DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 110 — i gospodarstva vodili, stoga pako ne mogaše se ni šumarski stališ s takovimi elementi sljubiti, koji bi bili mogli već svojom individualnošću napredak stališa i struke pospješiti. Tek razvojem šumarske obrti do nauke, politički i socialni prevrat Europe početkom ovoga stoljeća, ujedinjavanje šumarske naobrazbe, utemeljenje raznih škola i zavoda, a napokon i priznanje inih znanosti i šumarske znanosti kao takove, utemeljenjem stolica za šumarsku pođuku na akademijah pače i universah imalo je posljedicom, da su se sve to darovitije i bolje narodne sile takođjer i dosad prezrienoj još šumarskoj nauki posvećivale. A do mala već vidimo slučajeva, gdje je podredjeno i mlađje šumarsko osoblje strukovno znatno naobraženije, a i u službi okretnije nego li predpostavljeno, empirično izvježbano, oli samo obće naučno osoblje. Usljed toga nasta doskora potreba razlike šumarskoga osoblja prema stupnju obće i strukovne naobrazbe, koja se mislila postići time, da su se višja mjesta šumarske uprave, al i s timi mjesti skopčana vlast i odgovornost davala samo onim šumarom, koji su se umjeli stanovitom strukovnom i šumarsko - znanstvenom naobrazbom izkazati. I tako vidimo već doskora međju šumari dvie velike cjeline, empirike i stare lugare s jedne, a naobražene šumare ili šumske upravnike i gospodare s druge strane. Dosada cjelovite ogromne šumske površine budu u administrativnom i gospodarskom pogledu razdieljene prema mjestnim odnošajem i zahtievom u manji ili veći broj medjusobno manje više neodvisnih šumskih upraviteljstva ili okružja. Sumarsko-gospođarska uprava ovih okružja povjerena bi jednomu oli nekolicini takovih naobraženih šumara, dočim su kotarsku šumarsku, lovsku i čuvarsku službu još i nadalje kao i do sada imali voditi takovi ljudi, koji nisu imali one vještine i strukovne naobrazbe, koja se sada već zahtievala od šumarskoga upravnoga osoblja. I tako vidimo gdje se po malo u raznih zemljah razvija centralistični ili tako zvani šumarnički šumsko-gospodarski sustav. Nu ni to ne mogaše za dugo tako ostati, jer princip, po kojem je onaj dalje avanzirao, koji je više znao i učio, morao je dakako imati tu posljedicu, da je svaki, koji se je odsele šumarstvu posvećivao, nastojao, da si steče čim veću strukovnu naobrazbu, pak da je baš usljed toga broj podpuno usposobljenih šumara danomice rasao. A domala već vidimo, da su |