DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 38     <-- 38 -->        PDF

se je kasnije most još više pnt, ali na drugom mjestu nižje, promienio
i sagradio.


Sjećam se iz mladjib svojih godina, da su mi pripovjedali
vjerodostojni ljudi, kako su oko Skradina tamošnji ljudi u nekom
klanjcu, kopajuć zemlju, naišli na tamo običajni „barilac" t. j .
drvenu hrastovu posudu od 2—3 oke poput naše čuture, koji je
barilac u đubljini zemlje preko 2 stope duboko ležao, pače da
je u njem još nešto i vina bilo. Da li je u tom barilcu vina
bilo ili ne, od male je važnosti, ali svakako sudeć po dubokom
steralju zemlje, koja je isti pokrivala, može se zaključiti, da
onaj, koji je radio taj barilac, sigurno nije više na životu bio,
a da je barilcu mnogo i mnogo godina bilo. Kako je barilac
onamo došao, nije znao nitko pripovjedati, nu sigurno je, da je
bio stariji, nego što je najstariji čovjek u onoj okolici bio, kad
su ga našli.


´; Tim završujem ovo razmatranje o svojstvu našega hrvat´
skoga hrastovoga drva, pa će mi milo biti, ako sam tim što
doprineo na korist i diku naših hrvatskih lugova, koji su mi
, uz sve ino tim miliji, što su „hrvatski", te u kojih biljiše slavulj
ptica, pa dok ona tako, možemo veselo nzkliknuti: „još živi
stari hrvatski bog i još po naših lugovih pjevaju gorske vile,
da još Hrvatska nij´ propala" a mi muževi zelene struke ljubimo


´ ju, jer je naša.


^^"^ Razprava


gosp. šumara Dragutina Laksara, držana dne 11. kolovoza
u sjednici hrvatskoga šumarskoga družtva u YinkoYcih.


Slavna skupštino ! Druga strukovna razprava koja dolazi
na dnevni red, je pitanje: Da li se preporučuje u najnovije
doba uvadjanje ogoja cetinjačkih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji
obzirom^´na^šunaafsko-gospođarstvene i financijalne odnošaje?
Ako je, zašto? ako ne, zašto ne?


U Hrvatskoj i Slavoniji zauzimaju šume 357o oiele površine.
U ravnicah nalazi se čist hrast, u briežuljastih pre=
djelih bukva, (umetnuto dolazi hrast i ostale vrsti drveća), a
u gorah bukva, omorika, bor i jela. Docim šume toliku površinu
zauzimaju, morale bi iste kod racijonalnoga šumarenja
potrajno toliko drva producirati, da bi se nakon podmirenja




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 39     <-- 39 -->        PDF

^ 199 _


domaće potrebe višak za eksport upotriebiti mogao, pa dočim


u nijednoj zemlji Europe nije uzgoj hrasta povoljnijima uz to


hrast najskuplje drvo, to bi nam i novßani dohodak morao


veoma izdašan biti


Nu žalibože nije tako, jer je skoro veći dio te šumske po


vršine slabo obrašten ili nikako, kao što to vidimo kod ob


ćinskih šuma^ a naši veleposjednici većim dielom nastoje samo


0 tom, da što veću korist iz šuma vuku, pomladjenje istih de


veta im je briga.


Da te površine pošumimo, a s druge strane da nam šume


što veći dohodak nose, nastaje pitanje: bi li sijali i sadili


listacu ili četinjaču.


Za riešenje toga pitanja daje nam sama narav odgovor.


Odgajajmo onu vrst dryeca, kojoj je kod nas najpovoljniji po


ložaj i tlo, te koja je stoga i sama bez čovječje pripomoći tako


liepo uspievala, da se možemo sa našimi hrastici, bukvici itd.


ponositi, a kanimo se stoga sastojinu mienjati obzirom na


vrst drveća.


U ravnicah, gdje iole samo tlo prija hrastu, tu on najbolje
uspieva i daje nam najveću korist. Od koje je vriednosti
drvo, razložio je prije g. profesor Eestercanek. U starijoj dobi
rode nam hrastici žirom, stoje od osobite gospodarske važnosti,
jer se je stoga i moglo kod nas gojenje svinja tako razširiti,
te time pružiti pučanstvu liep izvor dohodka. Nu može
se žir i izvažati; tako je g. 1877. znamenita množina u Ugarsku,
Austriju pače i u Njemačku odpravljena. Osim toga daje nam
hrast šišku, koja je u ovih predjelih znamenit dohodak, a i
paša u takovih hrasticih je dobra, te stoga uaosljiva. Da obhodnja
mora mnogo veća biti nego li kod ostalih vrsti drveća, to
je nepobitno, te stoga dolaze hrastove šume najkašnje do uporabe^
ali zato ima hrastovo drvo dvostruku vriednost. Pomladjivanje
hrastovih šuma obavlja se naravnim i umjetnim načinom, si


janjem po površini ili pođ motiku, bez velikoga truda i napora,
čemu je i naše pučanstvo već priviklo i rado to čini. Mladi
naraštaj takodjer ne strada toliko od elementarnih nepogoda,
niti mu zareznici ne čine znatne štete. Gdje dakle hrast imade
tolike prednosti, ne bi bilo nisašumarsko-gospođarstvenoga, a ni
sa financijalnoga gledišta shodno drugu vrst, a najmanje četinjaču
.odgajati, koja ne bi niti uspievala na takovom položaju i tlu.




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 40     <-- 40 -->        PDF

-WQ — ;
IT brežuljastih predjelili dolazi nam kao glavna vrst bukva^
a umetnuto brast i ostale vrsti drveća. Promatramo, li točno
naše bukove sastojine, osvjedočiti ćemo se, da bukva sve više
gubi na terenu ] tomu su uzroci velike štete u blizini gradova,
nespretno post\ipanje s oplodnom sječom, promjena odnošaja itd.
te se onda takova prazna mjesta popunjuju žirom, borom itd.


Bukva nam daje najbolje gorivno drvo, a nastoji se svakim
danom sve više i za druge svrbe upotriebiti kao gradjevno i
tvorivno drvo i to: za gradnju brodova kao planke i t. d. za
željezničke predmete, koji se moraju veće trajnosti radi impreginirati,
za razne daščice, u obrtu za pravljenje raznoga gospodarskoga
orudja, lopata, zubaca, tacka, te se tako za deblo
dobije od kubičnoga metra 1 do 3 fr., ostatak pako, to jest vrb
i ostalo se upotriebljava za gorivno drvo, samo se moraju u
tu svrbu. i deblje bukve, dakle s većom obbodnjom, odgajati.


Dobodak na liesu nije dakle tako malen, kao što se to
na prvi mab čini, a naši ljudi upotrebljuju mlado bukovo
drvo i za grede, roge itd. koje su trajno pod krovom, osobito
ako dim na iste ide, a iz starib ciepajti daske za tavan i
ogradjenje.


Osim toga imamo bukvicu, koja nam za tovljenje svinja
mnogo vriedi.


Dočim nam bukva tlo veoma poboljšava, buduć ima gusto
lišće, to je umjestno i sa financijalnoga gledišta i koristno kod
naravnoga pomladjivanja, koje se kod iste rabi, prazna mjesta
popuniti krastom ili kitnjakom, dočim je lužnjak samo za ravnice,
s česa nastaju: mnoge pogrieške, kao što ^sam se ja o tom
osvjedočio; pa će ovdje kitnjak uz bukvu krasno uspievati.


Nu mogu se prama položaju i tlu i druge listače u smjesi


odgajati, te i konifere. Ove vrsti pomnožaju nam onda lies


(Nutzbolz) u bukovib šumab.


Siju se i sade pojedince ili jošte bolje u skupovib, samo
se na pr. omorika ne smije prerano saditi, osobito ako se pojedince
sadi, jer će inače potištiti bukvu.


Bakva se stoga osobito preporuča u briežuljastih predjelib,
buduć veoma dobro uspieva u smjesi s ostalimi vrstmi, koje
nam dragocieni lies dadu. U mnogib mjestib, gdje je četinjača
kratke uztrajnosti, uspieva bukva mnogo bolje, dočim su joj
takovi položaji povoljniji kao na pr, na vapnenastom i subom tlu.




ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Sreća je, gdje bukva dolazi u smjesi sa cetinja5amij jet
poznato je, da su takove sume mnoga stalnije proti raznim nepogodam,
osobito proti buri, koja u cetinjačah može nemilo
baratij te stabla sbog slabog ubokorienja a visokoga rasta obarati,
— isto tako proti zsLTezuikom.


Uzmimo da tlo, obrašteno bukvomj poradi male drvne
mase i liesa samo pol onoga dohodka nosi, koji bi nosilo, da
je omorikom obrašteno, moramo ipak pomisliti i na nesigurnost
toga računa.


Nepobitno je, da bi iza pretvorbe nadošli odnošaji, koji
bi osobito ondje, gdje bi se tlo pogoršalo., taj očekivani plus u
minus pretvorili. Pravo je stoga, što se u šumarstvu prava
vrieđnost stavlja u sigurnost dohodka, a ta ee se smanjiti svakom
pretvorbom u četinjaču.


Iz svega toga vidimo, da naši stari nisu zlo radili, kad
su bukvu, gdje su ju mogli, uzdržali, jer se ta mogu umetnuto
sa šumarsko-gospodarstvenih i financijalnih razloga i četinjače
u smjesi odgajati.


U gorah imademo bor, omoriku i jelu.


Docim je ovdje položaj i tlo za vrsti drveća, koje nam
uz to i najveći dohodak nose, moraju one vrsti naravnim ili
u osobitih okolnostih umjetnim pomladjivanjem i za budući
uzgoj ostati.


Uzgajati pako ciste četinjače na tlu, gdje su već druge
vrsti drveća, ma i bukva, kojoj tlo prija, nije umjestno.


Pogledajmo starije Setinjace, pa ćemo naći, da bor na
plitkom tlu ne ima glavnoga korjena, a omorika postaje u
mnogih položajih na srcu crveno-trula prije nego postigne
fcvoju tehničku ili iinancijalnu sjecivost.


Bura, vjetar, zareznici, gusjenice i oganj pro uzrokuju u
žetinjacah češće takove smutnje, da nam badava i gospodarska
osnOjVa, doćim se nje nije moći držati. Šta nam tu koristi, ako
prorricunamo najkoristnije uporabno doba, kada nas u tom
pria´ie dogodjaji, koji mnogo prije te sastojine k uporabi dovedu.
Da fto stoji, dokazom nam je Češka. Koliko se je liesa moralo
izr?´.diti na drva, pače ugljen paliti, samo da se neka korist dobije,
kada je bostrichus typographus tolike hiijade rali najljepših
šuma uništio. Koliko je onda potežkoca s kulturami na
velikih praznih površinah, i kako su skupociene kulture, oso