DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1880 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 130 — posjeda označivana tako, da je na jedno selište odpadalo najmanje 2, a najviše 8 jutara šume. Polag vlastitosti same šume, polag njenoga prirasta ustanovljivana je vještačkom procjenom kolikoća jutara po selište, te je tako prema raznim stojbinskim odnošajem i vrlo raznolika ploština odmjerivana, prem su često bile selištne j-azlike vrlo malene. §. 10 spomenutoga patenta dozvoljavao je u načelu nagodu izmedju vlastelina i podložnika obzirom na kolikoću jutara za jedno selište, a ako ova nije za rukom pošla (što je i najčešće bivalo), tad je urbarijalni sud imao sporazumno sa vještaci broj jutara po selištu označiti. E,aČunični proizvod iz kolikoće selišta te pripadnosti jutara šume na jedno selište iznašao je ploštinu, koja se je imala na račun riešenja služnosti izlučiti od spajinske šume, a te segregacijom izlučene šumske čestice jesu sadauje — obćinske šume. Idejalni vlastnik jest urb. obćina, pravi vlastnik pako obćinar na koliko jest sessionalista (sa 1 ili više selišta) ili željar (sa ´/a sel.) a i plemić, na koliko sačinjava s ostalimi ovlaštenici jednu urbarijalnu obćinu i ako nije napose segregiran. Ovdje valja nadalje razlikovati, da nije svaki obćinar ujedno temeljni ovlaštenik šumski, već samo onaj, koji je do godine 1848. stajao u posjedu zemljišta, koje je dano podložniku u zakup. Usuprot tomu može sada postati svatko šumskim ovlaštenikom, ako li samo prekupi sesionalnu veličinu od prijašnjega vlastnika. Ukupni broj sessija, na koji su šume segregirane, ostaje uviek isti, tu se nit ne smije niti može mienjati. Kako su prije komunikacijonalni odnošaji biti vrlo nepovoljni, a šume tik sela, uživali su se ponajviše ti objekti, a kako je šumarsko osoblje bilo stručno manje naobraženo, šumskih sastojina i odviše, drvu slaba prodja, raznolikih ugovora i pogodba, koje su opredieljivale užitak, to se je i rabio za namirivanje potreba neuredno preborni sjek. Tim postupkom su sastojine, koje su i najbolju uporabnu dobu prekoračile, bile i vrlo proredjene, jer se seljak nije dao po drvo u odaljenije predjele. Tako se je na jednoj te istoj ploštini kroz decenije pre-´ biralo. Vrlo je mala iznimka, da bi se bile sječine otvorile, ter opet zasadile. Prije nego li je bila segregacija provedena, proredjivalo se u tih sastojinah (selu najbližjih) sve to jače, bez brige za ikakvi pomladak, što je u ostalom i nemoguće bilo uz vječitu pašu stoke ovlaštenikove. Krom svega toga imade |