DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 27 <-- 27 --> PDF |
_ 28 — 0 toj stvari. Ako i niesu iztraživali svakoga pojedinoga lišća, to se ipak po dosadašnjih pronalazcih došlo do ovik zakljugaja. Posve mlado lišće valja već s toga, što je vrlo tanakno i vodeno. Ali ima u njem i mnogo dušicavih bjelanjkovitik i proteinskih, u kratko takovih tvari, od kojih mu hranovitost polieže, docim u njem još nije mnogo onih tvari, po kojih j kad otmu mah, lišće postaje ogavno. Mjeseca lipnja dostaje se lišće (u srednjoj Europi) najvećega prirasta organićne substancije, doeim se u njem svjetlovina i lužina umanjuje. Do mjeseca srpnja i tja do kolovoza biva lišće sve to teže, ßvrsce i hranovitije, a u kojih je vrsti drastičan ukus, biva i ovaj jaSi, kako već dotično drveće po svom stanovištu i po nadobnosti ili nenadobnosti vremena napreduje ili nazaduje. Umnoža se poglavito surovo (stanicevina) i neđušicave ekstraktivne tvari, manje pako proteinske tvari i svakojake sastavine luga. Iza toga pocima lišće uploške bivati laglje i nehranovitije, jerbo se umanjuju dušicave i proteinske tvari, topki uglovodani, za tiem svjetlovina i lužina tja do listopada, docim se mjesto toga umnožava vapnena i kremena kiselina. Ako li je suho i toplo vrieme onda se čini, da se donekle svjetlovina i rudne tvari, a tako i surovo vlakno te neke neđušicave ekstraktivne tvari umnožavaju. Kad u jesen neposredice prije, nego li lišće uzme padati, snaga mu asimilacije jenja (i lišće požuti), onda u velike postane laglje, jerbo mu organične i neorganicne sastavine velike vrednoće pronicanjem kroz petlje posvema ili dielomice ulaze u ogranke ili stabla, te tuj (u srčici, u stanicah srcičnih zraka, te u liku) ostaju zalihom hrane za bližnje razdobje rasteža, kako će u proljeće rabiti stvaranju novih izboja i novoga lišća. Organične su sastavine lišća, kako rekosmo, poglavito ugljovodani škrob [amylum], slađor [glykose] i dušičavi bjelanji (medju koje spada i protoplasmatična glavna tvarina zrnja listnoga zelenila); a anorganicne su (lužne sastavine) svjetlovina i lužina, štono iz lišća prije nego će popadati uzmaknu i u stablo se povrate. To su dakle bas takove tvari, koje ne samo u velike valjaju uzgoju bilja, već su i blagu glavne hraneće tvari. Od ljetne suše popadalo lišće ima više hraneće snage, nego li koje popada jeseni, jerbo iz njega uzmakne lužina i škrob, ali ne uzmakne svjetlovina ni bjelanji. |