DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 3 <-- 3 --> PDF |
~ 99 — Šuma je očita glavnica j pa već s toga razloga mora se ona povjeriti vrstnim i poštenim Ijudem, jer sve vrsti drva dadu se u svako doba pronevjeriti, a to kod poljodjelstva nije toliko moguće, jer njegovi proizvodi dobivaju vriednost poslie kad dozriju, a doba žetve je pred tim vrlo kratka, te su tako skoro bez ikakve vriednosti. Isto tako su nepraktične dotacije (iz obzira štednje) kod šumskoga osoblja. Nenaobraženo osoblje pristaje rado na vrlo malu plaću, jer računa na šumu —; a zaista manja je šteta> koju drugi nanesu, nego ona, što ju takovo osoblje, postavljeno za zaštitUj samo prouzrokuje, o cem se možemo prečesto osvje dočiti. To isto dogadja se kod takovoga upravljajućega osoblja, nu samo u većoj mjeri. Druga glavna točka jest samostalno odgovorno vođjenje gospodarstva, bez kojega, kao što veli Lavoslav Grabner, učitelj šumarstva, „moraju uviek gorkimi postati najljepši plodovi šumarske radinosti, bez kojega se šumar, umjesto da stiče, vršeć liepo svoje zvanje, čast i nagradjeno osvjedočenje, snizuje do prostoga sredstva na čas samo računajuće pohlepe za dobitkom, a tim se mora njegovo Čuvstvo za pravdu i pravicu ozlediti, njegova revnost u službi okladiti, njegova odvažnost na svaki način slomiti." Naproti tomu dogadja se žalibože i odviše, da se često osobito u Ugarskoj smatraju velike šume nuzgrednimi dielovi gospodarstva, te se upravljaju po gospodarskih činovnicih. Kako se u takovili šumali gospodari, možemo si labko predstaviti, a dobra šuma postaje pastorče te mora izpuniti praznine, koje se u poljodjelstvu često nalaze, ona se jednom rječi na račun gospodarstva krči i uništuje. . Kad su austrijske šume montanumu pripadale, te od moiitanista upravljane bile, bijahu njihovi iznosi skoro nikakovi, a zašto? Iz istoga uzroka, koji je već naveden bio. Poslie predaje ministarstvu poljodjelstva postala je stvar umah drugačija, te će šumski iznosi, čim se dovrše sadanje regulacije obhodnje, bez dvojbe bar priličnu svotu predstavljati. Zaista je pravedno, da se ondje, gdje se uz šumu istomu možda posjedniku pripadajuće gospodarstvo priključuje, obazre na isto prigodom regiiliranja obhodnje, dok to naime nije na štetu šumarstva; nu jedino na korist gospodarstva ne može se |