DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 37 <-- 37 --> PDF |
žica. Pri toin je najglavnija stvar, da mu još neizrađjene cjepotme, koje imadu biti dužica, budu jednake debljine, ne osvrćuć se toliko na njihovu širinu. Kad je sve zgonove razkalao u dovoljan broj dužica prema njihovoj debljini, mora ove dužice okrajciti, i j . s jedne i s druge uže strane ne samo biel odstraniti, nego i onu stranu izjednačiti, koja se je strana odkalala od srcine na zabilježenom okruga, a uz to i po širjoj plosnatoj strani sve zakoljke makijom izmakljati, da bude površina dužice ravna i, glađka, te prema običajnoj debljini i debela. Običajna debljina francuzke dužice jest 1 palac, nu pošto se dužica na moždini usuši, to joj se daje kod našeg hrastovog drva, koje se slabo usušuje, 1 palac i 2 crte ili 14 crtica. Običajna širina francuzke dužice jest 4^4 do B palaca, rieđje 6 palaca, dočim se dužica od 3—4 palca širine broji medju uzku vrst gradje te vrsti. Ovo neznatno osušenje našega kalavoga drva za. francezku dužicu znamenito je glede vrstnoće našega hrastovoga drva, iz čega se vidi, da ne ima u njem nagomilanih vodenih cestica u toj mjeri, da bi mogle uplivati na njegovu manju trajnost. Duhamel, nadzornik fraiicezjke. mornarice, kušao je sve vrsti hrastovog drva od malne ciele Evrope glede trajnosti, pa veli, da je iz vlastitoga izkustva pronašao, da je najdugoti^ajnije hrastovo drvo ono iz Provence i ono iz adrijatickih predjela, pod kojim imenom u obće on sigurno razmnieva naše hrvatsko hrastovo drvo, i uz to piimjećuje, da je ono hrastovo drvo vrlo dugotrajno, bilo ono ciepano ili vodom splavljeno. Nu sudeć po tom, što je naše hrvatsko drvo u cielom svom stanicevlju pojednakoga pleteža, a uslied toga i vrlo kalavo, te obziruć se na to, što je ono drvo dugotrajnije, koje se dade uzduž svojih žica ciepati, a manJB dugotrajne, ii koga se uzdužne žice poprieko prosieka, držim, da će doći francezke dužice, pogledom na dugotrajnost iz našega hrvatskoga drva na glas prema tomu, da li ee biti vlažno ili suho mjesto, gdje će se burad od našega drva smjestiti i čuvati. Žalim vrlo, da ne imam pri ruci-dovoljnih podataka iz ciele Hrvatske o trajnosti naše izvrstne hrastovine, nu poznato mi je, da je na utoku Riecine u more god. _185o., kad sa sadanji most gradili, izyadjen´hrastov stup, koji je na površini reć bi bio sasvim truh´a´rnutri tako´Čvi´st i zdrav kao željezo, a starci one okolice drže, da je bio preko 200 godina star, jer |