DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 2 <-- 2 --> PDF |
u V o d. Odkad je stoke na svietu, odtad će biti za cielo i to, da se stoka hrani brstom. Vidivši ljudi svagdje, da brst ide stoci u slast, i da joj prija te pošto je svakomu lasno na um palo^ da bi se brst mogao spravljati za zimsku krmu ponajpace ondje, gdje ne ima druge krme, to nije trebalo nikakva bistroumlja, da se ljudi sbilja prihvate spravljanja brsta. I stari Rimljani, kako nam Pliiiij, Columella i Cato^ syojimi spisovi dokazuju, skupljahu velike množine brestova, johova, topolova i hrastova lišća, da njim zimi hrane stoku. Još je i danas ne samo ondje, gdje potomci klasičnih Rimljana gospodare, već i na Alpah, na evropskom sjeverii te po mnogih drugih zemljah brst toli nuždna krma, da bi bez nje jedva mogli prehraniti osobito ovce i koze. I u austro-ugarskoj državi znadu za brst, te ne samo da ugone blago, đa ssmo brsti, ili da ubiru tu krmu te zelenom da hrane blago, već i suše lišće te ga spravljaju za zimu, samo što to ne biva svuda istim načinom i koliko bi trebalo. Kao što pravi gospodari tako i gospodarski teoretici znadu dobro za brst i u svakoj ucevnoj knjizi, dapače i u knjigah o šumskih obrtih spominje se brst ili se o njem i potanje razpraylja. Naši učitelji gospodarstva držahu od vajkada, da je brst ravan drugoj krmi, dapače i najnoviji apostoli umnoga krmljenja propoviedaju u jedan glas sa svojim vodjom Setegastom: da „lucbene" iztrage zasvjedocavaju, kako u bi^stu ima ista sadržina hranećih tvari, koja i u krmi najveće vrednoće. Kako različitim vrstim stoke prija brst- Svagdje, gdje koza ima, zna već svako diete, da koza samo za nevolju pase, a da čudnom lakomošću brsti lišće, pu- Cato, stariji, opisuje krinljenje brstom u kajizi „de re rostioa" V. 13. |