DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 55 <-- 55 --> PDF |
papiranah svake godine preko 6 milijuna centi trulja/ doBim se u jednoj godini potrošilo samo 2 milijuna centi đrvnine i 600.000 centi slamne stanicevine kao surogat. Trulja je sve manje, jer sad ili treba i za druge neke grane obrta, dočim prije öamo u papiranah; nadalje raste rastenjem kulture takodjerpotrošak papira, tako da može svatko lasno uviditi, osobito iz gornjih podataka, da je produkcija stanicevine u razmjerju sa brojem postojećih papirana i u razmjerju sa potrebom vrlo malena. , Ogledajmo se po Hrvatskoj, pa ćemo viditi, da su kod nas sve okolnosti takove, koje osjeguravaju uspievanje tvornice za stanißevinu; poimence nalazimo za to sve uvjete u gornjoj krajini, tu mora takova tvornica donieti dosta čistoga dobitka. Ovdje nalazimo trajnih vodnih sila sa najmanje 40 efekt, konjskih sila, onda čiste vode (najviše izyor-voda), jeftinih drva; položaj je shodan za izvoz i prodaju (jer je more blizu), a h gradivo za podizanje tvornice je jeftino. Kako smo već rekli, treba tvornica, koja sgotavlja svake godine đo 20.000 centi stanicevine, 20.000 prost, metara drva. Pomislimo sad na to, da su stabla sa promjerom od 10—26cm. dakle sastojine u dobi od 30 -50 godina, najbolji materijal, nadalje da se može fabrikacija stanicevine, — ako je ciena prostornoga metra cjepanica i 4 for,, prost. met. oblikovine 3 for. a ciena za prost, metar, klipovine 1 for. 50 novo. — još uviek uz dobitak tjerati, to moramo uviditi, pošto imamo toliko šuma, pošto su ciene drva tako neznatne (28 nove. za prost, metar cjepanica, oblikovina ni klipovina se niti ne računa, jer ostaje bez porabe u šumi ležati), pošto se napokon stanićevina sve više traži, da će i u Hrvatskoj nastati skoro vrieme, gdje će staničevina biti poznat predmet u trgovini, gdje će se iz Hrvatske izvažati, gdje će konačno naši jelici i borici, koji moraju sada do 250 godina stajati bez koristi, jer se drva ne mogu prodati, tako da te šume ne donose gospodaru ni toliko, da tim namiri porez, već posije 30—50 godišnje obhodnje biti pravim vrelom bogatstva. Kamo sreće, da se ovo proročanstvo što prije izpuni, da naši trgovci, kapitalisti i poduzetnici što prije svrate pozornost na tu granu industrije, koja se dugo i dugo ne ima bojati konkurencije. II toj želji napisao sam ovo nekoliko redaka, a kompetentnije strukovnjake molim za blagi sud pri čitanju ove razpravice. b. |