DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Hrasti lužnjaci.*) Glavni im je značaj, koj ih točno oznaßuje: što im žir visi na 4—20 cm. dugačkoj stapki, te što imadu na lišću kratke petlje (2—Bmm, dugačke), a rastu u ravnici i u njenih dolinah. Hrast lužnjak. Quercus pedunculata, Ehrharđ: (stablo). Hrast lužnjak je orijaško drvo, nalazeće se u cieloj Hrvatskoj i Slavoniji; raste po lugovih i dubravah, osobito u Posavini i Podravini, gdje su šume čestoj poplavi izvrgnute, i gdje imade gline pomješane crnicom i laporom. Zemlja ove vrsti, osobito gdje je dublja zemlja, koja polagano u se prima vlagu i dugo ju drži, osobito prija hrastu, jer isti može svoju dugu klicu duboko pružiti, debelo jako korienje izpod zemlje razširiti i uslied toga kroz više stoljeća nepogodam vremena ođolievati. U takovom tlu raste hrast napredno i poluči najveći prirast u drvu oko 120.—140. godine tako, da ga je moći za najdeblju gradju upotriebiti. Kad od mladosti raste u sklopu, izraste pravno, te može 45—50 metara visok biti; u prostoru obično se jako razgranjuje i u deblu jako širi. 0 debljini, koju može hrast u naših predjelih postignuti, navesti mije primjerke, poslane na šumsku i gospodarstvenu izložbu, obdržavanu u BeĆu godine 1866. Na pomenutu izložbu posla bivša c. kr. varaždinska-križevacka pukovnija iz šuma svoga okružja jedan kotur, izrezan iz debla hrasta lužnjaka, koj imadjaše u promjeru 185 cm. i dobu od 300 godina. Isto tako posla bivSa c. kr. brodska pukovnija jedan kotur u promjeru lB8cm. i 236 godina star, zatim jedan kotur od 222cm. u promjeru, koj bijaše 317 godina star; jedan kotur posla i bivša c. kr. varažd. gurgjevačka pukovnija, koj imadjaše u promjeru 164cm., a drvo bijaše 270 godina staro. Svi ti koturi bijahu u srcu sasvim zdravi. U isto doba bje od postojavše c. kr. varaždinske pukovnije odredjeno, da se u gumi bolćanskoga luga blizu Bol5a obori jedan hrast, da *) Opis hrasta lužnjaka, koji ovdje donosimo, ustupio nam je gosp, Josip Ettinger, kr. šumski nadzornik kod zemalj. katastra, iz svoga priredjenoga djela „Opis šumskoga drvlja i grmlja, rastućega u 5rvatskoj i Slavoniji", koje namjerayg, izdati, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ee iz njegova debla izreže jedan kotur i priredi za namienjenu izložbu. Taj hrast imao sam ja kao nadšumar izabrati. Odabrani orijaški hrast bje u mojoj prisutnosti posječen, za što je pet radnika trebalo poldrug dana. Iz posječenoga hrasta bude izrezan kotur od 126 em. duljine, a promjerom o izvesti iz gume, pošto je bio jako teretan, te pod sobom više kola polomio i napokon morao u šumi ležed ostati. U velikih hrastovih šumah, osobito u postojavšoj e. kr. petrovaradinskoj pukovniji, nalazilo se je za moga službovanja kao šumara ogromno debeloga hrašća uz rieku Bosut, koje bijaše na panju preko 3 metra debelo, nu obično bijaše ovo hrašde do dvie trećine u srČini trulo ili sasma šuplje, ali svakako preko 800 godina staro, te prem su ti hrastovi prestari bili, rodili su obično obilno žirom. Od hrašča ogromne debljine viditi je na Savi klada, na kojih stoje mlinovi, a još debljih klada viditi je na salaših u Slavoniji, koje su postavljene kao vienac ^ na bunarih i koji imadu u promjei´U preko l-^/s hvata. Kora staroga hrasta je debela, mrko-smedja, nepravilno uzduž napucana, u mlada drveta tanja, bielkasto-siva i gladka, ponešto licasta, a na grancicak mješovito sivo-smedja. Pupoyi dosta veliki jajasto-obli, tubasti, boje hrdjastosmedje; Ijuštice ruba žutkasta. Lišće razvija se u početku travnja, obično nejednake veličine, 8 — 12. cm. dugačko 15—7cm. široko, podugacko-jajasto, sasma kratke petlje (do 5mm. dugačke), na vršiki grančica bez petlje, na vršku jako tubasto, na podini više manje srcasto ili zaokruženo; gornje dronje jajaste, srednje dulje, sve dronje tubasto- okruglaste, nejeinako urezane; lišće s obje strane gladko, s lica tamnije zeleno nego s naličja i ložičastib žilica. Opada obično mjeseca studena, ili pako ostane preko zime osušeno na stablu, što se obično viđja na mladom brašću. Cviet ukazuje se razvitkom lišća; mužki resast, 4-—6cm. dug, žuto-zelen, raztrkan po končanoj stapki, vjesi u kitici na proljetnih grancicah. Ženski (plodni) cviet ukaže se povrh mužkoga na vrhu mladih hvojica; stapka 4—6cm. duga, na njoj 1—3 crljene bobuljice, iz kojih postane budući žir. Plod (žir) valjast sa malom bodljom na vršiki, boje smedjaste, uložen u debelu, tvrdu,, bradovicastu kapicu dva tri put dulji od iste; visi na 4—6cm. dugoj ojakoj stopki, na kojoj se nalazi jedan žir na kraju, a druga dva žira (kad ih ima skupa) jedan naprama drugom, što ovu vrst lužnjaka osobito karakteriše; đozrieva već koncem rujna i opada cieli listopad. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 58 <-- 58 --> PDF |
^- 218 "^^ Drvo ove vrsta brasta ima mnogo bielika, te bjelik broji 10—12 godišnjih prirasta; ti sazrieli pojasi bielika pretvaraju se vremenom redomice u tvrđo drvo. Kada su se najbliže stojeći pojasi bielika pretvorili u zrielo drvo, onda je ono tek izvrstno za lies i raznovrstnu gradju u subo i vodu, nad zemljom i pod zemljom, rabe ga mnogi zanatlije, osobito baSvari, kolari, stolari, i drvodjelci. Izradjiva se takodjer na duge, koje se na sve strane svieta izyoze. Daje se dobro ciepati, cisto djelati i blanjati (isti ga stolari rabe i ngladjiva), a najpouzdanija je gradja za brodove i mostove. Za ogriev valja dok je mlado; kad ostari i izprbne, slaba daje vatru, a ugalj (žeravica) trni se brzo. Druge uzgrednine, što ib imamo od ovoga hrasta, jesu kora gladka mlada hrašća, koja se rabi za strojenje koža, zatim žir, izvrstna hrana za svinje, koji osobito obilno rodi na starom hrašću. U sredini mjesta Krvavice, belovarske županije, nalazi se orijaški visok i jako razgranjen hrast, koji je mjerio u obsegu poprsja godine 1880. 700 em.j a može mu biti do 500 godina, kako mi tuj dokazaše, radja fiesto žirom, a kad dobro urodi, daje 12 — 15 mjerova Žira. Drug nalazi mu se u mjestu BolČu (županije belovarske), pred crkvom, koj obično Žirom rodi, ima u obsegu poprsja 390 cm.; može mu biti preko 300 godina. Oba pomenuta hrasta podpuno su zdrava. — Takovih spomenika od brašća riedko se gdje nalazi; pa kako bi liepo bilo, da su se obĆine na uspomenu svečanosti srebrnoga pira vitežkoga si cara i kralja Franje Josipa I. i mile si carice i kraljice Jelisave, obdržavana dana 24. travnja 1879. mjesto učinjenih si nasada raznovrstnoga drveća izvan šume odvažile odabrati liepu odraslu, mladu hrastovu Šumu od 10 — 20 rali i loj svrhi prikazati, što bi moglo biti pravim spomenikom za vige stoljeća, pa bi se dojduĆe generacije mogle tomu više diviti, nego li i*az;koŠjem nazidanim spomenikom u gradovih, tiem viŠe kad se osvrnemo na sadašnje okolnosti, gdje se hrastove Šume ni malo ne štede, ve<5 se hrašće Čim je nešto za porabu naraslo, obara, pa se nakon jednoga stoljeća neće niti moći vjerovati, da je moglo u Hrvatskoj i Slavoniji po Šumah biti tako orijaškoga hrašća, kakova smo sada iz pojedinih predjelih u opisu spomenuli. Osim toga rodi ovaj hrast mastnimi šišaricami, izvrgnuvšimi se (mjesto u žir) uplivom mušice (j^quercus cynips calycis"^, koja meće prigodom cvietanja svoj upljuvak u pojedini plodni eviet. Šišarice rabe kožari strojeć kože, osobito za djonove, a okrugle, gladke ,sišarke upotriebljavajn se za crnilo i mastilo. Pogledom na svojstva hrastova drva primjetiti je ovo : Sto se tiče težine hrastova drva, zavisi to od starosti, kakvoće zemljišta, položaja, dobe sječnje i stupnja suhoće, Hra |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 59 <-- 59 --> PDF |
^ 819 stovo drvo umanjuje se u težini od srdca prama obodu; tako je drvo od dolnjega stabla teže, nego li od vršike. Mlada hrastovina je laglja od staroga drva; na suhom tlu, po brežuljcih i na prisojnom mjestu uzraslo drvo je težje nego ono, koje je uzraslo na močvarnom; toplo umjereno podneblje daje težu hrastovinu, nego sjeverno hladno podnebje; — u zimno doba obarano drvo je teže, nego u ljetu posječeno; po tom se dade i prosuditi njegova težina i kakvoća. Hrastovo drvo, koje je na močvarnom tlu naraslo, gubi više kad se izsuši, nego li ono na suhom tlu uzraslo, jer gubi ne malo V3 i više od svoje težine, što ju je sveže imalo. Gustoća hrastova drva može se prosuditi po težini: što je drvo težje, to je i gušće. Zrielo i na suhom tlu uzraslo drvo je gušće, nego bielik i nego mlado i na močvarnom tlu uzraslo drvo. Medju domaćimi vrsti hrašća je hrast medunac najgušće drvo. Gustina hrasta lužnjaka i brdnjaka stoji u jednakom razmjerju; hrast cer ima mnogo manju gustoću, što se tiče tvrdoće, to posjeduje gušće i teže hrastovo drvo veći stupanj tvrdoće, dočim ne ima tvrdoće u množini onih, u hrastovu drvu nalazećih se drvnih čestica, već se ista ima tražiti u svezi i skupu istih. U nizini uzraslo hrastovo drvo je mekše, nego ono iz brdovitoga mjesta. Od vrsti hrašća odlikuje se hrast medunac svojom tvrdoćom; hrast lužnjak manje je tvrd od hrasta brdnjaka; isto tako izkušana je jakost drva, daje zrielo doraslo hrastovo drvo, na suhom tlu izraslo, jače i da nosi veći teret, nego nezrielo, nedoraslo i na močvarnom tlu uzraslo; suhoća upliva na jakost drva, jer suho drvo je više lomljivo, nego li friško. Drvo hrasta međunca osobito je jako ; drvo lužnjaka ima veću jakost, nego od hrasta brdnjaka; hrast cer manje je jak teret obdržati. Žilavost hrastova drva mjeri se stupnjem gibivosti (privijanja); mlado frižko drvo u obće je žilavije nego izsušeno; hrast lužnjak mlad više je žilav, nego hrast brdnjak; cerić mnogo manje je žilav, dočim se hrast medunac ne daje privijati. Po tom se može uzeti, da se stupanj pruživosti navedenih glavnih vrsti hrašća slaže sa stupnjem njihove žilavosti. Što S3 tiče kalanja drva, to se hrast lužnjak bolje dade kalati, nego brdnjak i cer ; hrast medunac težko se kaJa (ciepa). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1880 str. 60 <-- 60 --> PDF |
- 220 — Pogledom na dugotrajnost hrastova drva izkušano je, da hrastovo drvo srednje dobe dulje traje, nego li mlado, nezrielo ili staro drvo. Polagano, na suhom tlu i prasunju uzraslo drvo izvrgnuto je manje gnjiležu, nego na vlažnom i močvarnom tlu uzraslo. Što je više drvo izsušeno, tim dulje i traje. — Hrast medunac zauzimlje pogledom na dugotrajnost prvo mjesto medju svimi vrstmi hrašća. Hrast lužnjak i brdnjak traje u suhom i močvarnom položaju vrlo dugo; manje trajno je drvo cera. Vode upija hrast medunac pogledom na svojstva sasma malo, hrast lužnjak i brđnjak nasuprot mnogo više; drvo cera je medju navedenim hrašćem najviše šupljikasto, te stoga upija mnogo vode; ako je i suho, tone u vodi. Boja hrastova drveta zavisi ponajviše od tla, na kom je drvo uzraslo, zatim od položaja, podnebja i starosti drva. Kakvoća i boja tla jako upliva na bojadisanje drveta, jer hrastovo drvo navlači lasno na se žutkastu, zagašenu i crvenkastu boju svoga tla; tako ima mlado, na prostoru i suhom položaju uzraslo drvo jasniju boju, nego li starije u sklopu i na močvarnom tlu uzraslo. Hrast lužnjak Je boje kod mladoga drveta i bjelika više biela; doztielo drvo je žuto-zagasito, u soku ne malo ružičasto ; hrast brdnjak, starije zrielo drvo više je zagasito; hrast cer ima mlad bjelkastiju, u starosti više crljenkasto-žutu boju; hrast medunac više je zagasite boje. Kora na hrastu je pepeljugaste boje, uzduž popucana, što znaci, da je drvo mekano, i da ce se lahko dati ciepati; nasuprot kora crnkasta i nepravilno popucana (mrežičasta) daje slutiti, da će drvo biti žilavo i težko kalavo. Jako debela kora znači, da je hrast pozni i da je drvo mekano, nasuprot kora tanka znači da je rani i da će biti žilaviji i čvršći za ciepanje; isto tako odaje se svojom žirnom kapicom: duboka i debela kapica znači, da je čvršći i žilaviji, nasuprot kapica plitka (zdjeličasta) i tanka znači, da je drvo mehko i da će se dati lasno ciepati. Sto se tiče obaranja hrašća, to je izkustvom dokazano, đa je hrašće u zimno doba posječeno mnogo potrajnije, pošto je manje gnjiležu i orvu izvrženo, nego u ljetu sjočeno, |