DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1879 str. 6     <-- 6 -->        PDF

_ 7 "


bude slabija gora. U jednom i drugom slučaju ue ima napokon
drugoga j>xavoga razloga neporabi brsta, već taj, što se
druga krma cjenije dobiva.


Drugačije´je to, kad nastane duga suša (kao na ugarskoj
ravnici strašne 1863. g. ili u Graliciji jadne 1875. g.) ili preduga
zima, koja dulje traje, nego li spravljena krma (kao što
biva u hrvatskom Primorju, po dalmatinskili visocinah, Alpah).
U takovo doba obćenite oskudice poskoče ciene običnoj krmi,
osobito uzporednomu i toli nuždnomu lučkomu sienu, te se
onda ižinebuha pi-omiene napremice, a brst je onda bolje nego
ikoje drugo dapače cešee jedino sredstvo, da se prehrani stoka.
Žalibože, što ta časomićna pomoć ne ima pravoga ukona, jerbo
bismo šumu, toga nabavnika brsta , za namicanje te pomoći
samo onda mogli udesiti, kad bi se ta pomoć svejednako i
redovito zabtievala.


Veliki su troškovi nabave glavnim uzrokom, što se gospodari
po onib krajevib, gdje ib okolnosti silno nukaju na porabu
brsta, uklanjaju trošku nabave ugoneći blago u gric i
mlade gajeve, da brsti, i ako gdje trave ima da uzgredice i
nju popase; u kratko: uzrokom su, sto se po onih krajevih
blago u brst goni.


Istinabog je to ćasomice cjeniji naSn porabe brsta, ali je
to, žalibože, i zator šumi, koja brstom radja: mogli bismo taj
postupak sravniti s postupkom dioničkoga družtva, koje bi
uzelo trošiti glavnicu u to ime, da budu veće dividende. Jer
gdje blago postojano brsti^ ondje mlada gora već ne napreduje?
ondje postaje sve gric i kržljad, ondje već ne će biti prave
krupnogorice. Od vajkađa svatko zna, da je svejednako brstnja
gotov zator šume, dapače da je brstnja na takvu rogokopu
(terreno đi poco fonđo), kakov je Kras, pravo pravoato ogolećivanje,
ili postajanje onih zloglasnih golih stiena, što se iz
daleka biele.


Posve je dakle naravno, što šumari ne dadu, da se u mladu
goru dugo i u velike ugoni blago u brst. I seljaci gospodari


— ä tih se redovito tiče, kad govorimo o brstnji — znadu
dobro, koli je brstnja štetna; dokaz je tomu, da uz vrlo male
iznimke ne dadu blagu brstiti na svojih griÖevitih zemljah. A
všto ipak svoje blago bezobzirce ugone u državne ili obćinske
šume, u brst, to je samo s toga moguće, što na mnogih mje&tih