DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 4 <-- 4 --> PDF |
_ 2 nanjem u izdavanju lista što izdašnije izvole podupirati. ´) Svaki ću i najmanji sastavak i dopis ooieniti i po mogućnosti upotriebiti prema svrhi i obsegu lista — a isto tako je upravljajući odbor pripravan čim bolje sve izvorne strukovne sastavke prema zahtjevom dotičnika i razpoloživim sredstvom družtva nagradjivati. Konačno ne mogu propustiti, a da ne spomenem obzirom na sadržaj lista, da ću nastojati, da bude čim originalniji a i raznovrstniji, odgovai´ajući zahtjevom hrvatskoga Sumoznanstva i gospodarenja. Nadalje mi osobito valja gospođi članovom i suradnikom lista dozvati na um, da će list naš počam od 1. siečnja 1881. šest puta godimice izlaziti! Toliko sam držao potriebnim u interesu stvari naglasiti, a sad mi samo još preostaje zahvaliti se na požrtvovni i rodoljubni rad dosadanjih suradnika ovoga lista u ime upravljajućega odbora, moleć ih , da ni u buduće ne propuste svojim radom podupirati družtvo. U Križevcih koncem godine 1880. Fran. Xav. Kesterčanek. Ogled na prošlost. Motto: „Tko nije p nami, taj je proti nami!" Ovim brojem počimlje peti tečaj ,,hryatskoga šumarskoga lista". Četiri nam godišta strukovnjačkoga rada predočuju mar, kazuju životnu snagu i strukovnu vriednost našega družtva. Prvi smo rek bi jur prevalili stupanj bivstvavonja našeg, — a ponosom možemo kliknuti neprijateljem duševnoga razvoja naroda i hrvatskoga šumarstva, da su im gadna prorokovanja, hvala požrtvovnosti i svjestnosti naših drugova, ostala jalova. Naše družtvo i njegov list danas više ne životari već postoji, sadržajem i strukovnim djelovanjem sve se većma približuje cilju, dapače oni isti, koji nas još pred koju godinu prezirom gledahu, kadno se našlo odvažnih zatočnika i u hrvatsko-šumarskom stališu, koji utemeljiše „hrvatski šumarski list," sada pokunjeni šuteći priznaju, da je koristan i potrieban bio. Nadajući se čvrsto, da će jur minulo petgodišnje djelovanje našega družtva ´) Dopise molimo šiljati pod ndrosoni podpisanoffa ii Križpvoe, ne pako u Zagreb, kako je to do sada bivalo. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 3 — konačno i sve ostale širom domovine naše nahođeće se strukovnjake sklonuti, da se već jednom otresu indolencije, pa da patriotičnim oduženjem u naše kolo stupe k zajedničkomu, složnomu i uspješnomu djelovanju, nastojati ćemo sada, da razjasnimo u kratko postanak i prošlost družtvenosti u hrvatskih šumara za prošlih desetgodišta burne al´ i napredak očitujuće povjesti naroda našega. — Veliki narodni pokret Hrvata posije godine 1840., ponajpače pako i nagli razvitak narodnoga nam knjižtva i literature u to doba, ne mogaše ni po razvoj šumarskoga nam napredka ostati bez plodonosnih posljedica. Sjeme nauka slavne šumarske akademije u Mariabrunu preneseno k nam po vrstnih domaćih sinovih, urodi već do mala neočekivanim plodom. Mladi i vrstni hrvatski sokolovi, koji već u to doba mal ne sva viša šumarska mjesta po domovini našoj zauzeše, videći s jedne strane tužne još za onda u nas gospodarske a napose gumarske odnošaje, s druge strane poznavajući opet obću državnu i narodnu važnost šumskoga gospodarstva u obće, a napose po našu šumami toli obilatu domovinu, uvidiše do mala, da će im samo složnim i uzajamnim te neumornim radom biti moguće skršiti moć kod nas za onda još sveudilj vladajućega neznanja i predsuda, ter zamisliše, za moći uspješnije djelovati, utemeljiti „hrvatsko družtvo šumara". Družtvu ovomu bi imala prije svega biti svrha poput za onda jur uz nas postojećega „hrvatsko- slavonskoga gospodarskoga družtva", skupiti pod jednim geslom u jedno kolo sve šumare po hrvatskih zemljak. Liep razt,vat tek g. 1842." utemeljenoga „hrvatsko- slavonskoga gospodarskoga družtva u Zagrebu", koje se je već u prvom svom zasnutku osjećalo đosti mogućim izdavati posebne hrvatskim jezikom tiskane novine, pokazivaše im dovoljno pravac, kojim im je valjalo poći. Kako je pako valjalo za prvoga časa narodnoga nam pokreta sav duševni rad naroda našega, koliko iole moguće, ujediniti, to je i gospodarsko družtvo, po osnovi začetnika mu, imalo za onda još biti i stecištem rada mladoga nam hrvatskoga šumarskoga stališa. Zato i vidimo, gdje uredjuje gospodarsko družtvo do mala posebni šumarski odsjek, sliedeć tako nastojanja inih sličnih družtva monarkije naše. Velezaslužni c. kr. šumski nadglednik Franjo Sporer, šumarnik grofa Erdbdija, Dragutin Kos, c. kr. šumar |
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 4 -^ Antun Tomić uz mnoge ine veterane i zaslužne prvake stališa našega, prvi su bili zasnovatelji kao i pokretači toga rodoljubnoga nastojanja. Uvidjajući medjutim do mala, da im žalibože uz gospodarskvi granu ne ima pravoga obstanka, sastanu se prvaci naši g. li~´46. na 26. prosinca na nadbiskupskom dobru „Prečec" kraj Zagreba na dogovor, ter tuj odluče utemeljiti „prvo hrvatsko- slavonsko šumarsko društvo". Do mala već vidimo, kako se taj mladjahni podbvat pod vodstvom i predsjedničtvom neumrle uspomene Franje Sporera upravo krasno poče razvijati, tako da je već za prve godine broj družtvenih članova narasao na 160! Prema ustanovam svojih pravila obdržavaše družtvo opetovano po raznih krajevih domovine svoje šumarske sastanke, i to: g. 1847. u Sisku, g. 1850 i 1851. u Zagrebu; al´najvažniji na 21. kolovoza godine 1852. u Pakracu u Slavoniji. Rekoh najvažniju, a to i bijaše, bar obzirom na veliku važnost tamo usvojenih zaključaka, medju kojimi budi taj spomenut, neka se od strane družtva podnese njegovomu Veličanstvu smierna molba, da se za hrvatske zemlje posebni šumarski zavod na državni trošak ustroji itđ. Nu ako se i jest to mladjahno družtvo liepo i postepeno razvijalo, to mu ipak ne bje za dugo obstanka, — novo nastavši politični odnošaji u nas za zlosretne absolutistične vladavine ne dadoše života samostalnomu djelovanju svjestnih i rodoljubnih prvaka naših, te tako vidimo, da nam napokon maknućem Sporera i Kosa iz Hrvatske takodjer i sve djelovanje „prvoga hrvatskoga šumarskoga družtva" obumre. Motreći pako pomnije složno djelovanje i borbu tih naših prvaka u ono kritično doba za razvitak hrvatskoga šumarstva i zvanja šumarskoga, moramo se upravo diviti onoj čeličnosti, uztrajnosti i oduševljenju, koga u to doba svaki i sliednji članova družtva razvijaše. Ali zaoto i bilježimo tu dobu roditeljicom hrvatske književnosti i hrvatskoga šumarstva. Družtvo izdavaše vlastiti list u obliku godišnika, davaše vladi strukovna mnienja u šumarskih pitanjih, položi temelj hrvatskoj šumarskoj statistici, zakonom itd. Medju počastnimi članovi nalazimo slavna i čuvena imena kao; Leopolda (rrabnera, Enrika Andre-a, Gjuru Winklera, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1881 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 5 — Antuna Eurgliardta, Rudolfa Feistmantela, Josipa Wessely-a, Franju Gri´ossbauer-a, Josipa Hartingberga i Gustava grofa Konigsega. Prvim mu zacastnim predsjednikom bijaše poznati Emil Andit, pravim predsjednikom pako sumarnik Dragutin Kos, rodom doduše Ceh, ali dušom i tielom odan Hrvatskojnarodu našemu, muž vele naobražen i štovan; podpredsjednikom bijaše pako Hrvat Franjo Sporer. ´ vatren i odrješit rodoljub, vele naobražen šumar, te otac hrvatskoga šum»znanstva, neumoran u službi, strog i pravedan, trpio je, buduć prije svega Hrvat, mnoga progonstva i neprilike od tadanje njemačke vladavine, a bio je duša svemu družtvenomu djelovanju i bivstvu. Tajnici bijahu Mihajlo Raslić, c. kr. okružni šumar u Vinodolu i Ivan Schnobel, šumarnik. a članovi upravljajućeg odbora: Leopold Moller, c. kr. izvjestitelj šumarstva kod glavnoga zapovjedničtva u Zagrebu; Antun Tomić, c. kr. povjerenik šumske procjene; Julius Schapper, c. kr. povjerenik šumske procjene i Franjo Ress, šumarnik grofa Erdodija. U tadanjem izkazu čitamo malo ne sve odlične hrvatske veleposjednike i šumare, tako da nam je skoro nepojmivo, kako je toli liepo začeti i koristonosni pođhvat mogao najednom sa vidika nestati, a da se nitko nije našao, koji bi bio nastojao bar prividno ga potomstvu uzčuvati, jer tek posije minuća dvijuh decenija ovo se đružtvo i opet, ponajviše neumornim poticanjem velevriednoga i žalibog prerano nam umrvšeg sučlana nađšumara Korbškenija pomladilo osnutkom našega evo drugoga „hrvatsko- slavonskoga šumarskoga družtva" g. 1876. Hoće li mu pako i u buduće još rad svrsi i zadatku odgovarati na korist i čast hrvatskoga nam šumarskoga stališa, kako je evo, hvala bogu, jur kroz više godina odgovarao, to će ovisiti prije svega samo o tom, kako i u koliko će svjestni naši šumari znati korist udruživanja i zajedinskoga rada cieniti, ter htjeti radom i činom razcvat družtva podupirati. Da pako družtvo, koje dan danas preko 300 pravih članova broji, budućnosti ima i imati može, samo ako se i zbilja bude pouzdanjem i domovinskom Ijubavju nastojalo ako zajedničkoga iinapređjivanja, to je nedvojbeno. U ostalom nam ´) Opazka. Obširniji vjekopis šumaruika Franje Sporera, donieti ćemo u jednom od sliedećih brojeva. Uređnietvo. |