DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 77. -^ ^
Godišnji uvoz kopnom.
Drvlja se nvezlo:
1872—74. 1875—77- 1878—79,
Gradje -- kub. met. _ . 31.765 f)9.235 65.650
Goriva „ ,^ .. / ´ 9.680 15.822 20.678
Drvnog ugljevlja metr. cent 75 1.570 1.235


D rven e r ob e:
Proste ~ metr. cent. 1.978 4.444 6.571
Polufine „ ,, 424 173 767
Fine´ „ ,, .; .. -685 1.258 43B
Bacava i bađanja............. — — 235


Smolina:
Tekline, metr. cent — 127 68
Kolomasti „ 7 31 —-
Katrana „ ^ „ 260 — 583


Trieslaimastila:
Kore, metr. cent ,.. . 139 159 379
Suma „ „ 34. ,. 528 "´ 75
Drva za bojadisanje metr. cent. . — — 28


P e peljik e:
Pepeljike, metr. cent 1 9 6
Dočim ove brojeve zabilježismo bez svakog dalnjeg prišivka,
uvjereni smo, da će svaki našib članova iz tib vele zanimivih
izkaza moći koju tu zanimivu, a donekle valjda i poučnu
razabrati,


Šumarstvo u kneževini Srbiji.


Kako je jur priznano, đa smo mi Hrvati i Srbi jedan te
isti nai-od, ter kako se u najnovije doba, Lvala bogUj i u našib
političnih krugovib ta naša narodna jedinstvenost sve to više
priznaje a i cieni, to držimo, da ne bi ni od strane našega
družtva s gorjega bilo, kad bi nastojali bar za buduće uzimati
primjereni obzir na razvoj i odnošaje šumskog gospodarstva
srodnih nam naioda balkanskog poluostrva. A kako je Hrvatska
baš u šumarsko-gospodarskom obziru od svib balkanskih




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 22     <-- 22 -->        PDF

- 78 —


država ne samo najnaprednija j no u obće i jedina zemlja, posjednjnća
jur već svoje narodno šumarsko osoblje, škole i
uđružbe, to držim, daje ne samo u interesu naroda našega,
no i donekle i do budućnosti hrvatskog šumarskog stališa, da
nastojimo tu duševnu hegemoniju šumarstva našeg takodjer i
u moralnom pogledu izcrpiti. Mislim pako, da bi nam to najprije
za rukom pošlo tim, budemo li cim veću pozornost obraćali
takodjer i na spoznavanje i proučavanje šuraarsko-gospodarskih
odnošaja tih naših južno-slovjenskih suplemenika. Zaoto
nam budi sada ovdje dozvoljeno spomenuti članak broja 41.
biogradskog ilustrovanog lista za poljsku privredu „Težak" pod
naslovom: „Potreba uređjenja našeg šumarstva^´, koji nam stanje
šuma i šumskog gospodarenja u bratskoj kneževini na slie


deći način karakteriše:


U prijašnjih člancih „Težaka´´ predstavljeno je čitaocem,
koliko se mnogo i naglo, i zašto se zatire gora u nas; već taj
jedan fakt, što je zatiranje gore uzelo toliko silnog maha, —
dovoljno tvrđi, kako je jaka potx-eba, da se što bržim i dobrim
uređjenjem našega šumarstva predupredi i očuva od očevidne
propasti i satiranja bar taj ostatak naših šuma.


Mi ćemo pokušati, da izložimo potrebu za uredjenje našeg
šumarstva sa slieđeća dva gledišta, naime:


I. Da li su nam i u koliko nuždne šume , i je li i v koliko
je nuždno, da se one čuvaju, podižu i unapj-eđjuju? i
II. Da li nije možda i sađanje uredjenje šumarstva kod
nas dovoljno?
xld I. Hume su u glavnome dvojako koristne; prije svega
svojim moćnim iiplivom kao cjelina na klimu, kulturu, blagostanje
, pa ća i običaje ljudstva; a zatim svojim glavnim i
mnogostiukim sporednim proizvodima za raznovrstnu materijalnu
upotrebu čovjekovu.


Kao cjelina koristne su nam šume, a često i neobhodno
nuždne, što one moćno uplivišu na temperaturu izvjestnog predjela,
i sto održavaju umjerenost izmedju najveće žege i najveće
hladnoće; one umjeravaju sunčanu pripeku, a ublažavaju
zimnu hladnoću. — Ne manje snažno pako uplivišu šume i n^
obrazovanje atmosteiičkih taloga, jer je u šumskim predjelima
izparivanje veće, lakše i ravnomjernije, no na otvorenom polju;
a postavša vođena para ne odilazi tako brzo, niti se pak sbog




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 23     <-- 23 -->        PDF

´ ^ 79 -^ ,


umjerene toplote rnože da nakupi i održi u velikoj koližini u
parolikom stanju, već se razhladjivanjem vazduha odnriah pretvara
u rosu, maglu, kišu i snieg. Kolika je velika pripomoć
šuma za obrazovanje vodenih taloga, toliko je jošt vise neocjenivo
djelovanje njeno na smanjavanje i ublažavanje opasne
pustoši uslied plaliovitili kiša i povodnja. Grdne i najčešće trenutne
poplave kao i tolike opustjele već njive i livade skoro
svuda izpod kamenitih ili pjeskovitih brda i brežuljaka, — datiraju
se i kod nas istina od skoro, ali na žalost od onoga
doba, od kada gramzivost naša sasiče i utamanjuje naše šume
ne samo po ravninama, koje su udesne za obradjivanje, već i
po najgorim pjeskovitim kamenitim brdima. One regulišu ne
samo vlagu i atmosferske taloge u obće, već i sam tok vođa.


Sanitarska vriednost šuma dovoljno je takodjer dokazana,
naročito u pogledu izvjestnih, ponajviše priljepćivih i vrlo opasnih
bolesti, protivu kojih je svaka Ijekarska pomoć uzaludna,
tako da se održavanje šuma svuda i sbog toga smatra kao životno
pitanje. Dejstvo šuma pri raznim plućnim bolestima poznato
je od pamtivieka, jer paćenici od tih bolesti žudno se
primiču šumi, da se nasite svježa vazduha. Pa tko još ne osjeti
onaj slatki duševni utisak, što mu ga šuma pricivunja, čim u
nju stupi?


I estetički značaj šume dovoljno je poznat i opravdan, a
i tipus jednog naroda sasvim je drugaČi u šumovitim predjelima.
U šumama i šumskim predjelima nalazimo svježe^ zdrave
vesele ljude, naprotiv wa ogolićenim bregovima slabe i boležljive.


Sve dovde napomenuto, a i još mnoge nespomenute dobre
strane šume neosporno kazuju, koliki je upliv šume na čovjeka,
na njegovo dobro i zlo, a nebrojeni i istiniti primjeii i slučajevi
svakojakih bieđa i nevolja uslied zatiranja šume iz blizke
prošlosti kao i sadašnjosti u svima skoro državama, negde više
negde manje, — neka su nam nauk žalostne, no osvjedočene
istine, sadržane u ovoj izreci: „siečenjem drva i zatiranjem
šume idemo na to^ da dobro svijuh pokolenja zakopamo, da ih
dovedemo sigurnoj moralnoj i fizicnoj pi^opasti.".


Ali šuma pored raznovrstnog svog upliva koristi ljudstvu
mnogo i premnogo i svojim proizvodom. Grlavni proizvod šumski,
drvo, bješe sve do skora neobhodna životna potreba; no




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 80 —sada,
ma da je u domaćoj ekonomiji u nekoliko, a u tehničkim
poduzećima u mnogome drvo zamienjeno praktičnijim i jeftinijim
.sredstvima, ipak ne gubi mnogo od svoje raznovrstne upotrebe.
Ono ima veliku vriednost kao drvo za gorivo, kao materijal
gradjeidnski i kao sirov industrijski materijal. U koliko
bi mu prema tome bila smanjena upotreba u jednom pravcu,
neće još nastupiti vrieme, kada će se to moći učiniti i u svima,
ostalim.


Osim drveta šume nam daju i mnoge sporedne koristi, kao:
travu, žir, voće itd., koje su kako gdje,, negdje od.veće,, a negdje
od manje upotrebne vriednosti.


U dalje i obširnije izlaganje pojedinih koristi od šuma ne
ćemo se ovde upuštati, pošto smo to učinili u drugom jednom
članku i doeim ovome članku to i nije cilj. I ovo, što je izlo
ženo, samo je zato, da posluži kao osnova za riešenje prvo po-.
stavljenog pitanja inieno: da li su nam nuždne šume i valja
li ih čuvati, podizati i unapredjivati?


Prema ovako jasno postavljenim koristima, što ih čovjek
i ljudstvo u. obće od šume ima, izgledaše mnogima možda smiešno
ovo pitanje. Doista pri pametnoj i svestranoj ocjeni..navedenih
koristi pitanje je ovo posve izlišno. Ali postupci naši,sa
šumom, a osobito suvišno i bezrazložno satiranje navodi nas i
na to pitanje: pojimamo li mi doistnu koristnost, naprema
tome i nužnost naših šuma, kad ih ovako ravnodušno zatiremo?


S pogleda koristi, koje nam čini šuma svojim uplivom kao
cjelina, kao biće, mislimo, da će jedva biti koga, koji bi i do
te zablude došao, da odriče potrebu čuvanja i održavanja naših
šuma; ali valja više i pravilnijeg shvaćanja svijuh tih koristi,
kako ne, bi ravnodušno činili ono, o čem smo uvjereni, da, ue
treba činiti, kako ne bi dakle upropašćivali naše šume pri svem
tom, što vjerujemo, da su nam one nuždne. Posljedice od satiranja
šuma mi već jako opažamo u če-^ćim pojavima raznih
elementarnih nepogoda, — kao što su nagle i suvišne kiše, a
tim naravno mjestimične poplave, a odma zatim ljute i žestoke
suše i t. d. Već pojavi ovih nepogoda, a naročito opažene iz^
mjene u počinjanju, ,trajanju i prestajanju godi:xnjih vremena
kao i jaka ostupanja u pojavu kišnih, igetrovitih i sunčanih
dana, — sve to izazivlje i kod najprostijih pomisao : da li sve


to đrugčije biva sada no prije nekoliko godina, odtuda. što u




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 81-^
toj i u toj okolini ne ima više šuma, kao što negda bjehu! Ali
takove misli, ne pojedinoga no i svijub nas, već su kasne i
slaba su iitjeba. One šume, koje nismo podigli ni odgajali, već
ih prirodno odgojene nasljedili, nismo umjeli ni htjeli ni očuvati,
nego smo ih do koi:´jena utrli, a da ih iznova podižemo i
gojimo i ne pomišljamo, i onda nas ni sva zapomaganja od
češćih nepovoljnih vrenienih. slučajeva ne mogu spasiti. I s gledišta
koristi, koje imamo od šuma upotrebom njenih proizvoda,
nuždne su nam^ume, još nama nuždnije no drugim naprednijim
državam. Kod nas je drvo u upotrebi kao gorivo još i n
mnogim tehničkim poduzećima, gdje je u drugim zemljama davno
već sasvim zamienjeno jeftinijim i praktičnijim gorivnim sredstvima:
u domaćoj pak ekonomiji ono je izkljućivi gorivni
materijal. Kao gradjevinski mateiijal drvo je takodjer u nas
posve malo zamienjeno drugim sredstvima, a u poljoprivrednim
i u obće seoskim gradjevinama ono je jošte u svemu skoro izkljućivi
materijal. Ono je kod nas jošte malo zamienjeno i
ondje, gdje bi probitačnija pa i jeftinija bila upotreba gvoždja
mjesto drveta. Osim drveta šume su kod nas negdje vi^e, negdje
manje nuždne i koristne radi upotrebe sporednih njihovih koristi.
Popaša i žiropaša još jedino u šumah valjanih ima. Raznoj
divljaci pribježište su naše šume i mnoge još sitnije i mjestimične
koristi iz šumskih predjela mogu se uživati samo donde,
dokle šume postoje. Koliko su važne pobrojane potrebe za pojedinca,
toliko je šuma znatno nuždnija, da pruža našoj državi
bilo neposredno u surovom ili izrađjenom materijalu, bilo posredno
mnoge i osjetne potrebe i koristi. U Srbiji, kao svuda,
sixme treba da predstavljaju obilat izvor dohodaka i snažan i
neižcrpljiv predmet bogatstva njenog. Što šume to do sada kod
nas bile nisu, samo je za sažaljevanje; jer izključivo sa nemara
i sa posA^e malo pokušaja za uredjenja šumarstva kod nas —
država jošte- jednako vuče jedino neke neznatne koristi od izvoda
drva i ostale gradje, a sve druge mnogo pretežnije ko


risti, što ih može i treba od svojih šuma da vuče, za nju jošte
i ne postoje. Šta više dosadanja državna suviše mala briga za
naše šume učinila je, te je obstanak njihov već u pitanju^ zbog
čega tako malo joj i mogu poslužiti kao jamstvo kakovih sigurnih
dohodaka




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 82 —


Neosporna je dakle nužnost šuma i kod nas kako i za
pojedinog i sve nas skupa, tako i za državu našu. I jedva bi
bilo koga, koji bi to poricao. Samo svima pa i državi našoj
potrebxije više uvidjaynosti i svestranija ocjena i pogled na
važnost naših šuma, te na taj način i ozbiljnija briga za održanje
njihovo.


Pitanje o održavanju i unapredjenju šuma kod nas joHe
ni ukoliko ne dolazi ni u sudar sa poljodjelstvom, niti se zato
opaža i najmanja potreba. Kod nas još i ne ima poljođjeljstva
tolikoga objama i savršenstva, da bi mogla otvoriti borbu protivu
šuma i težiti, da se što više šumskog terena preobraća
u kulturno — žiratno — zemljište; naprotiv dobar uspjeh današnje
naše poljoprivrede u tiesnoj je svezi sa bićem i održanjem
šuma, i riedki je naš poljoprivrednik, koji uz svukoliku
poljsku radnju ne vodi opažnu brigu i o očuvanju po kojeg svog
branika, jer tek ako ima i dobrih zabrana pored valjanog ura


djenog polja i odnjegovane stoke, — onda se smatra za domaćina
i zemljodjelca na svom mjestu i onda se i sam opaža za
dovoljno osiguranog sa svima potrebama, nužnim mu za radnju
njegovu. Šume su nam i inače već toliko umanjene i na nzak
prostor svedene, da bi se jedva i riedko gdje i dala prilika,
da se iztakne: da li bi koristnije bilo, daše izyjestna šumautre
u korist poljoradnje, jer skoro svuda šume kod nas pokrivaju
mahom samo ona i onakova mjesta, koja su šta više i nepristupna,
a kamo li da bi se mogla koristno obradjivati, kao
njive, vinogradi, livade i t. d. Ne dakle s pogleda tog, da se
šumsko zemljište koristnije upotrebi za poljoprivredne cieli, nego
iz nedovoljne ocjene prave važnosti i koristnosti naših šuma,
a često još iz gramzivne težnje za posebno koristovanje upotrebom
drveta i ostalih koristi, što ih šume daju, — one su
kod nas već svedene na suviše ograničen prostor, tako da
nam se skoro javlja, ne neopravdano no sa dovoljno razloga,
pitanje: da li nam je sadanji rejon šuma dovoljan ili će možda
biti potrebe, da se izyjestna pa i mnoga kulturna zemljišta
preobrate u šumska. Poljska privreda u nas sa šumskom mora
stojati u tiesnoj svezi i koracati u svome razvitku uporedno?
pođpomažući se. Današnji stupanj razvića naše poljske privrede
ne predstavlja još ni malo potrebu smanjivanja šumskih predjela
u korist poljođeljstva, i prema tome i u tom pogledu




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 83 —


jasna je nužnost ne samo održavanja postojećih, no i podizanja
novih šuma.


Ad. II. Sa pitanjem: da li nije i sadanje uredjenje šumarstva
dovoljno? — mogli bismo odma biti na čistu, davši
kratak a jasan odgovor: Današnje uredjenje našeg šumarstva
ne samo da je nedovoljno, no je u obće ništeno. No ipak nužno
će bitij da se malo pozabavimo i na iijemj te da to baš objasnimo
i dokažemo. Svekoliko uredjenje sa svima dosadanjim zakonim
propisima o našem šumarstvu izloženo je u zakonu „šumska
uredba" od 1861 godine. Osim ove uredbe izašle su za
tim 2j 3 dopune i razpis 1. minist, financija od 1872 god. Br.
2924 0 ustanovi i postavljanju državnih šumara. I to je sve.


Ne može se poreći, da je ovom šumskom uredbom, i ako
još prije 20 godina, obuhvaćena misao o početnom iiređjenju,
a naročito održanja postojećih šuma, dosta jasno i dovoljno
prema vremenu, kada je stvarana. Ali najveća mana i pogreška
ta je, što se ni onoliko, koliko je njom propisano i uredjeno,
nije u djelo privelo, jer i ako je što učinjeno, to je bilo više
forme radi, a prava celj postižena nije. Glavno što je valjalo
riešiti i u djelo privesti, čim je pomenuta uredba izdana, to
je: ograničenje šuma po svojini i bar približno i po prostornosti.
Ovo samo da je učinjeno, kao što valja, pa bi se šume na-^e
doista mnogo bolje sna^le, niti bi se mogle ovako grdno i
nemilo satrti. Podjela i odredba šuma po svojini liepo je i
jasno predstavljena u šumskoj uredbi, ali zalud, kada je ostala
neostvarena. Izlišan kao da je bio i onaj posao, što su ovoj
celji izašiijane neke komisije odma pošto je spomenuta uredba
u život stupila, — kada je njihov rad mahom ostao tajna kancelarijska,
pakao takova bačena u arhivu vječitog zaborava ili
što je još gorje, ako rad njihov nigdje ni zapisan nije, no je
sveden samo na to, što je prisutnim kmetovima i seljacima
rečeno: do tog i tog potoka ili drugog mjesta po seoskom nazivu
bit će šuma privatna i selska, a odatle dalje državna.
Priča se samo, kako je izvjestna komisija prije dvajestinu godina
išla po šumi i kako je ona opredjeljivala, koja će šuma
čija ostati; ali ovakova pričanja niti daju kakove osnovane
sigurnosti šumarima ili cuvaxima šuma, da te šume kao takove
doista smatraju i brane^ niti mogu i najmanje odvratiti ma
koga, koji se sprema da odpočne sječu i prisvajanje takove šume.




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 28     <-- 28 -->        PDF

_ 84 —


Najpreče i najvažnije opredjelenje u sadanjem našem šumarskom
zakonu većinom clakle nije ni u koliko ostvareno, a
ako se je negdje i htjelo da ostvari, to je ipak suviše nepodpuno
učinjeno. Kada se osnovno opredjelenje kakvog zakona
ne oživotvorij onda je sasvim naravno, da i sva ostala opredjeleiija
takog zakona malo ili nimalo ne vriede. No i ostali
propisi ovog zakona niti predstavljaju dovoljno pođpunosti, niti
su sami po sebi predstavljeni tako, da se doista mogu i moraju
vršiti.


Najveći dio ovog zakona zauzima propis prava upotrebe
drveta za državnu, općinsku i privatnu potrebu iz šuma, obće
narodnih i obćinskih. Pobrojavaju se svi slučajevi, u kojima
država i opštine imaju prava slobodne sječe drva u šumama,
a zatim i sve potrebe pojedinaca — privatnih, na ime kojih
mogu negdje i bez dozvole i prijave, a negda sa dozvolom bezplatno
sjeći drva, pa bilo u obćinskoj bilo u obće narodnoj
šumi. Propisuje se do pojedinosti uputi način, kojim se dobija
dozvola za bezplatnu sječu drva, pa se zatim u kratko napominje,
kako se dozvoljava sječa za špekulaciju. I pri svem tom,
što je ovaj dio dosta obširno i podpuno predstavljen u ovome
zakonu, opet koliko je to malo pripomoglo očuvanju naših
šuma ?!


Izgleda kao da je postalo izlišno svekoliko ovo pobrojavanje
slučajeva bezdozvolne i dozvolne bezplatne sječe, kao i
slučajeva nedozvoljavanja sječe šuma, — kada dejstvo zakona
i vršilaca njegovih nije imalo ni toliko upliva, da u narodu
našem bar izmieni, ako ne sasvim izkorjeni ono vajkadašnje
mnienje njegovo o šumi, da je to obće dobro, dobro bogom
dano, i da.takovo može vSyaki uživati, upotrebljavati, pa ća
i tamaniti onako, kako se kada njemu prohtje. Doduše narod
naš umije dosta dobro da cieni šumu, kada je ona njegova
sobstvenost, ali kao obće narodnu, kao obćinsku on najgroznije
umije da satire, pa to čini ća i bez zazora, što je to takodjer
zakonom zabranjeno.


Ovo jasno kazuje, koliko je malo ovaj naš zakon obuhvatio
onaj dio, što se u nauci šumarskoj zove šumska policija, i
koliko je blag bio pri propisivanju kazni za šumske štetočine.
Upravo zakon ovaj skoro ništa i ne propisuje u ovom pogledu.
Ono malo napomena u nekoliko paragrafa o kaznima pod IX.




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 85 ~ ,
odjelkom ovog zakona toliko je tek koliko da zaplašuje. Istina
zakona blagost u ovome može se podpuno da opravda time.
što je u vremenu sastavljanja ovoga zakona malo i bilo možda
potrebe, da se taj dio do pojedinosti i u većoj strogosti razvija,
jer satiranje gore ni iz daleka nije bilo onda tolikoga objama
i tako i´aznostrucnOj kao što je ono kasnije nastalo i kao što
iz dana u dan sve veći mah obuzima.


Ovom šumskom uredbom htjelo se je da reguliše i pitanje
0 davanju zemlje oskudnim ljudima. No u njem je kanda najveća
pogrieška učinjena, kao da se onakovim propisom, kakovo
postoji u ovoj šumskoj uredbi, išlo više na to, daše oskudnima
pomogne, nego li što bi to bilo kakvo pravo zakonsko uredjenje.


U samoj stvari ništa više i nema no golo uputstvo, kako
da oskudni dodju lahko i jeftino do zemlje najprije za uživanje,
a po tom i kao zakone sobstvenosti. I doista priznat će
svakij koji se je ijole bavio promatranjem naših šuma, da je
ovo „davanje oskudnima" najvećim diel om našu šumu upropastilo.
Ovo davanje išlo je svakojako, kako gdje ~ tek većinom
sasvim nepravilno, nezakonito, otraički i do skrajnosti varljivo.
Pod ovakovom obrazinom i najveći bogataši prigrabili su veće
ili manje, a gdje gdje i grdno velike prostorije šuma obće narodnih
i obćinskih. U najviše prilika vlast davanja i odredjivanja
zemlje oskudnima koncentrirala se jedinstveno u kmetovima,
u obćinskoj vlasti, i na taj način izbjegla se i ta jedina
kontrola u tom davanju, na ime: odobravanje od strane više
državne vlasti, da se kome zemlja dade.


Kmetovi i odbornici odpoćeli su sami riešavati i davati
zemlje oskudnima, i kada već i sami kao „oskudni^´ prigrabe
mastne prostorije šumske ili utrinske zemlje, onda razumije se
ne može se već na ino, no i svima drugima dati, samo ako se
jošt imade odkuda da daje. Iz ovakovog pak davanja zemlje
oskudnima proizašlo je zatim prisvajanje i otimanje obće narodne
i obćinske šume i zemlje, te tako mnoge obćine, pa i
čitavi srezovi i okruži, ne imaju više ni stope obće narodne ni
obćinske šume, pri svem tom, što su ih prije nedavnoga Yvemena
imale u izobilju.


To su glavniji predmeti, koje je šumski zakon obuhvatio.
0 podizanju i njegovanju šume, o njenoj upotrebi, pa zatim o
regulisanju prava službenosti, o čuvanju šume, postavljanju




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 86 —


personala šumskoga i uredjenju dužnosti., odnošaja i prava
njihovih, o svem tom skoro ništa ne ima u sadanjem zakonu.


Po koja nuzgredna napomena o zasadjivanja šume samo
na izvjestnim mjestima, o dužnosti kmetova i policijske vlasti,
da o šumama vode nazor i uput na neke prastare i preživjele
uredbe o popaši, žiro vini i suvaöenju trgovačke stoke, — ne
može se smatrati ni u koliko ni kao približno dovoljno za postignuće
cilja, — niti daje i najmanje jamstva, da će se doista
i onoliko i onako raditi, koliko je i kao što je tamo spomenuto.


Pored predmeta obuhvaćenih sadanjim šumskim zakonom
neobbodno je potrebno, da u zakon uđje i što podpunije se
predstave u zakonskoj formi i ovi gori pobrojani, jer je nastalo
već skrajnje vrieme, kada valja ozbiljno misliti o obstanku još
postojećih šuma, a ne manje i o podizanju novih, na razvalinama
nerazložno satrvenih. Na kratko, sadanje uredjenje našega
šumarstva posve je nedovoljno, nepodpuno i nesavremeno. Kada
je već i samom naukom primljeno načelo, da se država brine
0 svojim obćinskim, pa u nekoliko i privatnim šumama, onda
ni naša država ne može biti nemarna prema toj grani svoga
staranja, koja je takodjer od prevažnoga upliva po njen obstanak,
razvitak, napredak i blagostanje njenih državljana.
Dužnost joj je, a preka je potreba, da prema tome i zakon
šumarski što prije izda i udesi onako, kako će on podpuno
odgovarati današnjim potrebam.


Imena našemu hrašću.


Po prof, W. Wessel3^-ti.


U netom izašlom programu ceske šumarske škole u E ulenberg
u za g. 1880. nalazimo medju ostalim veoma zanimiv
članak od g. prof. W. Wessely-a: „Die Namen unserer Waldbäume",
iz kojega spominjemo:


1. (^iiercns pedunculata. Ehrh. Willd. Brkhs. Htg. Rehb.
Doli. Pok. Kotschy, Nördl — Quercus robur a. Lin, — Quercus
robur I. pedunculata A. De C. Nouv. Duh. Loud-— Quercus
germanica Lasch. — Quercus femina (foem.) Linn. Du R. MilL
Du Harn. G-led. Bgdof. Roth. — Quercus robar pedunculata
Mert. - Qaercus racemosaLam. Du Ham. - Quercus Hemeris