DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 22 <-- 22 --> PDF |
eivati mogu. Izvoz bukovih dužica iz austrijskili pokrajina u Francezkuj a osobito Englezku, i produkcija thonetskili zavinutih moebla toli rapidno raste, da se slobodno možemo nadati, da već nije daleko doba, kad će i naša toli vrstna bukovina svoju naravnu cienu zadobiti. A kako je sada u nas sa bukovinom, tako bje, kao što to već spomenusmo, izuzam naše primorske krajeve , do nedavna i s našom hrastovinom — i tek tudjinci nas nauciše pravu vriednost i vrstooću ist^ cieniti, Spoznanjem tehniökih svojstva brasiovine u obće poskočila je i konsumpcija iste, — s ovom pako i trgovačka joj vriednost, izceznućem hrastika pako u sredmjoeuropejskih državah uslied pretvorbe uzgoja i prevelike porabe morao se je napokon spekulativni kapital tih zemalja i na naše dosad još od svietske trgovine posve izlucene krajeve i hrastike navrnuti i tako vidimo, đa nam spekulanti svih naroda poplaviše domovinu, i do mala liepo pribraše hrastike, — a mi neuki ili sretni, da se riešimo prastarih i tobože bezvriednih šuma, dadosmo im najljepše i najcjenije naše dubove na pol badava, i tako se lišismo naših prašuma, dočim se oni obogatiše. Poznavajući samo mjestnu uporabu i vriednost naše hraste vine, a neznajući joj pravu trgovačku i tehničku cienu, bijasmo i nehotice uzrokom, da smo obično prodajom šume trgovcu poklonili šumsko zemljište, prodav mu tek uz vrlo neznatnu cienu gradju i debljevinu šuma. Ta eno i Vam su gospodo sjegurno još znane g. 1850—60, kad se u nas još hiljada izrađjenih francezkih dužica dobivalo za 6—14 for., tako da nam se je. za đvie i višestoljetne dubove jedva 2—3 for. kupovnine plaćalo — a ipak su baš onda u nas bile i bolje razvrstbine dužica i drva, a i radne sile jeftinije nego li danas — gdje već pojedine zaostale hrastove od one dobe za 20 i više forinti unovčismo! Da lije to pako i sbilja prava i primjerena ciena, odgovarajuća pravoj vriednosti naše hrastovine i hrastovih šuma, dotično gospodarenju, to je drugo pitanje, — jer, gospodo, ako ja na rali jedva. 15 takovih dubova imadem te i uz gornju cienu tek jedva 300—350 for. po rali šume dobivam, a pomislimo li na 160-, 180- a i višegodišnju obhodnju, to vidimo, da faktično razmjerno prema vriednosti zemljištnoga kapitala na renti gubimo, a ne pako dobivamo, a kamo t^kovg gospodarstvo vodi— to znademo svi! |