DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1881 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 83 —


jasna je nužnost ne samo održavanja postojećih, no i podizanja
novih šuma.


Ad. II. Sa pitanjem: da li nije i sadanje uredjenje šumarstva
dovoljno? — mogli bismo odma biti na čistu, davši
kratak a jasan odgovor: Današnje uredjenje našeg šumarstva
ne samo da je nedovoljno, no je u obće ništeno. No ipak nužno
će bitij da se malo pozabavimo i na iijemj te da to baš objasnimo
i dokažemo. Svekoliko uredjenje sa svima dosadanjim zakonim
propisima o našem šumarstvu izloženo je u zakonu „šumska
uredba" od 1861 godine. Osim ove uredbe izašle su za
tim 2j 3 dopune i razpis 1. minist, financija od 1872 god. Br.
2924 0 ustanovi i postavljanju državnih šumara. I to je sve.


Ne može se poreći, da je ovom šumskom uredbom, i ako
još prije 20 godina, obuhvaćena misao o početnom iiređjenju,
a naročito održanja postojećih šuma, dosta jasno i dovoljno
prema vremenu, kada je stvarana. Ali najveća mana i pogreška
ta je, što se ni onoliko, koliko je njom propisano i uredjeno,
nije u djelo privelo, jer i ako je što učinjeno, to je bilo više
forme radi, a prava celj postižena nije. Glavno što je valjalo
riešiti i u djelo privesti, čim je pomenuta uredba izdana, to
je: ograničenje šuma po svojini i bar približno i po prostornosti.
Ovo samo da je učinjeno, kao što valja, pa bi se šume na-^e
doista mnogo bolje sna^le, niti bi se mogle ovako grdno i
nemilo satrti. Podjela i odredba šuma po svojini liepo je i
jasno predstavljena u šumskoj uredbi, ali zalud, kada je ostala
neostvarena. Izlišan kao da je bio i onaj posao, što su ovoj
celji izašiijane neke komisije odma pošto je spomenuta uredba
u život stupila, — kada je njihov rad mahom ostao tajna kancelarijska,
pakao takova bačena u arhivu vječitog zaborava ili
što je još gorje, ako rad njihov nigdje ni zapisan nije, no je
sveden samo na to, što je prisutnim kmetovima i seljacima
rečeno: do tog i tog potoka ili drugog mjesta po seoskom nazivu
bit će šuma privatna i selska, a odatle dalje državna.
Priča se samo, kako je izvjestna komisija prije dvajestinu godina
išla po šumi i kako je ona opredjeljivala, koja će šuma
čija ostati; ali ovakova pričanja niti daju kakove osnovane
sigurnosti šumarima ili cuvaxima šuma, da te šume kao takove
doista smatraju i brane^ niti mogu i najmanje odvratiti ma
koga, koji se sprema da odpočne sječu i prisvajanje takove šume.