.


OdpuSten : lugar Franjo Blažinić.


Umro : c. kr. šumar Domazetović.


(Uplaćeni prinosi za tekuću god. 1879.) C. kr. lugar Alimpio
2 for., šumar Bolkart 4 for., podšumar Bonl 2 for. 50 nov., lugari: Brovet


2 for 50 nov., Babid 3 for. 50 nov., c. kr. šumari Brouček 2 for., Brousil
2 for., c. kr. lugari Bogetić, Bartulid, BosanSić, Bertić i Bošnjaković po
^ for., kr. šumar German 5 for. 72 nov., nađšumar Czihak 1 for, podsumar
Copp 2 for. 50 nov., šumarski pristav Civić 4 for., c. kr. lugari
l^ivić, Damjanović i Donac po 2 for., trgovina sa sjemenjem Eifler i dr.
^ for., e. kr. lugari Glavašević i Gallo po 2 for., e. k. šumar Harrer 2 for.,
nađšumar Jalitš 5 for., pođšumar Janeš 2 for. 50 nov., lugari Jagar 3 for.
00 nov., Ivaštinović 3 for. 50 nov., c. kr. lugari Ivanović, Jakobovac
1 Ivanšić po 2 for., šumar Kleiner 4 for., kralj, asistent na krize
vaekom učilištu Kesterčanek 6 for., lugari Kraljevac Ivo, Kraljevac Stipo,




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 22     <-- 22 -->        PDF

_ 86 -


Kooian i Kerlić pe 3 for. 50 nov., c. kr. lugari Kopid, Knežević i Klađarić
po 2 for., lugari Lipovac 2 for. 50 nov., Ljuboević 3 for. 50 nov.,


c. kr. lugari Lučić i Loos po 2 for., pomoćni šumar Malner 2 for. 50 nov.,
okružni šumar Miittermiiller 4 for., c. kr. lugari Markovac, Miskrić i Marković
po 2 for., podšumar Ožbolt Josip 2 for. 50 nov., lugar Ožbolt Franjo
2 for. 50 nov., nadšumar Pausa 4 for., podšumar Ploschko 2 for. 50 nov.,
lugar Prodanović 3 for. 50 nov., c. kr. lugari Peakić i Pavlović po 2 for..
Šumarski pristav Pantelić 1 for. 60 kr., c. kr. šumarnik Klchter 4 for.,
c. kr. šumar Sandtuer 5 for., kr. šumarnik Soretić 3 for., šumar Stary
5 for., c. kr. lugari Stoišie, Subotin, Sekulić i Tomašević po 2 for., lugar
Tođorevio 3 for. 50 kr., c. kr, šumar Urban 2 for., e. kr. lugari Unukić,
Vraničić, VukaSinović, Vuković, Vlaovie, Veljko i Vasić po 2 for., lugari
Vašara 3 for. 50 nov., Wolf 2 for. 50 nov., šumarski pristav Tichy 4 for.,
lugari Turk, Žagar Franjo, Žagar Grga i Žagar Mate po 2 for. 50 nov.
nadšumar Boucek i kr. povjerenik za procjenu šuma Houwalt po 5 for.
Od predbrojke platio za god. 1879. g. šumar Josip Scliuster 3 for.


Prinosi u pođporah za god. 1879. : Gr. Švrljuga 6 for., II. banska
imovna obćina 10 for., grad Zagreb 10 for., grad Križevac 9 for., grad
Osiek 6 for., g. nadšumar Tomljenović i g. trgovao Maisatz po 5 for.,
preuzv. g. biskup Strossmayer 6 for., petrovaradinska imovna obdina u Mitrovici
2 0 for.


(Za Resselov spomenik) darovao je g. šumarnik Rossipal 2 for.
(Družtvene sbirke.) Okružni šumar g. Pavao Knobloch u Zamršju
vrlo nas je ugodno ovih dana iznenadio pošiljkom sbirke liepih okamina,
Dadjenih prigodom podkapanja na obali Kupe, nekoliko izrasta smoIjače
i vrlo liepoga crvotočnoga komada od maloga briestgjv´oga bjelinara
(Eccoptogaster multistriatus). Mi ne možemo ino, nego izraziti gospodinu
šumaru na ovom mjestu našu najsrdačniju hvalu na njegovoj pripravnosti,
kojom se je prvi od naših članova odazvao pozivu u našem družtvenom glasilu.
Želimo ujedno, da bi taj liepi primjer u brzo mnogo nasljedovatelja
našao, te da bi naša u začetku sada đružtvena sbirka s vremenom sadržajem
vrlo bogata postala. Ovom prigodom upozorujemo naše družtvene
članove, da će sve troškove za prenašanje svakovrstnih predmeta sbirci namienjenih,
šumarsko družtvo rado nadoknaditi. Mi ovim još jednom na dušu
stavljamo svim hrvatskim šumarom, šnmskim i gospodarskim uredom, da
što veema uznastoje oko utemeljenja i povećanja šumarske družtvene sbirke;
imena pako darovatelja uviek ćemo sa zahvalnošću objaviti,
Upravljajući odbor.
(Kraška skupština.) Polag saobštaja državnoga šumarskoga đružtva
kani se ove godine projektirana zajednička kraška skupština prirediti prvom
polovicom mjeseca rujna. Pošto upravljajući odbor hrvatsko-slavonskoga
šumarskoga družtva zajednički radi sa susjednimi bratinskimi družtvi oko
izradbe obzirnoga programa, to za sada samo javljamo, da se misli posjetiti
uz primorski i hrvatski kras i da se već sada izvjestno može reći, da će
ova naumljena skupština državnoga, hrvatsko-slavonskoga i kranjsko-primorskoga
đružtva na Krasu biti možda jedna ne samo od najznamenitijih, ve<5




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 23     <-- 23 -->        PDF

- 87 —
d naizanimivijih šumarskih skupština ovoga stoljeća, tim više, što se
7e uzeti da će osim trijuh prije spomenutih družtva obzirom na važnost
, .„sij_oga pitanja i ostala šumarska družtva austro-ugarske monarkije uće


fvovati
bar po svojih ođaslanicih ili zastupnicih. Naše domaće družtvo
´mati; <5s P""^^ P"^* Pi´il´´^´-"´ stupiti direktno u savez sa znamenitimi austrij-
Vim družtvi. S toga moraju svi naši đružtveni članovi nastojati, da bude
nrvi iavni pojav našega družtva dostojan, t. j . da đružtveni članovi lirv.slav.
šumarskoga družtva u što većem broju tamo đodju. Mi molimo s toga
naše đružtvene pripadnike, da već sada pomišljajii na Ijetošnju glavnu odnosno
krašku skupštinu, te da svoje službene poslove već unapried tako
urede da si omoguće učestvovanje pojedinih članova bez iznimke. Osobito
molimo gospodu upravitelje šumskih i gospodarskih ureda kao što i gospodu
županijske uadšumare i đružtvene povjerenike, da rade malo za Ijetošnju
krašku skupštinu, te da djeluju na njim podčinjene šumske organe. U ostalom
možemo i bez ove naše molbe s pravom očekivati, da će naši hrvatski
gumari, koji su so do sada živo zanimali i s manje važnimi šumarskimi
pitanji, posvetiti tomu, naše domovine toli jako tičućemu se pitanju tim
veću pozornost. Mi dovikujemo s toga veselo našim družtvenim članovom:
Hajđmo na Kras dojdućega rujna!


(Nagon ili razum!) Koji lovac da ne pozna u poslovicu prešlu
lukavost lisice, pa opet koji da ne bi znao o njoj kakovu god crticu pripovieđati?
Kod nas u Hrvatskoj ne igra doduše lisica nikakove velike uloge i
manje se možda pojavlja njezina lukavost, jer kod nas u obće ne treba
ona kod svojih grabeža razviti onoliku opreznost, kakovu u nje vidimo u
onih okolicah, gdje je izložena ne samo češćim već i najvještijim progonom.
U sjevernih austrijskih pokrajinah, osobito u češkoj i Moravskoj cieni se
često vrstnoća lovčeva po množini po njem uhvaćenih ili ubijenih lisica.
U ogradjeuih pako lovačkih revirih ne ima pogibeljuijega gosta od lisice,
te je mnogi već čuvar lova gorko to izkusio. Da samo jedan primjer lisičje
pohlepe za grabežom navedem, spomenuti ću, da sam ja sam jednom prigodom
izkopanja lisičine obitelji našao u gnjezdu osim 6 neđotaknutih zečeva jog
^ ^o gnjetela dielom čitavih, dielom nagrizenih, ne računajuć bezbrojne
okostnice, ostanke kosti, perja i kože, česa je puna špilja bila. Ako se
pomisli, da se lisičje špilje svaki mjesec pregledavaju, pa da se je rečena
obitelj tuj u najgorem slučaju tek pred mjesec dana nastanila, to se moramo
čuditi nad veličinom štete, što ju je mogla lisica u toli kratko vrieme u
lovačkom reviru počiniti. Proganjanje lisice dakle je sasvim opravdano, pa
se i ono obavlja u gore spomenutih zemljah na takov način i s takovom
enerzijom, kakova nije našim domaćim lovcem poznata. Nije čudo, što lisica
Kod takovoga progona svu svoju lukavost upotriebi i stvari pooinja, koje
se često u red takozvanoga „Jagerlatein" uvršćuju.


da ne ću s ovim tvrditi, da mora sve, što se o lisici pripovieđa,


stmito biti, već ću samo pripomenuti, da sam u svojoj praksi često priliku


ao čuditi se lisici radi njezine naravske često i nevjerojatne lukavštine.


ipoviedati ću sgođu, za koje istinitost ja jamčim, a mogu i više svjedoka
navesti.




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 88 —


Bijaše godine 1862., kad je meni i nekomu lugaru gospoštije Liboch
pošlo za rukom uhvatiti lisicu na meku u stupicu. Na sveiu dodjosmo još
na vrieme, da zapriefiimo, da si ne bi lisica, koja je s jednom prednjom
nogom uhvaćena bila, nogu ođgrizla, te na tri noge pobjegla, kao što se
to često događja. Kao što rekoh, uhvatismo mi doista liju. Vezasmo ju,
razkrečismo joj usta, te ju tada živu kući ponesosmo, gdje je imala služiti
za draženje i obuku mladih pasa-jazavoara. Na povratku već opazili, koliko
god bi krat lisicu pogledao, kako joj se smrkava, te hoće da crkne. Pa
zaista, kad smo u šumariju došli i lisicu polegli, bila je, pruživši uda,
crknula ili se bar činilo tako ; jer isti mlađi jazavčari uđariše na nju uz
strašan lavež, te ju đerahu po sobi, a da nije ona o sebi ni znaka života
dala. Već sam bio požalio, đa mi je umakla zabava s podraživanjem jazavcara,
kad me ali lugar, stari neki šumski stražar, ozbiljno stane osvjeđočavati,
đa lisica nije crknula, već da se samo pričinja, kako bi kod sgotee
prilike umakla. Meni se je to činilo tada nevjerojatno; mlađ prpoša htjedoh
lugaru protivno dokazati, pregledavah najpomnjivije lisicu, greboh ju po
ušesih i noguh, natezah joj trepavice, polagah ju na ledja, izlemah ju pače
korbačem; lija bijaše i ostade mrtva. Lugar, koji je mirno gledao kako
se ja trudim, tvrdjaše još uvjek uzprkos tomu, da lisica žive, te mi predloži,
da ako hoću, da će mi dokazati. Naravski, da zadržim pravo, primih


ja njegov predlog. Lugar priveza najprije jaku uzicu za zadnju nogu lisice,
odstrani onda pse iz sobe, skine s lisice okove i kleo joj iz ustiju, te ju
tada kao spavajude pseto na stranu poleže. Lija pustila je od sebe sve
raditi, nu ostade mrtva. Sad se povukosmo đržeć uzicu u ruci, iza velike
pec´i, od kuda smo mogli dobro motriti lisicu, a da nas ona nije vidjela.
Prem smo bili veoma mirni, nije se lisica ni ganula. Napokon opazih, kako
žmireć očima svu sobu na okolo pregledava, ne mienjajuć svojega položaja
ni najmanje. Iza nekoliko časova izvuče polahko najprije jednu pa onda
drugu nogu k sebi, te se postavi niti neopaženo u položaj za skok, promotri
napokon daljinu do prozora — jaki skok i trzaj na uzici, koju je
lugar čvrsto u ruci držao, ne dadoše joj, da dohvati svoj cilj, naime prozor,
pa lisica ležaše opet mrtva na pođu, kao da je taj skok zadnji trzaj njezine
životne snage bio. U kratko, lija igrala je opet svoju šalu, te nije
marila na novo za moje kategorične pokušaje, đa ju opet oživim. Ništa ju
nije moglo odvratiti od njezine odabrane uloge. Tek najljući njezini neprijatelji,
dva stara uvježbana psa-jazavčara razdražiše ju i podigoše na noge.
Nauka mladih jazavčara mogla se je takodjer poslie mirno započeti, jer
je lija uvidila, da joj s takovom igrom ne ima spasa, već da se treba
braniti, dokle je moguće; gdje su bo Pođgorac i Valdina blizu bili (tako
su se zvala oba stara jazavčara), nije se moglo dobro svršiti. Pitam sada,
tko je naučio lisicu tako se pričinjati i kakov je nagon bio, koji ju je sklonuo,
đa onako postojano svoju šalu provađja? Je li rieč nagon (instinkt) tuj
opravdana ?


U ostalom imam još inih doživljaja, koje ću, ako se ova moja crtica
našim lovcem dopadne, takodjer u našem đružtvenom listu saobćiti. Samo
bi želio, da bi i moji drugovi malo više priobćivali, jer samo obostranim
izmjenjivanjem doživjelih izkustva i saobštaji u našem đružtvenom listu.




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 25     <-- 25 -->        PDF

-^ 89 -


M će isti svojoj svrbi odgovarati i !:animiv postajati. Ne ostala dakle


pono\´Da opomena uzaludna ! S—r.
(U slavu srebrnoga pira naših prejasnih vladara) prirediti
-, Beelije tiekom svečanosti i veliku sjajnu povorku (Zug). U toj povorci
ine staliSe biti će zastupani i lovci. U lovačkoj povorci odieliti će se
sasvim moderni lovački skup od onoga historičkoga. Za lovaćki skup ustanovlien
je već sasvim program. Moderna lovačka povorka sadržavati će
izim lovačke gospodo i do stotinu divokozara iz Tirola, gornje Austrije
i Štajerske, pa onda mnogo planinka; u historičkoj pako povorci biti će
zastupnika maloga i velikoga lova, lovačke gospode, koju će pratiti njihovi
šumari i lovci, s izvezenimi grbovi svojih gospodara na prsijuh, pa onda 30
do 40 lovačkih pasa svake vrsti. Ovaj skup biti će s toga veoma zanimiv,
što će sva lovačka gospođa i to u vjernom historičkom ođielu na konju
izaći. Moderni kao što i histoi-ični skup imati će svaki za se po jedna kola
u svojoj povorci.


(Ošumljivanje u Senju.) Kako nam iz Senja javljaju, napreduje
vrlo liepo mlada sastojina, što ju je pred nekoliko godina i-odoljubivo senjsko
gradsko zastupstvo na brdu Trbušnjaku nad Senjom nasaditi dalo. Obuhvaća
to nekoliko jutara, a čovjek se divi, kako iz sjemena probija klica, reć bi
na oko, u golom kamenu. Zemljište, ako se već tako nazvati smije, nije
toliko zlo, koliko se u prvi mah pričinja. Pod kamenjem nadje se gdjegod
upravo liepa zemlja, na kojoj će moći fzvrstno uspievati stabalca, kojim
prija kraško podnebje. Začev senjsko zastupstvo ošumtjivanjem najbliže svoje
gradske okolice, nasadilo je jedan dio prostorine posijav sjeme, a drugi dio
presađiv mlada stabalca. Nu tuj so umah pokazalo, kako će nadalje u obće
na Krasu trebati postupati. Što je posađjeno iz sjemena, liepo je izniklo,
te aklimatizovav se na krašku buru upravo krasno napreduje ; dočim presađjena
stabalca, reć bi, da će većim dielom okržljaviti. Najbolje uspieva
grab, klen, jasen i javor. Na maloj prostorini ima tuj ra?;novrstnoga drveća,
a prilično mnogo i badema (mendula), koji u senjskoj okolici vrlo dobro
uspieva. Grad Senj žrtvovav u prvi mah 500 for. za ošumljenje svoje krši,
ne prestaje i svake godine znatne svote izdavati, da nastavlja i širi započeto
plemenito djelo, od kojega će plod uživati pozniji naraštaji, blagosliv-
Ijajuc djedove svoje. Senjani su liepo započeli, pa bog dao i uspio im plemeniti
pođhvat. Vriedno bi bilo, da se i ostala mjesta po Irrvatskom Krašn
Ugledaju u Senjane, te da se sami posla late. Dužni su to kao ljudi bu


1C0J djeci svojoj, kao Hrvati domovini svojoj, koja naia mora jednom u svakom
pogledu sretnija biti, nego što je danas. Sva nastojanja svih vlada slabo će uspie


^ti,
malo će koristiti, ako ne budu hrvatski Primorci shvatili sami uzvišene
_^ce,, te ne budu i oni iz svih sila nastojali, da malo po malo zakriju
.,^´´!°^ svoje bujnim zelenilom, koje će jednom uz mnoge druge blagodati
2iti 1 buru, toga biesnoga i nemiloga primorskoga gosta.


(INase družtvo) osvaja danomice sve više simpatije koli našega šu-
Koga stališa, toli i ostaloga hrvatskoga obćinstva. Ovih dana izraziše
vrlo pohvalno o našem družtvu hrvatske novine „Obzor", j,Nar. Nov."
!) Oboda , što sve mora biti poticalom hrvatskim šumarom, da još bolje


je
oko procvata i unapredjenja ovoga mladjahnoga družtva,




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 26     <-- 26 -->        PDF

-90


(Ustnielio vepra.) Dana 17. pr. m. ubijen je pušSanim hitcem u
šumi vlastelinstva grofa Eltz a „Beračka dubrava" vepar (Sohwarzwilđ-
Keiler) po šumarniku pomenutoga vlastelina, gospođinu Petru Filrsteru .
Dužina pomenute divjači je 2 m., a visina 1 m., a čudnovata je osobito
izraštena glava. Dužina iste je od prvoga vratnoga zglavka đo kraja gubice
58 cm. Glavni gornji zubi (Hađerer) jesu 9 cm., a đolnji (Fanger) 16 cm,
dugački. Težina divjači iznosi 197 kgr., prem je jako mršava, iz razloga,
što jesenas u onoj okolici nikakove žirovnice nebijaše, a da je takova bila,
imao bi vepar lasno preko 250 kgr.


(Ustrojstvo naših državnih izpita.) „Više krat veo upozorivalo
se je na hrđjavo stanje, što ga naš sađanji sistem državnih izpita sobom
donaSa. Od kad je po c. kr. ministarstvu za poljodjelstvo uveden posebni
izpit za državnu šumarsku službu, postala je vrlo dvojbena vriednost sveobčega
državnoga izpita starijega sistema, pošto jedino položenje specijalnoga
izpita usposobljuje kandidata za državnu šumsku službu. Tako je veo
prošle godine upozorilo izpitno povjerenstvo c. kr. dolnjo-austrijko namjestničtvo
na tu nevolju, te je ujedno izrazilo želju za temeljitom reformom
ustrojstva državnih izpita po zakonodavnom tielu. Nu i ovogodišnji izpiti
prisilili su isto izpitno povjerenstvo, da se je izrazilo, da je ueobhodno
nužđno ustanoviti pobliže vriednost i znamenovanje sveobčih državnil* izpita.
Neka bi vlada, odnosno c. kr. ministarstvo za poljodjelstvo čim prije u tom
smjeru pomoć pružilo!" Tako piše „Centralblatt" o austrijskih odnošajih,
a mi se samo pitamo, da li je i kod nas u tom pogledu išta bolje! I ustrojstvo
naših izpita zaslužilo bi, da se malo bolje prouči, te da se popravlja
ondje, gdje se nedostatnosti pokazuju. Ne bile ove naše rječi uzalud, te
našle dovoljna uvaženja. Sapienti sat.


(Državni izpit) za šumsko tehničko pomoćno osoblje obdržavan je
dne 30. rujna 1878. kod kr. pođžupanije u Vukovaru. Izpit su položili i
sposobnim! ocienjeni: šum. pristav Gojimir Škornja k iz Vukovara, i šum.
pristav Franjo F i t z iz Erdevika; prvi u službi grofa Eltza, a drugi kod
kneza Ođeskalkog.


(Srebrni pir Nj. Veličanstva.) Predstojeći srebrni pir naših prejasnih
vladara đajmio se živo i šumarskih krugova. Državno šumarsko drnžtvo
u Beču izdalo je naime tim povodom sliedeći poziv svim šumskim posjednikom
i šumarom u Austro-Ugarskoj, te je poslalo više primjeraka toga
poziva hrv.-slav. šumarskomu đružtvu, da ih ovo po Hrvatskoj razpošalje:


Poziv


svim šumskim posjednikom i šumarom po Austro-Ugarskoj.


Po svih krajevih Austro-Ugarske, u svih krugovih velike i liepe nam
domovine, opaža se živahno kretanje, kako da se srebrni pir naših
sjajni h vladar a čim svečanije proslavi. Ni drugovi zelene struke ne
će doista uzmanjkati medju onimi, koji će tim znamenitim danom položiti
svoje čestitke pred prestolje!


Nu primjereno značaju i znamenitosti slave, kao što i predaji naše


zelene struke, bilo bi dostojnim izražajem naše lojalnosti, kad bi mi šumari




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 27     <-- 27 -->        PDF

_ 91 —



nameniti đan onako proslavili, kako bi to odgovaralo s jedne strane
bnosti našega zvanja, mirnomu naime radu za poznije naraštaje, a s druge
f
e liepomu jednomu pu6komu običaju, koji je vriedan, da ga opet uz.


krisimo
krisimokrisimo. ^
Austrijsko
AustrijskoAustrijsko državno šumarsko druztvo usudjuje se s toga pozvati austrougarsk
Šumsk j nasade u slavu


arske
ee šumske
ee posjednike i šumare, da na sgodnih mjestih
24, travnja t. g.
pirovnastabla


te da
vrst nasada uz znatnije podatke u „šumarskoj kronici" zabilježe.


Državno šumarsko družtvo kani pako prirediti toj svrsi posvećenu
spomenicu, te naznačiti u njoj „pirovna stabla", a popis taj objaviti u
družtvenom listu.


Predpostavljajuć, da će ovu zamisao naši strukovni drugovi posvema
odobriti, molimo najučtivije, da se u dogovoru sa članovi raznih šumarskih
družtva, naših štovanih bratiuskih družtva i svih pristaša naše liepe struke,
posadjena „pirovn a stabla " tečajem ovoga proljeća dojave tajniku
austrijskoga državnoga šumarskoga družtva gospođinu Ivan u Urbaneku ,
Beč, III. Ungargasse 9, navedši sliedeće podatke:


Zemlja ili pokrajina :
Posjednik šume:
Naziv imanja:
Eevir:
Šumsko mjesto:
Vrst drveća: ! . . .


U Beču, dne 13. ožujka 1879.


Karnateljstvo
austrijskoga državnoga šumarskoga družtva.


— Upravljajući odbor hrvatsko-slavonskoga šumarskoga družtva zaključio
je po tom u svojem sielu od 22. ožujka t. g., da se pomenuti
poziv čim više po Hrvatskoj razširi, te je u tu svrhu poslao okružnicu ne
samo svim šumskim posjednikom, šumskim i gospodarskim uredom, svim
imovnim obćinam, ravnateljstvom dobara i gradskim paglavarstvom, nego
takodjer i svim pođžupanijam civilne, a e. kr. okružnim uredom krajiške
Hrvatske, moleć ih, da nastoje tu liepu zamisao državnoga šumarskoga
družtva po mogućnosti promicati i ostvarivati.
Javljajud to ovime našim đružtvenim članovom, usudjujemo se nadalje
najučtivije zamoliti sve one pristaše i prijatelje naše liepe zelene struke,
ojim nismo mogli dostaviti tiskanih poziva, ne dobiv istih dovoljan broj,
a udostoje ovu našu obaviest osobitom pozornošću, te da nastoje i oni u


islu gore pomenutoga poziva kao spomen na veselu slavu, znamenitu po
narode u Austro-Ugarskoj nasaditi u svojem djelokrugu čim više „piovnoga
drveća", te da da o tom onda čim prije izvole pobliže obaviestiti


Upravljajući odbor
hrv.-slav. šumarskoga družtva.




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 92
Poziv


na brv.-slav. svimare u svrbu tamanjenja naj ško dlj ivih zareznika
u hrasticih i prve nagrade tamanjenja istih..


Premda svaki šumarski list mnogobrojna razpravljanja ob onom ili
ovom po šumu škodljivom zarezniku donosi, premda umni šumar n sjeverosusjeđnih
pokrajinah sa napregnućem o tamanenju škodljivih insekta radi,
a baš i poljodjelstvo u tom pogledu ne zaostaje, što ono kao n. pr. u Češkoj
za sakupljanje hruštovih ličinka sa 5 novč. po 1 litri plaća, te tim godišnji
izdatak 10.000 for. sačinjava, čini se, da mi na jugu baveći se ga
primitivnim šumarstvom do sada još pozornost u tom pogledu pobudili


nismo. ^


Zato držim da je hora došla, da se i mi u naših hrasticih sa raz


nimi zareznici pobliže bavimo.


Kratko putovanje duž Savu u hrv.-slav. šumah, odkrilo je već češće motriocu
povremeno tužnu sliku golih hrastova po gubarih i cetnjacih prouzročenu,
koje zle posljedice svakomu poznate jesu. Ali još užasnije djeluje
točenje hrastovoga rogača (cerambyx heros), što nam najbolje dokazuju (|)olui
vrhusuhe sastojine, koje se ovdje u najvećem obsegu nalaze.


Doduše se polu i vrhusuho stanje manje škodljivim zareznikom pripisuje,
jer su hrv.-slav. hrastici već prije 100 godina sječivi bili, a osim
toga manjkala im je potrebita njega za valjano uzdržavanje istih; ali se
zato ista ipak znatno pospješuje crvotočinom i mi danas ogromni gubitak
koli na kakvoći toli na kolikoći drvne gromade osjećamo.


Popratimo li pobliže nazadak kakvoće i kolikoće prastarih hrastika
osobito onih, koji su imovnim obćinam pripali i bacimo li oko na haranje
rogača, to ćemo opaziti, da je deseti dio šume crvotočan; promislimo nadalje,
da se taj razmjer na hrastike proteže, koji neizmierno blago reprezentiraju,
da ci-votočina uporabno tvorivo na ^/^ svoje vriednosti obaljuje
i da se napokon škodljivi zareznici od godine do godine sve to većma
umnožavaju, to iznaša šteta godimice veoma mnogo, te se kroz godine i
na znatnu svotu gomila.


Pitajuć pako naše predhodnike o pojavih, posljedicah, protusredstvih
i t. d. gore navedenih zareznika, to nas upućuju na kroniku, koju ovaj ili
onaj zareznik samo poimence kao štetonosan navadja, dapače Willkomm,
Eatzeburg i Kossmassler napominju gore navedene zareznike samo površno,
jer je stanje njemačkih hrastika drugo, a i jer je umno šumarenje znatno
starije naših susjeda, te s toga ovim šumokvaroem i put prekrčilo.


Ovakovo primitivno stanje na ovom polju bodri me iz navedenih razloga
, da povedem boj ponajviše na utamanenje mnogobrojnih junačina:
„oerambjs" u veličanstvenih hrasticih Hrvatske i Slavonije.


Brodska imovna obćina učinila je već u tom obziru početak , te podjeluje
kao godišnju nagradu najmarljivijim sakupiteljem oerambyx herosa,
sastojeću se u oružju u ukupnom godišnjem iznosu od 50 for.




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 93 -
Opažanja obavlja šumarsko pomoćno osoblje po sliedeoem obrazcu.


Polag kojih se iz doaadanjih bilježaka samo sliedeće obćenito ustanoviti može ´.
loeetkom mjeseca ožujka počimlju se kukci iz svoje zimke, koju


ODieno u 6—8 " duboko na doljnjem dielu debla u crvotocinah imadu, kre"
Najživahniji i najneoprczniji bivaju za vrieme parenja t. j . u svibnju.
aaa danju obično po klađah i kori stojećih stabala ili po granah mrtvo


^ju ili na mjestu stoje, obično po dvoje, naime mužak i ženka.
^ rod večer i jutrom prcliću pojedini ili po dvoje od mjesta dg mjesta
ozivajuć škripanjem mužak ženku,




ŠUMARSKI LIST 2/1879 str. 30     <-- 30 -->        PDF

- 94


Početkom lipnja leže ženka svojih 30—50 jaja u pokotini hrastate
se onda od ležišta nedaleko na drugo stablo preseli.
Najviše i najlaglje sabiru se isti za vrieme parenja, đoSim je posije
toga samo po mutnom vremenu i onda za vrieme zimskoga cjeciva to mogu(;e.


Ove bilježke su do sada zato nedostatne, jer je upravljajude osoblje
drugimi radnjami odviše obterećeno, i jer šumsko pomoćno osoblje još dostatno
uvježbano nije.


Sakupljanje započeto bijaše god. 1876. sa slieđedim uspjehom:


kom. kom. kom.
U I. šum. kotaru : 2 3 zareznika, ličinka. 7 kukuljica
U II. „ 120


JI


U III. , 56 20


u VI. 160 7 „ 10


n n


Ukupno = 359 zareznika, 15 ličinka, 37 kukuljica


Nagradjeni bijahu sliedeći najrevniji sakupitelji:
U I. šum. kotaru I. Tvrdoeović . 21 kom.
U II.
U III.
U IV.






M. Filić ... .
A. Dretvić .. .
V. Benaković. .
50
31
131





Lanjske godine bijaše sakupljeno:
kom. kom. kom.
U I. šum. kotaru == 50 zareznika, — ličinka, — kukuljice


U II. „ „ = 404 „ — „ 155


U III. „ „ = 2362 „ 1 „ 1656
U IV. „ „ = 244 — „ 41
Ukupno = 3060 zareznika, 1 ličinka, 1852 kukuljice


Nagradjeni lugari jesu :
U I. šum. kotaru I. Tvrdoevio . . 20 kom.
U II. „ „ P. Kovačevio . . 150 „
U III. „ „ A. Matasović . . 560 „
U IV. „ „ BI. Vincetić ... 430 „
iz česa sliedi, da je neznatan trošak ove nagrade sa velikim dobitkom nađoknađjen.
Ako uzmemo, da je polovica pohvatanih kukaca ženke, koje su
plodonosne i najmanje potomstva od 20 kom. godimice imadu, koje je opet
plodonosno i da je polag izkustva 10—15 grčida dostatno za najjače hrastovo
stablo, koje je za francezku dužicu I. razreda sposobno bilo, tekom
jedne godine tako ga raztočiti, da je isto samo za šljivarice uporabivo postalo,
a time na trećinu svoje vriednosti palo.
Ozbiljna je istina, da ovo poduzeće dubljih studija snažnijih sredstva
za očuvanje naših šuma iziskuje, te bi se i ja osobito sretnim cienio, ako
mi za rukom podje, ovim pozivom hrvatske šumare na to skloniti, da oživotvore
naše do sada samo čedno poduzeće sjajnimi uspjesi.


M. Radošević, nađšumar.