DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 83 — jasna je nužnost ne samo održavanja postojećih, no i podizanja novih šuma. Ad. II. Sa pitanjem: da li nije i sadanje uredjenje šumarstva dovoljno? — mogli bismo odma biti na čistu, davši kratak a jasan odgovor: Današnje uredjenje našeg šumarstva ne samo da je nedovoljno, no je u obće ništeno. No ipak nužno će bitij da se malo pozabavimo i na iijemj te da to baš objasnimo i dokažemo. Svekoliko uredjenje sa svima dosadanjim zakonim propisima o našem šumarstvu izloženo je u zakonu „šumska uredba" od 1861 godine. Osim ove uredbe izašle su za tim 2j 3 dopune i razpis 1. minist, financija od 1872 god. Br. 2924 0 ustanovi i postavljanju državnih šumara. I to je sve. Ne može se poreći, da je ovom šumskom uredbom, i ako još prije 20 godina, obuhvaćena misao o početnom iiređjenju, a naročito održanja postojećih šuma, dosta jasno i dovoljno prema vremenu, kada je stvarana. Ali najveća mana i pogreška ta je, što se ni onoliko, koliko je njom propisano i uredjeno, nije u djelo privelo, jer i ako je što učinjeno, to je bilo više forme radi, a prava celj postižena nije. Glavno što je valjalo riešiti i u djelo privesti, čim je pomenuta uredba izdana, to je: ograničenje šuma po svojini i bar približno i po prostornosti. Ovo samo da je učinjeno, kao što valja, pa bi se šume na-^e doista mnogo bolje sna^le, niti bi se mogle ovako grdno i nemilo satrti. Podjela i odredba šuma po svojini liepo je i jasno predstavljena u šumskoj uredbi, ali zalud, kada je ostala neostvarena. Izlišan kao da je bio i onaj posao, što su ovoj celji izašiijane neke komisije odma pošto je spomenuta uredba u život stupila, — kada je njihov rad mahom ostao tajna kancelarijska, pakao takova bačena u arhivu vječitog zaborava ili što je još gorje, ako rad njihov nigdje ni zapisan nije, no je sveden samo na to, što je prisutnim kmetovima i seljacima rečeno: do tog i tog potoka ili drugog mjesta po seoskom nazivu bit će šuma privatna i selska, a odatle dalje državna. Priča se samo, kako je izvjestna komisija prije dvajestinu godina išla po šumi i kako je ona opredjeljivala, koja će šuma čija ostati; ali ovakova pričanja niti daju kakove osnovane sigurnosti šumarima ili cuvaxima šuma, da te šume kao takove doista smatraju i brane^ niti mogu i najmanje odvratiti ma koga, koji se sprema da odpočne sječu i prisvajanje takove šume. |