DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 189 —


selbe." Poznato je pako, da se taj nacin proizvadjanja dužica
jur od dulje vremena i u drugih zemljabj kao n. p. u Englezkoj
i Francezkoj, uspješno rabi, a Karl Grayer veli o tako iz:radjenib
dugab , da su točnije pravljene i bolje izradjene od
onib rukom kalanih.


Ja pako držim^ da je to sjegurno velevažan momenat, koji
bi zaslužio najveću pozornost i naših šumara a i naših špekulanta
s drvi, tim postupkom bo ne samo da bismo neizmjerno
mnogo dobivali na cielom materijalu, koji sad absolutno gubimo
u triešću kalanjem, već bismo mogli tim postupkom takodjer
izradjivanje dužica mnogo lukrativije obavljati, svakako
pako morali bi se tim postupkom služiti kod izradjivanja spomenutih
njemačkih dužica jačih dimenzija!


Konaßno držim, dami je ovdje još jedan moment obzirom
na stavljeni thema iztaknuti, a taj bi bio, da uzprkos toga, što
se u Europi još prilično mnogo hrastovih šuma nalazi^ ipak
veoma malo država i predjela nalazimo, koje bi mogle Hrvatskoj
obzirom na proizvadjanje i trgovinu duga ozbiljnu i trajnu
konkurenciju praviti^ docim znamo, da nam tek hrastovina poranjska
dužice iste vrstnoće i valjanosti daje. Uzrok tomu pako
stoji osim u jur spomenutom uplivu klimatičnih i tiozemnih
odnošaja još poglavito i u tom^ što se za proizvadjanje^ osobito
vrlo kalavih: francezkih dužica, zahtieva šumsko gospodarenje
u veoma velikih´obhodnjah. Velike obhodnje pako ne odgovaraju
današnjim pojmovom šumarsko-gospodarstvene i šumarsko
flnancijalne nauke, ter se u obće zabacuju za uzgoj i gospodarstvo
čistih visokih šuma. To držim dage najhitniji uzrok,
zašto se danomice i vidno umanjuje vrstnoća dužica i zanj sposobna
hrastovina, tako da se već i u nas, osobito po hrvatskoj
banovini, dandanas i takovi hrasto^d na dužice kalaju, koji su
iz prijašnje zlatne dobe naših špekulanta kao škart i nesposobni
za dužice na pašnicih i sjecinah zaostali.


Dvojim nadalje, da će isti naši veleposjednici i država
moći 180 i više godišnje obhodnje i ubuduće priđržati za hrastike
namienjene bacvarskomu liesu^ te mislim, da će se i u
nas morati sa šumogojstva čistih visokih Šuma takovih hrastika
preći na uzgajanje pojedinih bacvarstvu namienjenih hrastova
u sriednjih i mješovitih šumah, a eventualno i po pašnicih,
Akoprem bi velika važnost žirovine po naše šumarenje do-"