DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1879 str. 45     <-- 45 -->        PDF

. — 141 — .


— (Sta nam valja činiti, da si nakon svršenih šumarskih
nauka doticnik pribavi potrebito znanje za samostalno vodjenje
šumskog gospodarstva?) Odkad je križevački zavod ustrojen, izašao je
liepi broj mladih šumarskih sila iz istog — te nas imade širom ciele domovine,
radeć svaki na svom mjestu po okoinostih — da nam se šume,
to najveće prirodno blago hrvatsko goje i Sto valjanije upotrebljuju.
Promotrimo li organizaciju naŠe šumarske uprave, to eemo na(5i nekoliko
mjesta kod zemaljskih oblasti, zatim žup. nadžumare, kod vis.
erara, imovnih oblina, te veleposjednika — Šumske urede, u kojih sjede
šamarnic), nadsumari i ostalo pomodno osoblje, a zatim dodju kot. šumari.
Sve su to mjesta, koja zalitievaju uz strukovno teoretičko znanje i praktično,
jer tu valja šumskim kotarom upravljati, administraciju te strogo
strukovnu šumsku upravu voditi, to jest: gospodarske i druge razne osnova
sastavljati, te predpostavljenom šumskom uredu predlagati, koj dakako cieli
posao nadzire, ali nema vremena dotičnika istom učiti, kaliO da to sve
obavi, a ono Što smo u školi učili valja za normalne odnošaje. Osim toga
ima mnogih nuzgrednih ali važnih stvari, o (5em ništa nečusmo, ili se to


istom u praksi uvidjeti i naučiti može. Slušatelj šumarstva svršiv zavod,
mora promišljavati šta će sada?
Uvidja i sam da bi se morao trsiti postati kod kojeg Šumskog ureda
vježbenikom, da se s praktičnom šumskom upravom upozna, ali kamo 6e


— kad ne ima nigdje nikakovog praznog mjesta. VježbeniČkih mjesta ima
u Krajini, nu ta se popunjuju većinom krajiškim! stipendisti, koji su u Beeu
šumarstvo izučili, zatim kod kr. šumskog ureda u Fužini, a za^ veleposjednike
mi nije takodjer ništa poznato — i tim smo gotovi. Od ovih mjesta
ne možeš nijedno dobiti, jerbo su ili j)Opunjena već, ili se neće ni popuniti,
jer nisu od potrebe. Ne preostaje ino već joŠte godinu i dvie ostati otcu
na trošku, te bezplatno ići kamo u praksu, a sretnim se cieniti, da te hoće
tko i primiti.
Iz Škole izaći te mjesto kot. šumara tražiti drzovitost je, a jošte veća
nesreća, ako doticnik takovo mjesto zadobije, jer kroz njegovo neznanje u
praktičnoj upravi trpi i zavod a i sama struka, tim više, đočim nam se
zaprieke iz svih strana prave — mislim to kod obćina — a okruženi smo
samim! protivnici te institucije, te da nije zakona, nebi bio nijedan šumar
-kod istih. Treba dakle i u tom jedan korak napi-ied ići, te nastojati o tom,
da se osnuju vježbenička mjesta, da tako sjedne strane odklonimo napred
opisanu manjkavost, mladim radnikom dademo prlltltu praktičnog izobraže


nja — a plod toga biti će, da st odgojimo valjane šumare.


Stavljam ovim na srce upraviteljem šumskih ureda, da kreiraju po


koje vježbeniČko mjesto, ta za onih -1-00 — 500 for. radit će vježbenik u


zimi u uredu, prerisavati razne mape, doznačivati bezplatna. drva, u proljeće


i jesen kod pomladjivanja biti, a po ljetu moči će se dodielit taksatoru,


koj će ga moći upotriebiti za mjerenje, procienu itd.


Ta i onako sjedi u svakom uredu po koj diurnista, zašto dakle ne bi
za unapredjivanje naše struke, mlade Šumarske sile upotriebili, te im financiialno
i duševno pomogli. ^ r i


^ Dragutin Laksar,