DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 1 <-- 1 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST. Br. 3. U Zagrebu dne 1. srpnja 1879. Ood. UI. Sedam glavnih točaka šumskoga gospodarstva i njihova teoretično-praktična uporaba. jjProizvadjanje najveće kvantitativne i kvalitativne množine drva na najmanjoj površini;,! eim vrhje gospodarstvo." Grore navedeno jest geslo, što ga šumsko gospodarstvo kao temelj postavlja, na kojem se je nadogradila prava sgrada razdieiljena u više struka. Šumsko gospodarstvo izvadja svoj nauk iz mnogih drugih samostalnih znanosti, uporabljujuc iste bud kao temeljne, bud kao pripomoćne znanosti. Njegove temeljne znanosti jesu: a) računarstvo, 1) naravoslovje; pomoćne pako znanosti jesu: c) tehnologija, d) zakonarstvo, e) drzavoznanstvo, f) računovodstvo, g) poviest i li) geografija. Pomenute temeljne i pomoćne znanosti pružaju uporabljene na šumarsku struku nuždna ucevna sredstva za naravno i syrsi shodno gospodarenje t. j . gojenje, njegu, zaštitu ikoristonosnost šuma. Najjednostavnija, najpregiednija i svrsi podpunoma odgovarajuća (ako do sada i ne uviek u ucevnih knjigah prihvaćivana) razdioba prakticuih struka šumskoga gospodarstva jest ona u: a) gojenje šume, h) zaštitu šume zajedno sa šumskom stražom, c) šumsku porabu zajedno sa šumskom tehnologijom, d) šumsku procjenu zajedno s uredbom obhodnje i obracun^njem vriednosti, e) šumsku upravu i šumsko ravnateljstvo. Kao što se šume nesmislenim i neosnovanim krčenjem umanjuju, a nevještimi upravitelji gospodarene ne samo ne pružaju dovoljne potrajne iznose već i gube prekomjernim drva |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 2 <-- 2 --> PDF |
. — 98 renjem ili prestarošću i t. đ. danomice sve to više svoju vriednost, te napokon bezkoristne postanu, tako će se i do uvidjavnosti doći, da se ne dadu šume tako lahko po nestrukovnjacih upravljati, kao što se je to do sada mislilo i kao što se još sada čvrsto uz tu ideju pristaje, već da je ZSL upravljanje istih teoreticno i praktično naobraženo gospodarstveno osoblje prv a glavna točka, da se može šumom koristno i potrajno gospodariti. Pred nekoliko godina bijaše običaj (a žalibože i danas se to dogadja), da se je smatralo mužke glave iz boljih obitelji, koje su slabije umom nadarene bile, za šumarski stališ dovoljno sposobnimi. Kakovimi je velikimidusi i današnji dan najveći dio šumara zastupan, dovoljno se vidi iz posvudašnjega najprimitivnijega, pače upravo zatornoga gospodarenja. Kako može čovjek u obće, koji ne ima niti pojma o gore pomenutih, neobhodno nuždnih znanostih, upravljati šumu s mnogimi njezi* nimi osebujnosti? Pogrieške u poljodjelstvu dadu se u nekoliko godina opet izpraviti; kod šumskoga pako gospodarstva nanaša cesto mala na oko pogrieška štetu čitavim generacijam. Pomislimo samo na strašne posljedice, kad se zlo namjeste šestari iza oluja i vihrova. Gojenjem drveća, osobito pako crnogorice na neprikladnom zemljištu, razlićitimi bolesti i zločestom kakvoćom drva, u obće odgajanjem pogriešnih sastojina nastaje znamenita, na više decenija protežuća se šteta! Koli se često vidja, da se kakova vrst drveća iz čiste dopadnosti, bez predidućega istraživanja i poznavanja tla nasadjuje, pa kakove su tomu posljedice? Slab porast, kržljavost i suhor. Na to nije još sve, jer Često se tim načinom postalim sastojinam tako promjeni razred starosti, na kojem se reguliranje obhodnje temelji, da se nova uredba provesti mora, a šteta je dakle tim veća, te proždire vremena i novca. Je li pako moguće bez poznavanja naravoslovja označit^ svakoj vrsti drveća prikladno zemljište ili doznati uzrok već postojećim kržljavim i u obće neobičnim sastojinam? Daleko bi nas zavadjalo, kad bismo ovdje sve moguće slučajeve izpitivali, a žalostnih slučajeva ima i odviše, a da ih ovdje nabrojimo. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 3 <-- 3 --> PDF |
~ 99 — Šuma je očita glavnica j pa već s toga razloga mora se ona povjeriti vrstnim i poštenim Ijudem, jer sve vrsti drva dadu se u svako doba pronevjeriti, a to kod poljodjelstva nije toliko moguće, jer njegovi proizvodi dobivaju vriednost poslie kad dozriju, a doba žetve je pred tim vrlo kratka, te su tako skoro bez ikakve vriednosti. Isto tako su nepraktične dotacije (iz obzira štednje) kod šumskoga osoblja. Nenaobraženo osoblje pristaje rado na vrlo malu plaću, jer računa na šumu —; a zaista manja je šteta> koju drugi nanesu, nego ona, što ju takovo osoblje, postavljeno za zaštitUj samo prouzrokuje, o cem se možemo prečesto osvje dočiti. To isto dogadja se kod takovoga upravljajućega osoblja, nu samo u većoj mjeri. Druga glavna točka jest samostalno odgovorno vođjenje gospodarstva, bez kojega, kao što veli Lavoslav Grabner, učitelj šumarstva, „moraju uviek gorkimi postati najljepši plodovi šumarske radinosti, bez kojega se šumar, umjesto da stiče, vršeć liepo svoje zvanje, čast i nagradjeno osvjedočenje, snizuje do prostoga sredstva na čas samo računajuće pohlepe za dobitkom, a tim se mora njegovo Čuvstvo za pravdu i pravicu ozlediti, njegova revnost u službi okladiti, njegova odvažnost na svaki način slomiti." Naproti tomu dogadja se žalibože i odviše, da se često osobito u Ugarskoj smatraju velike šume nuzgrednimi dielovi gospodarstva, te se upravljaju po gospodarskih činovnicih. Kako se u takovili šumali gospodari, možemo si labko predstaviti, a dobra šuma postaje pastorče te mora izpuniti praznine, koje se u poljodjelstvu često nalaze, ona se jednom rječi na račun gospodarstva krči i uništuje. . Kad su austrijske šume montanumu pripadale, te od moiitanista upravljane bile, bijahu njihovi iznosi skoro nikakovi, a zašto? Iz istoga uzroka, koji je već naveden bio. Poslie predaje ministarstvu poljodjelstva postala je stvar umah drugačija, te će šumski iznosi, čim se dovrše sadanje regulacije obhodnje, bez dvojbe bar priličnu svotu predstavljati. Zaista je pravedno, da se ondje, gdje se uz šumu istomu možda posjedniku pripadajuće gospodarstvo priključuje, obazre na isto prigodom regiiliranja obhodnje, dok to naime nije na štetu šumarstva; nu jedino na korist gospodarstva ne može se |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 100 — zahtievati uništenje šume. Ako su dakle zalitievi gospodarstva veći nego što ih može šuma bez štete izpunitij to se mora i ono obstojećim obstojnostim pokoriti, te se i po tom urediti. Kako može obstojati šuma, kad se n. pr. umali na šestarski prostor ili u mlade još nizke kulture stado ovaca itd. na pašu tjera, ili gdje hrastov i bukov žir, umjesto da se isti za šumsku kulturu sabire, utjerane svinje proždiru itd. S obzirom dopušteno može se oboje u stanovitih sastojinah dozvoliti, te može liepe nuzgredne koristi donašati, nu gospodarski činovnik malo mari za to, gdje je jedno ili drugo dozvoljeno ili ne, samo kad može njegov iz;kaz pokazati kakovu prištednju na krmi. Da je ta bila na račun šume, koja je možda mnogo više štetovala, nego što glase prištedne brojke, to ne može papir kazati, pa i tko da zadje u zločestu šumu! Iznosni izkazi gospodarstva jesu s toga najvećma samo varavi izkazi, osobito ondje, gdje se zemljištni gospodar malo ili ništa za svoj posjed nebrine. 0 šumah´, koje se po gospodarskih cinovnicih upravljaju, vrlo će riedko kada zemljištni gospodar znati što i da li u obće kakov iznosni procent šuma pruža; a ako se to i sbilja događja, to je tako u malenom broju, da se nije vriedno na to ni osvrtati. Da se mogu prave iznosne brojke koje šume označiti, mora se i u onih slucajevih, kao što se cesto dogadja, kada se gospodarstveni zahtievi uvažiti imadu, smatrati iste, kao da su ih sasvim tudje osobe postavile, a izračunati sav njim predani materijal po običnom cjeniku, te uračunati kao iznos šume, sto i sbilja jest. To isto vriedi o utjerivanju svinja, goveda ili ovaca, jer to isto mogli su tuđjinci učiniti, čim bi se zaista cisti primitak dobio bio. Isto tako dogadja se i sa sabiranjem suhara (gdje dakako i mnogoga suhoga debla nestane). Grospodarski činovnici misle, pošto to drvo za učinjene službe, naime za nadnice izdaju, dakle momentano nikakov gotov novac ne unilazi, da se ti troškovi ne imadu u račun uzeti. S toga se s takovimi radnici mnogo kod gospodarstva radi, te bi se imao, kao što treba i iznos, sto bi se u istinu u gotovom izplatiti bio morao, u šumske račune unesti. Nu to ne samo da se niti ne sbiva, već zemljištni gospodar mora često jošte te za suhar odslužene nadnice kao u gotovom izplaćene smatrati, te si ih dati odračunati. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 5 <-- 5 --> PDF |
_ 101 -^ Nedavno gradila se je negdje kuća. Sav taaterijal dovezao se je po takovih, đužnicih suhara i sve su se ručne radnje takovim načinom naplatile; da je dotični gospodarski šumarnik slieđecu izjavu sastavio, bilo bi još nekako, nu dotični šumski činovnik reče: „gradnja kuće nije ništa stojala do zanatlijskoga djela i dobave materijala, što se je za sgradu uporabilo; jerbo je 1200 radničkih dana, što no je kod gradnje potrošeno izdavanjem subara nađoknadjeno!" Dakako kad „suhar" ništa ne stoji, to je zidanje tim načinom najjevtinije; a s kakvim vriednostnim iznosom da se takova jevtina sgrada u gruntovne knjige unese? Neobbodno je s toga nuždno, da se ondje, gdje su te obe gospodarstvene grane sjedinjene, razstava preduzme. Promotrimo li po redu početkom spomenutib pet struka šumskoga gospodarstva, koje isto toliko glavnih točaka sačinjavaju, to nalazimo pod a) gojenje šume, koje hoćemo s toga ovdje kao treću glavnu točku šumskoga gospodarstva razprav- Ijati. 0 ovoj točki ima mnogo raznovrstnih mnienja i tvrdnja. Jedni hoće da sadju do povrtlarstva, a drugi i to žaKbože većina zaklinju gospodina boga na ljubav k našoj struci, da njemu samomu prepuste brigu kultiviranja. To su dva ekstrema, od kojih jedan malo j a drugi ništa ne vriedi- Na sreću nije niti jedno niti drugo mnienje ili tvrdnja postavljeno po uglednicih naše struke, već po takovih Ijudih, koji su htjeli učiniti svoja imena poznatimi i koji su se nadali, da će sviet radi njihovih izkustva, stečenih možda u birou, štovati njihovu duševnu veličinu i iztraživanje. Pravi šumski gospodar, koji se je iz ljubavi ovoj akoprem težkoj nu liepoj struci posvetio, prepoznati će humbug na prvi pogled. Nauka o šumarstvu razpravlja sve moguće metode kulture najobširnije, izuzam pređi označene, nu amo nespadajuće ekstreme, postale su sve teorijami, spojenimi s praktičnom provedbom i oznakom rezultata, te se sve dadu poprimiti. Naravski da ima šumar polag mjestnih odnošaja suditi, te najprikladniju izabrati, TeoretiČni praktičnjaci s dovoljnim poznavanjem mjesta naći će brzo najprikladniju metodu kulture, a drugi ne će biti sjegurni već od prvih pogriešaka. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 6 <-- 6 --> PDF |
~ 102 - Koliko uplivaju troškovi kulture na iznosnu sposobnost šuma, može samo teoretično i praktično naobraženi šumar suditi, jer samo on može o tom točni matematicni obračun postaviti. Što se kojemu god, inače možda valjanomu praktiku kao malenkost vidja, pokazati će se teoretičnomu praktiku poslie točna obračuna često kao svota, koja nadmašuje iznose u starosti sjecenja, gdje ne samo da ne ima čistoga dobitka, već se pače i manjak pojavi. S toga je nuždno već ovdje točno poznavanje stvari, obzir i sdušnost. Kao što može skupa kultura nadmašiti iznose glavne sastojine, tako isto može se gdjegod lahko dogoditi, da već sama kultura čisti iznos pruža, koji često daleko nadmašuje onaj sječive sastojine. Tim pruža već ovaj treći dokaz k prvoj glavnoj ^tocki. Sveobće metode kulture ne ima, niti se dade postići, premda su se nekoji pisci, koji su imali dosta vremena na takov pokus odvažili bili. Jedni koće, da sve kulture postaju sađjenjem rukom, a drugi (baš protivno) da postaju naravskim pomladjivanjem. Bilo kako mu drago, takove absurdne ideje bivaju najviše izsmijaue. Najmanje odgovorna jest ipak (iz neznanja) postala kultura na dotičnoj vrsti drveća neprikladnom mjestu; (izuzimlje se takov naumljeni postupak, kao što se u postupku šumske tehnologije tumači). Posljedice takovih pogriesaka već smo napomenuli. Mnogi pako praktici hoće se tim da izkažu i da postanu od svojih gospodara obljubljeni, što na najboljoj vrsti zemlje, na kojoj bi najodličnije drvo rasti moglo, te koja je za mnogo upravo stvorena, kultiviraju takove vrsti drveća od manje vriednosti, koje i na zločestoj zemlji dobro uspieva. Naravski da će takovo drvlje na dobroj zemlji u brzo liepo porasti; nepoznavalac misli, da se je osvjedočio o vrlom izboru i obziru šumarevu, teoretični praktik pako nalazi, da je ta hotomična ili iz neznanja učinjena pogrieška postala na štetu najvacemu šumskomu iznosu. Izbor vrsti drveća zahtieva zrielo promišljanje. Ne miora se bo obzir uzeti samo na svakoj vrsti drveća prikladno mjesto i tlo, već i na potrebu sadašnjosti, a osobito budućnosti, jerbo od obrtnoga napredka u kojoj otolici^ od novih već projekti |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 7 <-- 7 --> PDF |
ranili ili u kasnije vrieme po svoj prilici nadanilt željeznica ili inib drugih oboila zavisi najkoristnija prodaja jedne ili druge vrsti drveća. Šumsko gospodarstvo tjera se još i dan danas s nekojimi iznimkami vrlo primitivno. Drvo smatra se još najvecma kao gorivo, te se ne obazire na prirast kakvoće i clene, što ga se izvjestno predvidjeti može. Pošto ne 6e moći drvo za gorivo izdržati konkurencije naproti surogatom, što se sve to više proizvadjaju, to bi se moralo vec sada osobitu pozornost obratiti proizvodu liesa i gradje, koja ima veliku budućnost i gdje je u obće moguće, kultivirati takove vrsti drveća. 0 četvrtoj glavnoj točki naime o šumskoj zaštiti zajedno sa šumskom stražom dalo bi se koje šta reći. Da su koli šumska zaštita toli i šumska straža dvie stvari, koje se još danas vrlo ograničeno rabe , vrlo je dobro poznato. Ne ima dvojbe, da glavna krivnja radi nemara, s kojim se te odredbe zakonske izvršuju, zapada šumske posjednike, a ništa ne manje i same ovršitelje zakona. Obširnije o tom napisao je pisac ovih redaka, te ima taj sastavak u rukopisu pod naslovom „šumsko pustošenje i šumsko-zaštitno pitanje u Ugarskoj i za Ugarsku´^, (koje čeka na premilostivu dozvolu, da bude posvećeno plemenitim i šumi prijateljskim visokim grofovskim obiteljim Sigmunda i Josipa BatHany-a). Budi s toga ovim u kratko spomenuto, da glavna krivnja za to ide šumske posjednike, jerbo obzirom na prve dvie glavne toĆke odviše nemarno postupaju. Šteta, koja iz zločesta gospodarenja nastaje , zatekne njih prve. Sukrivci su pako ovršitelji zakona za to, što to ne rukovode, nego pače još cesto i pustošenje možda iz neznanja — zagovaraju, kao što kod svake diobe šuma po obćinah medju pojedine obćinare, koja je zakonom zabranjena, pa ipak se pred očima oblasti i njihovim dozvoljenjem cesto sbiva, te se obično napokon bez osnova po pojedinih špekulantih ili po čitavih konzorcijih izvršava. . Pošteni šumar, koji znade računati, ne će nikada privoiiti, da njegov gospodar, kad se u momentanoj novčanoj neprilici snadje, te bude prisiljen, uteći se šumi, postane žrtvom takovih švindlera i šumskih pustošnika, te će svu svoju duševnu snagu upotriebiti, da ono što se ne da izbjeći, ograniči bar na najmanji prostor i s obzirom na budućnost. Nastojati će pako, da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nmah s priplodkom i štedljivošću cim prije rane izlieči. U najviše slučajeva pridonašaju s toga šumski upravitelji i to najvećim dielom kotomice k devastaciji, jerbo znadu iz toga korist izvući. Skrajno je vrieme, da se nešto ozbiljna zapoćme, te da se toj pogibeljnoj nepodobštini kraj nćini. I u Ugarskoj već se je jedan jedini glas pojavio, koji je na pomoć prizivao. Nu taj glas, premda najboljom voljom zadaknut, ne poznaje pravo stvari, što dokazuje koli predstavka županijskomu odboru szalaiske županije^ toli i natiskani članak u kanižkili novinab mjeseca siecnja g. 1875. Najteži je početak kod svake stvari, nu kad se taj obavi, to se već tada nadje pomoći Možda da podje za rnkom tomn dobro mislećemu gospodinu, kao što se i sam nada, pridobiti stranku za se i za tu znamenitu stvar. Sada dolazimo na važan predmet, a to je peta glavna točka , koja se tiće šumske porabe zajedno sa šumskom tebnologijom. Ova točka je važnija nego što se na prvi mah čini. Ona zabtieva obširno znanje i radinost čitavoga šumskoga osoblja. Bvie lupinje, koje je malo tko pregrizao: jerbo cesto ne ima onoga prvoga, a za drugo ne dostaje volje. Grdje pako obojega ima, što je do sada doista u nekojih šumarijak bilo, to postaju i iznosi takovi, da zadovoljuju posvema šumskoga posjednikaPaće kad bi se ova toćka, koja opet s onima prvima dviema u uzkom savezu stoji, bolje u obzir uzela, to bi sasvim drugačije bilo sa šumskim gospodarstvom, nego što je to sada. — Da se najviši cisti dobitak postigne, zahtieva se vrlo gospodarstvo. Kao što je poznato^ sirovi su proizvodi vrlo jevtini, a njihove ciene, prispodobjjene samo s polufabrikati iste tvarine, ne stoje u nikakvom razmjerju, što svaki dobro znade. Pošto je naša industrija još mnogo zaostala za inozemstvom, to je naravno, da se naši sirovi proizvodi za jevtinu cienu prodavaju. Mi pako moramo kupovati za skup i gotov novac opet naše vlastite proizvode, dielom kao fabrikate, dielom kao gotove stvari. Taj slučaj skoro se po svuda nalazi^ te se sbiva sa svimi našimi sirovimi proizvodi, dakle po tom i s drvom. Svaka vrst drva jest za stanovite obrtničke svrhe, ntx dade se upotriebiti i unovčiti za različite ciene. To noi šumska tehnologija. Bez znanja toga znanstvenoga odjela nije takodjer |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 9 <-- 9 --> PDF |
>- 105 — s toga moguće utemeljiti izvrstno gospodarstvo^ jerbo je azko skopgan s drugimi strukami šumskoga gospodarstva; on je s jedne strane temelj, na koji se uređjenje obhodnje oslanja. Prije bo nego što se to podhvaća, mora biti svrha označena. Pače i sadjenje šume zavisi dielom od njega, pošto se često događja, da se koja vrst drveća na istom njoj ne sasvim prijajućem zemljištu ipak dade s korišću odgajati za stanovite obrtne svrbe, te baca veću korist nego li onakova, koja bi za to zemljište upravo prikladna bila. Ne da se tajiti, da industrija u našoj državi znatno napreduje, te da može u nekojih vrstih i s inozemstvom konkurirati , kao što se je to na bečkoj izložbi sjajno dokazalo. — Pred više godina smatrala se je jasika (popolus tremula) šumskim korovom, te bi se kod proklaštrivanja odstranjivala. To i danas u obće vriedi, pa i tamo, gdje ona ne sačinjava glavnu sastojinu. Grdje je pako n. pr. plazajica nastala, te imajuć sjegurnu podlogu, obećaje s toga pouzdaniji obstanak, to će se, buduć se ta vrst drveća poglavito za to traži i liepi s toga dobitak pruža, po tom načelu postupati i svrbi shođni postupak s istom preduzeti. Male šume ili pojedine izvan spoja ležeće veće šumske parcele riedko su kada prikladne za racijonalno gospodarstvo s krupnogoricom, te se obično „zalihom" nazivlju, ili se tuj vrlo primitivno gospodarstvo sa šikalom tjera. Iznosi takovih šuma vrlo su s toga nestalni i maleni, a takovih skupnina ima upravo mnogo. Tako zvane pričuve iliti zalihe imadu često vrlo zanimiv izgled; ništa nemanje za to zadrže one taj naziv, pa ako se na tom ne vidi ni poštenoga stabla, što se često događja, dočim se „brzo potrebni" komad obično u „najvećoj blizini" posieče. Nu upravo takove ploštine bile bi kadkad prikladne za stanoviti način gospodarstva, koji često veći čisti iznos pruža, nego li ista ploština najljepše krupnogorice. Ponestajanjem starih hrastovih sastojina postaje žetva šiške (po množini) sve to slabija, te su već davno kožari prisiljeni rabiti prerazne surogate, kao što hrastovu i omorikovu koru, valoneu i t. d. Dokazano je, da mlada hrastova kora još najbolje šišku nadomiešćuje; pače strukovnjaci tvrde, da tiek strojenja tim doduše polaganije teče, nu kakvoća kože da znatno boljom postaje, što se ali ne dogadja kod brze strojbe sa šiškom* |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 106 — Popitkivanje za hrastovom korom postaje s toga svaki dan sve to veće, te su već s njom posebna tržišta u NjemaSkoj postala, medju kojimi je najznamenitije ono u Weselu na Eajni, Na bečkoj svjetskoj izložbi iztakla se je južna NjemaSka, gdje mlađe krastove sume toli liepo uspievaju i sjeverna Ceska, pa onda neki kožarski tvornicar g. Sebmiđt iz Kremsa i pisac ovoga sastavka; žalibože bijahu podatci onih prijašnih vrlo površni. Jedino iz spomenice posliednjih kao što iz sprava po piscu pridodanih, sastojećih od klupe za sbijanje kore, razrezaca kore i od valjka za šišku, posebnoga izuma, opaža se točni postupak s izkazi o iznosu, koji je bio takodjer u više strukovnih spisa i po c. kr. ministarstvu za poljodjelstvo u djelu po istom izdanom: „obrađjivanje zemlje na svjetskoj izložbi" pohvaljen. Polag g. Schmiđta daju njegove vlastite šume guljevace oko 25 for, po hektaru u godini, a polag piščevih pokusa proklaštrenja oko 14 tor. po hektaru u godini kao čisti iznos! To su, iznosi, koji zaista u prilog ovoj porabi govore, te uzbudjuju naduj da ce se s viš6 stana i nasliedovati. Razmotrimo li obale uz rieke, to vidimo, da se i tuj isto tako primitivno gospodari, od česa se dade zaključiti podpuno neznanje šumske tehnologije. Obalne pruge obično su više, cesto i mnogo hvati široke, a najviše starimi nagnjilimi vrbami i topolami nasadjene. Nu kod zemljištnih veleposjednika iznose takove obalne pruge često stotine rali, koje su skoro od nikakove koristi, jerbo se takovo drvo vrlo slabo unovčiti dade, nu porez mora se kao i za ostale zemljiitne komade plaćati. Nu to je još mala šteta, koja s takovim postupanjem nastaje; veća nastaje obično za vodenih poplava. Ako je vodom oplakana, dakle neposredna obala s takovim starim drvećem nasađjena, to se zemlja izpođ žila takovih stabala izpire, budući vođa na znatne zaprieke nailazi, dok napokon ista ne izgube uporišta, te se napokon po zakonu teže u vodu ne sruše. Srušeno takovo stablo prouzroči pako često sasvim drugo strujenje vode, koja onda poplavi veće ili manje komade kopna, te mnoga ral najIJ^ P^^g^ P^y^ ^^^ to propane. Takovi slučajevi dogadjaju se kod svih, a osobito kod rieka većega pada, te Često nevjerojatno rastu, kao što n. pr. Raab dokazuje, kod kojega se ništa za učvršćenje obale ne radi i koji po tom svake godine stotine rali proždire. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 11 <-- 11 --> PDF |
™ 107 — Ne bi li se dale takove ploštine koristonosnije upotriebiti, a da se ujedno i rušenje obale zaprieci? Da se postigne koli i najveći cisti dobitak, a da se toli i takovim nepogodam ukloni, morala bi se po tom neposredna obala i pojedini mali ili veći otoci ili poluotoci (koji obično naplavami postaju) koristnije upotriebljivati. Bez tebnologiokoga znanja i bez prave ljubavi k struci ne će se dakako brzo prava stvar pogoditi. Mora se i znanstveni napredak pratiti, te se brinuti za potrebe industrije, koja vrednije drvo porabljuje. Već vi^e godina neprestano diže se n. pr. rukotvorstvo s drvenim! pleteninami, te je prisiljeno svojoj potrebi fine vrbe do sada još iz inozemstva, osobito iz Francuzke zadovoljavati. Već pred 12 godina plaćabu virtemberžki pletikotarice u okružju TAime vrbu sa IO—12 for. po carinskom centu. Medjutim nasadile su se na nekojik mjestih po Njemačkoj veće plantaže vrbe, koje osobito dobro uspievaju, te vlastnikom nevjerojatno veliku korist odbacuju, koja iznosi po novih autenticnik saobštajih austrijskoga državnoga šumarskoga družtva popriecno više od 50 for. po ralu. K tomu dolazi, da vrbe na zemljištu uspievaju, odnosno da zaktievaju takovo, koje bi po svojoj naravi težko za kulturu ikoje druge gospodarske koristne biljke prikladno bilo. Sve vrbe doduše ne dadu se upotriebiti za fino pletenje, te ima s toga pače i znatna razlika ciene. Budući je gojenje vrbe ne samo vrlo jednostavno i jevtino, pa je s toga svejedno, da li se jevtina ili skupa vrst odgojiva, to ćemo se uviek za ovu poslieđnju odlučiti, te ćemo u početku nastojati, da si pribavimo mladicu takove vrsti. Koliko bi se moglo rali u najzgodnijih dunavskih poriečjih i u obće na obalah koje god rieke nasaditi plemenitom umjesto običnom vrsti vrbe, te bi moglo tako liepu korist donašati! Isto tako kao što god dobro uspieva kod nas u poriečjih najviše obična vrba (salix alba) pomješana s kukavnim gričem, tako bi se isto mogle nasadjivati i plemenitije vrsti vrbe, plemenitije po tom i vrednije drveće, koje isto takovo tlo ne samo da podnosi već pače i ljubi. Uzmemo li najvećim dielom nekultivirana dunavska poriečja, pošto doista znatan prostor zauzimlju, te mnogo viiede, to vidimo, da su ona najviše obraštena spomenutimi već manje vried. nimi vrsti drveća, a neznatni iznosi, kao što najviše utjerivanje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 12 <-- 12 --> PDF |
^,108 ~ goveda i konja, čine ukupno nedostatni primitak za toli dobro zemljište. Mi imademo pako vrlo vriedne, skupe i koje se mnogo traže vrsti drveća, koje jednako tlo ljube, te koje do duše ne imaju tako znatnoga porasta kao što topola i vrba, ali koje za to mnogostruko vredniji materijal pružaju, te bi se dakle sa znatnom koristi odgajati dale, kao što lipan (koli glasovit je ugarski lipan), javor, briest, makljen i t. d. Pomocju tehnologije nalazimo raznoliku uporabu ovib, a ograničenu uporabu onik običnih potočnih stabala. Prispodobimo li ciene, to vidimo, da premda siva topola skoro još jednom toliko na množini na jednakom prostoru pruža, koliko posiiednje spomenute plemenitije vrsti potočnoga-drveća, to ipak da ona mnogostruko veću korist daje, makljen pako da se jednako uporabljuje kao što i bukva a da zaostaje za malo za brzo rastućom topolom. Ne bi li tuj dakle bilo koristnije ođgojivati takove vrsti drveća? Najrazsipnije postupa se pako s materijalom toli cienjene a malo poznavane bukve, koja je u našoj .državi toli mnogobrojno zastupana, siekuć ju bez obzira i zapustajuć toli nježnoga zapatka (bar u miešanju). Ta, na toli razne načine uporabiva, cienjena i skupa gradja rabi se skoro po svuda samo kao gorivo, a kod nas će najviše jedino siromašnija klasa naroda priređjivati od toga kuhinjsku spravu, drvene postole, korita ili tačke i t. đ. Ta vrst drva izdaje se s toga iz šuma, prispodobiv ju s njezinom mnogostranom uporabivosti uz veoma nizke ciene kao sirova gradja. Doista J6 to razsipnost, koja se ne da izreci i koja opet dokazuje, koli se malo cieni toli potrebna šumsko-gospodarstvena grana, tehnologija. Koiikovrstne pako vidimo predmete, koji se od bukve prigotavljaju ! Koji drvom radeći obrtnici da ne uporabljuju bukvu? Nisu li nas već Englezi i Francuzi naučili, da su dobro udjelana bureta od toga drva isto tako dobra, kao što i od hrastovine? Kad nestane starih hrastovih šuma, a dužice od te vrsti drva poskupe, što će biti tada nadomjestkom ? Mi vidimo, da strojar, stolar, tokar, kolar, bačvar i t, đ. bukovo drvo obradjuju, ali da ga većim dielom kao sirovo iz šuma dobivaju. Čemu tada to primitivno gospodarstvo? Ako tražimo šume, u kojih vrlo gospodarstvo vlada, to ih Ije ne ćemo u Ugarskoj naći. Tako n. pr. ne izdaje se u Štajerskoj više iz šuma toliko sirove gradje, već na;]više polu |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 109 — fabrikata. Tamo se nalazi već više obrtnih trgovina za obdjelavanje drva, te se tanke tvari i drveni klinci proizvađjaju , a tuj se omorika, topola i breza mnogo rabe. Još bolje nego sto u Štajerskoj postupaju nekoji šumski posjednici u Kranjskoj. Tu se izim polufabrikata i cieli fabrikati proizvađjaju, te dolazi već u trgovinu izim rezane gradje, drva za sudje (i mehkoga za prevoz sladora) i šindrCj takodjer i drveno posudje, drvo za bačve i kutije (od omorike, jele, listvenice, krasta, bukve, ja vora i kestenja) napareni bukovi odsjecki, pa onda lieskovi obruči, parketi i njihovi dielovi i t. d. Isto tako nadje se i u Galiciji na pojedinih posjeđih vrlo gospodarstvo, te se već tamo počima bukva bolje cienitij kao što se je to na bečkoj svietskoj izložbi vidjeti moglo. Zašto se dakle prepušta pače i polufabrikacija tudjim rukam, te se ne nastoji, da se ova sa prvotnom produkcijom ne sjedini? Iz spomenutoga može se dakle uvidjeti, da se iznosna sposobnost šuma osniva poglavito na poznavanju šumske tehnologijCj sdružene ipak sa inimi strukami šumskoga gospodarstva. Koli liepa budućnost predstoji šumskoj industriji! Da nisu gospoda odborski viecnici nekojih već obstojećih, žalibože dioničarskih družtva odviše dobro gospodarila, to bi bila glavnica dioničara zaista ne samo sjegurno uložena, već i dobro ukamaćena. Šesta glavna točka obuhvaća šumsku taksaciju zajedno s uredjenjem obhodnje i vriednostnim obračunom. Sve glavne točke šumskoga gospodarstva tako se duboko jedna s drugom prepliću, da se moraju nerazstavnimi smatrati; jer bez poznavanja jedne ne da se druga izvesti- Buduć se pako već prve dvie točke onako nemarno shvaćajUj to se dade lahko zaključiti, kako se provadjaju one druge, a osobito ova, gdje racunstvo glavnu ulogu igra. Iz sliedećih točno razpravljenih^ nedavno izašlih članaka u austrijskom mjesečniku za šumarstvo. uvidja se, da i iste vlade s neizmjerno velikom nemarnošću postupaju. U spomenutom Sasopisu (XXV. svezak, g, 1875., str. 33.) nalazimo pod naslovom „iz ugarskoga inancijalnoga odbora" sliedeće: sve državne šume, željezne i kamenougljene rude uvrštene su s iznosi, koji se ni malo ne osnivaju na dosadanjih |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 110 — uspjesili. Kod Šuma n. pr. bilo je za g. 1873. preko 3 milijuna forinti kao iznos uvršteno, doSim se je postigao iznos jedva od 1 milijuna forinti. Nu sa svim tim oSvanuše opet skoro tri milijuna forinti u budgetu ZB, g. 1875, Još skoro gore i ekla tantnije su obstoj´nosti kod rudarstva, kod kojega se nimalo ne odlikuju diosgjorske željezne rude i zsilski ugljenici. Ako već u obće ne pristaju vlade za tjeranje obrta, to tim manje pristaje vlada ugarska s njezinim duboko pod ni veauom dobro upravljanih evropskih država stojećim činovničkim osobljem; od tuda nastaju oni prekukavni rezultati kod ru darstva spojenoga sa taoništvom; od tuđa kukavna korist od poljskoga posjeda, s kojim se ne zna ništa drugo započeti, nego da ga se u zakup dade uz pogodbe, koje iztrošenje zemlje una pređjuju, ne osjeguravajuc niti polovični dohodak; od tuda na pokon isti sa svim nedovoljni reznltati kod šumarstva, koje je prvotno za vladino upravljanje prikladno, te u Njemačkoj državno šumarstvo privatnikom za uzor služi. Posliednje ima se dakako zahvaliti toj obstojnosti; što je njemačko činovničtvo veoma sdušno svoje službene dužnosti i vrlo inteligentno. To su uvjeti za dobre rezultate upravljanja, koji se već u Austriji mnogo manje nalaze^ a u Ugarskoj odviše manjkaju. Tako pokazuje najnovija magjarska epoha upravljanja državnih šuma više nazadka nego napredka. Napustio se svrhi shodan vlastiti podhvat, te se je sklapalo daleke prostore obuhvaćajuće i mnogodišnje ugovore sječnje, koje su špekulanti tako dugo držali, dok su tuj mogli znamenite dobitke vući, nu kad im zlo išlo, napustili ih, te tim upravu u najveću nepriliku doveli. Vidi n. pr. ugovore sječnje obzirom na državne šume u Marmarošu s onom poznatom tvrdkom Bernhard Pollak mlađji, koja je takodjer zametnula kukavno neuspjeli posao krajiških šuma. Radi strašne financijalne nevolje zaključila se prodaja ugarskih državnih dobara´, nu i jedan dio šuma morati će po svoj prilici na red doći. Ne može se po tom ništa prigovoriti, samo da se iste polag objekta, ciene, kupaca i prodajnih uvjeta razmjerno prodađu, te da bude toliko razbora, da se najprije s rudarstvom započme. Nu hoće li biti dobra prodaja? 0 tom se može jako dvojiti, jer dobro prodati još je teže neko dobro upravljati. Bar je |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 111 _ izkustvo austrijske državne pole pokazalo, da gdje nije sposobnosti za samoupravu, bilo to kod države ili kod privatnika^ da tuj i prodaja obilno dobro ne uspije. Da se napokon pojam stvori, kako vlade nemarno šestu glavnu točku šumskoga gospodarstva izvadjaju, neka služi slieđeći članak, vadjen takođjer iz austrijskoga mjesečnika za šumarstvo (XXV. svezak, g. 1876.^ str. 40) podnaslovom: „vriednost nepokretnoga državnoga imetka u Ugarskoj": „U jednoj od posliednjih sjednica ugarskoga financijalnoga odbora nametnulo se je pitanje, na kojem temelju unaša u račun držayno računovodstvo vriednost nepokretnoga državnoga imetka sa 300 milijunaj na što ministar financija pl. &liyczy ne dade razjašnjenja, već jedino se i sam začudi nad takovom procjenom, izjaviv, da je taj obračun državnoga računovodstva kriv, a da je državni imetak mnogo više vriedan. „Bester Lloyd" spominje sad na to, da kad je g. 1869. tadanji ministar financija grof Lonyay državne račune za godinu 1869. položio, da je vriednost državnoga imetka svakako nešto absurdnim načinom raztumačena bila, dočim se je: a) vriednost rudarskih objekta takovim načinom ustanovila, da se je u buđgetu godine 1869. preliminirane iznose kao temelj uzelo, te brojke sa 20 pomnožilo, te se po tom za kovne rudarske objekte vriednost od 26,795.600 for., a za solne rudnike vriednost od 176,960.000 for. u zaključni račun uneslo; h) kod državnik dobara i šuma ustanovile su se naproti vriednosti takovim načinom, da se je godine 1869. preliminirani porez kao podloga uzeo, pa sa 60 pomnožio, te se ´ tako sva rudarska, kameralna, krunska i ina dobra vriednošcu od for. 47,840.760, sve pako državne šume vriednošću od 2,519.210 for. u upis uzelo i napokon c) kod državnik sgrada uzelo se je za godinu 1869. preliminirane troškove uzdržavanja 200 kratj te se je tako za iste unesla u stavku vriednost od for. 4.540.800, za sgradu centralnoga ravneteljstva for. 8,758.000, za uredovnu sgradu prodaje duhana for, 492.000 itd. Da nisu ovo viestiiz najsjegurnijega vriela crpljene, doista čovjek bi ih držao zločestom dosjetkom. Tko bi bio slutio^ da |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 112 — ima u državne uprave, koja civilizoranoj Evropi pripada, ta kova naivna primitivnost u taksaciji dobara? Kako se može izvrstno gospodarstvo očekivati od uprave^ koja ne može pronaći niti vriednosti predanih joj predmeta? Čovjek se mora upravo snebivati nad takovom ocjenom. A kad već kod države tako liepo ide, kako se može onda od nje nadati za pomoć i nredjenje , privatnoga šumskog´e gospodarstva? Privatni šumski posjednici biti će s toga još dugo sami na sebe upućeni, te će od njih samih zavisiti, da svoje šume ili dobro upravljaju ili uništuju. Kad bi im se moglo točnim protumacenjem stvari oći otvoriti, te im na srce staviti i njihovo i njihovih potomaka dobro! Na budućnost misleći i na svoje potomstvo se obzirući šumski vlastnici uvidili bi doista štetu i gubitak kod vladajućega bezosnovnoga gospodarstva, te bi pravim putem udarili. Da svaki primjer, bio on dobar ili zao, nasljedovaca nađje, stara je istina; s toga bi takodjer racijonalno šumsko gospodarstvo ili šumska industrija, sa svojimi većimi cistimi iznosi, svakako na nasliedovanje poticala, te bi se već bar na polak pomoglo, dok se vlada napokon silom posla ne prihvati. Neuki ili šumi neprijatelji viču, da kad bi šumsko gospodarstvo bolju korist bacalo, ne bi bilo toliko devastacija, te bi se više obaziralo na pomlad- Takovi glasovi usudjuju se pojavljati, koji ne imaju niti pojma o pravom šumskom gospodarstvu i o njegovoj mogućoj koristi; ta ne može se uzeti, da se gola sjecnja sastojina i nagomilanje gradje, kao što i jednostavni nepromišljeni pomlad uredjenim šumskim gospodarstvom nazvati može. U manjih šumah, gdje se ne može tjerati gospodarstvo sa krupnogoricom, te je čovjek prisiljen latiti se gospodarstva sa sitnogoricom, ne da se doduše tjerati onako mnogostruka industrija kao što kod onoga prvoga, nu ipak dade se i tu postići izvrstan dobitak, kao sto je već prije spomenuto. Prispodobimo li, da pobijemo i razjasnimo netemeljitost prije spomenutih izjava, poljsko i šumsko gospodarstvo to ćemo uvidjeti sliedeće: Poljsko gospodarstvo rabi njemu najprikladnije ploštine, njegovi proizvodi dadu se radi male težine lakše izvažati, a njihova prodaja je velika; gora strana je pako ta, što se za proizvod tih plodova mora unapried izdati razmjerno velika |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 113 glavnica^ a što je povrata iste zajedno s kamatami (proizvodi iza odbijenili troškova) mnogostranim slncajevom podvržena; treba nadalje uzdržavati skoro kroz cielu godinu razmjerno veliki broj radnika i sluga, bezbrojni inventar strojeva, sprava i marve. Kod većih racijonalnili šumskih gospodarstva sačinjavalo bi 57o srednji cisti iznos,, kad bi se uzeo nuždni obzir na amortizaciju, kao što i na ukamaćenje u strojeve uložene glavnice; svakako ima iznimaka, te se postižu mnogo veći kamati, nu ti se obično osnivaju na iztrošivanju zemlje, te su nestalne točke, koje se obično zakupom na kraće vrieme omogućuju, nu gorke posljedice rieđko kada izostanu. feumsko gospodarstvo rabi danas već najviše onakove ploštine^ koje se ne dadu za poljsko gospodarstvo s korišću upotriebiti; njegovi se proizvodi kao sirova gradja radi svoje velike težine i objema teže i skuplje prevažaju, docim ta nepogodnost kod polufabrikata ili kod cielih fabrikata odpada. U praštanju je s toga prodaja radi gornjih uzroka ograničena, te se može shodnom uprilicbom (fabrikati) pa onda i na više načina postići. Za dobivanje šumskih proizvoda izdaje se (kad se s obzirom radi) unapried razmjerno neznatna glavnica, te može kod dobroga gospodarstva dovoljnim obzirom na prediznose cesto i ođpasti. Kod nasada, koji se mora s pomišlju na budućnost obaviti, redji su osobiti štetno uplivajući slučajevi, te se mogu ubrojiti k iznimkam. Radnika treba samo kratko vrieme, a uza to su jevtiniji, služničtvo pako nije u nikakvom razmjeru s onim, što ga poljsko gospodarstvo pače na znatno manjih ploštinah potrebuje; a kod najobrtnije obhodnje izčezava upravo inventar strojeva, sprava, marve i sgrada itd. pred onim poljo-gospodarstvenim. Pošto za to skoro nikakva troška ne treba, to odpada sasvim i znamenita svota, koja nastaje nesrećami kao što pošasti, koje prečesto gospodarstvo zatiču i na godine oslabljuju. Kod šumskoga gospodarstva pronadje se iznosni postotak djelitbom normalnoga iznosa, normalnom gotovinom. To pako vriedi samo za kolikoću množine drva, a do radinosti je šumarove,, da intenzivnim gospodarstvom postotak čistoga iznosa povisi. Kod šumskoga gospodarstva ne dadu se navesti nikakve autentične srednje brojke, kakve bi se intenzivnim gospodarstvom postići mogle, a to za to, jerbo u našoj carevini skoro još posvuda s riedkimi iznimkami vlada vrlo primitivno šumsko |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 114 — gospodarstvo. Nu budi ovdje spomenuto, da u Njemačkoj cisti iznosi i kod iste sdušne prodaje siroviii proizvoda i djelomične polufabrikacije promjerno 47^, po hektaru iznose, ne gledec na pojedinosti, gdje ove brojke cesto dvostruku pače i višestruku veličinu dostignu. Ograničimo li se s toga za naše odnošaje na pojedine šumske industrije naše carevine, to ćemo takodjer pronaći, da se cisti iznosi kod uređjenib šumskih odnošaja izmedju 3 do 8Vo poniiou, čemu leži uzrok u mjestnih odnošajih osamljenih ploština, kao što i u nalazećoj se vrsti drveća i u prekomjerno visokoj voznoj cieni željeznica itd. naprama inozemstvu. Završimo li promatrajuć oba gospodaTska sistema, to ćemo vidjeti, da šumsko gospodarstvo, ako, kao što prije rekosm.Oj ne pristrano prosudimo i za poljogospodarstvenu kulturu nevaljane ploštine, na kojih se šume većim đielom nalaze sa poljogospodarskimi zemljišti prispodobimo i na nje se obazremo, da sve, ako se cisti iznosi šumskoga gospodarstva manjimi čine, nego što oni poljskoga gospodarstva, da se isti mogu jednaki s ovimi smatrati, a u mnogih slucajevih da mogu daleko nadmašiti iznosni postotak poljogospodarskoga zemljišta. Promotrimo li napokon tekuće glavnice^ kao što i njihovu sjegurnost i postojanost u dohodcih, to moramo priznati, da je šumsko gospodarstvo koristnije. Oba gospodarska sistema nužđna su neobhodno za Sovjecji život, te se, tako rekuć jedan s drugim spajaju. S toga nije ni malo dostojno, da si hoće poljsko gospodarstvo tim nešto koristiti, što s nekim precjenivanjem sama sebe ono drugo prezire i ozloglasiti nastoji. Svakako je dokazano, da šumski upravitelj može svojim znanjem lakše upravljati poljsko gospodarstvo i to još uzorno, jerbo se pronicavost jedva na jednu najviše na đvie tri godine proteže, nego što može poljski gospodar upravljati samo uredjeno gospodarstvo sa sirovim drvom, jerbo potrebito k tomu znanje leži daleko izvan njegove struke. Mi nalazimo s toga dobra upravitelja šumskoga i poljskoga gospodarstva u jednoj osobi jedino medju pojedinimi članovi visokoga plemstva, koji su se iz ljubavi prema naravi povukli iz bučnoga svieta, koji oba gospodarska sistema jednako ciene, koji se u proučavanje obiju jednako zadtibiše, te koji plodove, koje su oni sami na svojih dobrih stvorili, s veseljem, tako |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 115 — rekne, svojom djecom smatraju. 0 važnosti i nerazdielivosti (kao ljudska potreba) obiju osvjedočeni suđe oni o obijuh bez ikakvih predsuđa, te laliko pogode istinu vještaSkim pogledom. Takove gospode ima do duše malo, a buduć su u stvari vještaci i veoma pravedni, to znadu i to samo oni cieniti nastojanje i zasluge svojih činovnika i sluga. Služba pod ovakovom gospodom jest trajno natjecanje za priznanjem i ljubavi, nu s toga su i takova dobra upravo uzor-gospodarstva u najvećem smislu. Isto tako netemeljite izjave, kao što je vec spomenuto, podigli su u najnovije doba pače i strukovnjaci, samo se je podmetnulo „pogriešnomu" sistemu nepovoljne ciste iznose ili pogrešno vođjenje gospodarstva, nu i ovdje upotrebilo se neuke za vikače, koji su na sve strane trubili, nu naskoro morala je bezsmislena vika prestati! Pred nekoliko godina postavi naime inače vrlo zaslužni i duhoviti saski dvorski savjetnik Pressler nekakov novi sistem za >šumsko gospodarstvo, kojega je on nazvao „financijalnim" gospodarstvom najvećega zemljištnoga iznosa. Nu malo mu je bilo pristaša, a osobito malo teoretićnih praktika, koji su neizvedivost i neuzdržljivost toga novoga nauka umah uvidili medju lijegovimi učenici. Oni, koji su si htjeli vikom glas steći, priključili su se dakako umah novoj nauci, jer je bilo gradiva prikazati se bar učenjakom. Udaralo se s toga mnogo na naš gospodarski sistem i na njegovu zločestu provedbu. Pošto nije htjela nikako prestati vika te male oete novajlija, bilo je predvidjeti, da se mora odlučni korak preduzeti, da se jednim udarcem ti vikači ušutkaju; pa tako se je i sbilo. Iz nekoga g. 1875. dakle novo utemeljenoga lista crpimo sliedeće u kratkom izvadku; . „Pressler (začetnik nove nauke) i nadšumarnik Roch iz Draždjana (pristaša prijašnjega) urekoše s nekojimi protivnici „financijalnoga gospodarstva" 17. do 19. srpnja 1874. sastanak u Gorlitzu, najšumovitijem gradu Pru-ske, da borbu odlučnomu kraju privedu. Ista se započe sa svim sjajem. Na jednoj strani borili se dvorski savjetnik Presslernadšumarnik E-och, na drugoj strani pako pred svimi nadšumarnik Dankelmann. Skupština i grad vrlo su se za stvar zanimali; prva čisto znanstveno, a drugi upravo praktično. G-orlitz posjeduje 30.500 hektara šume, a medju gradskimi otci bilo zavla |
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 116 dalo mnienjej da je financijalno gospodarstvo najkoristnije. G-radsko zastupstvo pozvalo je bilo strukovnjake, nadšumarnika Dankelmanna (ravnatelja šumarske akademije u Neustadt-Ebers walde) i nadšumarnika Rocha (ravnatelja šumarsko-uredovnoga zavoda u Draždjanih). To bijaše praktično zaledje stvari, pa obzirom na nj bila se je teoretička bitka, koja se očito nije svršila pobjedom Presslereve teorije. Grrad Grorlitz ne će ista za svoje šume uporaMti. Dvorski savjetnik nije možda još nikada naišao bio na odlučniju oporbu, nu i nikada čuo iz nstiju pro tivničkih poštenijega priznanja radi svojih velikih zasluga oko uzgajanja matematicne metode za riešavanje šumskih pitanja." Nekoja spočitavanja, koja samo iz neznanstva pojedinaca zatiču naš šumsko-gospodarstveni sistem, umjesto njegove ovršiteljej jesu premalena ciena i propuštanje prvih iznosa, koji bez dvojbe igraju veliku ulogu u šumarskom računarstvu, te imadu neizmjerni upliv na iznose. Isto tako je i ukamacenje tih prvih iznosa premaleno. Gospodin dvorski savjetnik Pressler ima u tom pogledu posvema pravo, da se ukamaćenje tih prvih iznosa ne smije, sbiti sa postotkom množine drva, kao što ih same šume dajn, jerbo oni sačinjavaju troškove, koji pripadaju glavnoj sastojini. Pryi iznosi mogu se smatrati kao predujmovi, koje već sada pruža, tek u kasnije vrieme dospievajuća glavnica, dakle zajam, koji se po običnoj kamatnoj mjeri ukamaćuje. Takodjer priznata je i tvrdnja, da se predizdatci imadu računati u šumah najmanjom kamatnom mjerom, kao što se to obično na hipoteke uporabljuje, te s toga ne smije nadmašiti postotak množine drva; buduć je nložena glavnica sasvim sjegurna, te nije pogibelji gubitka izložena, kao što je to kod drugih obrtnih grana ili pače kod neposrednoga novčanoga gospodarstva, te po tom na sjegurnora temelja počiva. Pravedna je dakle pobjeda dobivena, te bi samo željeti bilo, da bi i dobre plodove nosila, a šumski posjednici da bi, cieneć prve dvie glavne točke, pridonašali u vlastitom interesu k podignuGu šumskoga gospodarstva Sada dolazimo k sedmoj i zadnjoj glavnoj točki šumskoga gospodarstva, k šumskoj upravi i ravnateljstvu šuma. 0 toj točki ne da se više mnogo reći, jerbo je u svih prijašnjih točkah razpravljana bila, te se opet na svalm pojedinu specijalno odnosi. Stara poslovica reli: „od glave riba smrdi", a |