DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 133 —


slimo si stotine hiljada i milijune — ne uzimlju se uz tako
visoke postotke kao manje svote. Uz takove okolnosti smo
s toga primorani, da se za jedva brojkom oznacive i neizmjerne
zemljištne glavnicne svote s tako nizkim ukamaćenjem zadovoljimo.
Da bi kod takovih obstojaosti bilo vrlo ludo kupovati
za gotov novac goljetine, te na njih drvlje odgajati, jest bezđvojbeno.
Nu prosudjivajuc prihod zemljišta namienjenoga gojenju
drvlja, ne radi se o tom pitanju, već jedino o postojećih
šumahj koje se hoće i moraju zadržati, te uvaživ to, ne dokazuje
gore spomenuti slučaj ništa proti ,,teoriji čistoga iznosa".
Pa kad bi doista posvuda bilo moguće produkcijom drva pribaviti
šumskomu zemljištu — kao što g. prof. Dr. Borggreve
želi — samo 6—87o koristni iznos, ne bi li se tuj moralo rabiti
sasvim nezrelo ili jedva zrelo drvlje? Grdje bi mogle ob


stati toli željno i naročito zahtievane „sastojine čvrstoga
drveća"? Ne leži li u tvrdnji: da je 2—372^/© ukamaćivanje
pogibeljno, jerbo mora imati za posliedicu prekratko vrieme
obhodnje naproti zahtievanju 6—15 postotnoga ukamaćenja
veliko protuslovie. Iza pravednoga uvaženja naravskih obstojnosti
i umjerenja na to se odnosećih zahtieva, dade se lahko
izravnati ta oprieka izmedju. „škole čistoga" i „škole nečistoga
iznosa". Iste ne bi bilo, kad bi se s jedne strane s mogućim
zadovoljilo, a kad se nebi s druge nemoguće želilo.


K 5. Proti tomu prigovoru gospodina profesora Dr. Borggreve,
mora svako oprovrgavanje zašutiti; on je neoporecivo
istinit i prav. Nitko ne može danas predvidjeti, što će se sutra
dogoditi! Nu zaključci iz nedavne prošlosti mogu se često
na najbližnju i bližnju budućnost pružitij u tom su slučaju
opravdani, te se dakako i čine, s nesjegurnošću, koja potiče iz
bića čovječjega i stvari, te iz neizvjestnosti budućih dogodjaja.
Čoyjek bi se morao sniziti do pismoredje dogodjaja prošlih
vremena, morao bi se odreći svakoga napredka, kulture i promicanja
životaih svrha, kad ne bi mislio na sredstva, te ne bi
nastojao ista iznaći, koja pomažu postići onu svrhu.


Bez prosudjivanja budućega uspjeha nije postalo nijedno
željezničko, nijedno brodarsko, nijedno dioničarsko družtvo, nikakov
podhvat, s jednom rječi nijedno od bezbrojnih stvorenja
čovječje duševne radinosti, pa ipak su se za njihovo oživotvorenje
neizmjerne svote potrošile, premda su preračunavanja, na