DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 133 stvuje tomu lovu. Što se opet tiče obć iajkaj morao bi u tom obziru vladati strogi red, te bi se zakonom moralo ustanoviti: Obćine imadu odmah drilgi dan odrediti hajku, cim im je dojavljeno, da su se kurjaci pojavili, ili ma kakovu štetu počinili; vodjenje hajke ima se povjeriti najiskusnijemu lovcu onoga kraja, a u slučaju da se ne bi obć. hajkaši htjeli pokoravati lovnim odredbam, i ne imajuć dovoljnoga razloga ne bi htjeli ni hajki prisustvovati, morali bi se kazniti primjerenom globom ili kaznom zatvora. U obće morali bi se svi prekršaji proti lovnom zakonu kod dotičnih sudova brzo i strogo riešavati, jer će se tada svatko više pokoravati lovnim ustanovam i naredbam, — a boljom provedbom i izvršivanjem zakona morati će okrenuti na bolje naši lovni odnošaji. Prijatelji lova! do Vas je, da načinite shodne predloge u pogledu promjene lovnoga zakona j a što skorija promjena je neobhodno potrebna, ne ćemo li, da nam što prije ponestaje koristne divljadi. Vlad. Kiseljak. Još nešta o našem lugarsko- i šumarsko-čuvarskom osoblju 1 strukovnoj mu naobrazbi. Da je dobro uredjeno i odgovarajuće šumarsko čuvarsko osoblje bitnom polugom svakog uredjenog šumskog gospodarstva, već je odavno dokazana istina; sama služba lugarskog i šumarsko-ouvarskog osoblja pako po sebi takove je naravi, da se u obće točno ocieniti ne dade. Lugar, koji si je svjestan svoje službe, služi u svako doba: bila noć ili dan, svetak il petak, uviek valja da lugara nadje na svom mjestu t. j . u njegovoj siezi. Zato , nije niti svatko za tu službu sposoban, uz stanoviti stepen inteligencije i naobrazbe zahtieva se u lugara čvrst, celican i skroz i skroz pošten značaj, dobro oko, zdrav sluh i čilo zdravlje u obće. Važnost lugarskog osoblja još je znamenitija bez dvojbe tamo, gdje je malo šumarsko-upravnih činovnikaj a srezi velike, tu bo čekaju lugara uz službu čuvarsku i lovnu još i ini ne manje važni poslovi i zadaće, — a koliko imade šuma; gdje mora lugar kroz veći dio godine u svem i svacem zastupati gosp. šumara, koji je ili inače poslovi u uredu i upravi zabavljen ili pako i koječim drugim zaprieeen |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 134 boraviti tamo, gdje bi morao. Što se organizacije lugarskog i šumarsko-ciivarskog osoblja tiče, to je ista u raznili zemljah i krajevih raznoliko provedena. IJ novije doba nastoji se podati lugarskoniii i šumarsko-cuvarskomn osoblju po mogućnosti značaj vojnički; to je postupak, koji je u bitnosti u Francezkoj, Italiji i Njemačkoj jur proveden. U tik đržavak sačinjava sve šumarsko- čuvarsko osoblje zemlje posebne lovacko-vojne sborove, kod kojik častnička mjesta takodjer većinom obnašaju šumarsko- upravni činovnici, imenito pako nadšumari i šumarnici. Stručna naobrazba osoblja u tik zemljak u tiesnom je savezu sa samim obavljanjem obće vojne dužnosti; značaj javne straže lugarsko- i euvarsko-šumarskog osoblja pako i službe njegove u obće pođpunoma opravdava tu provedbu. Pokornost i točnost bezuvjetna su obilježja valjane službe u šumi. Onajj koji nije za vojnikaj nije ni za šumara, a još manje za lugara, — to je istina veo odavna priznana, pak zato se u mnogik di´žavak uzprkos slobode naukovanja na strukovna Šumarska učilišta primaju samo tjelesno i duševno podpuno čili mladici, a postupak taj je bez dvojbe pođpunoma opravdan, uzmemo li u obzir tegotuost i napornost šumarske službe. Lugar, koji popriečno svaki dan bar veći dio svoje srezi ne obidje, koji svoju srez skroz i skroz ne pozna, ter koji bar 90^0 svih šumskih kvarova ne zateče, slabo vrši svoju službu. Čim se je većma šumarsko-upravna služba stala lučiti od šumarsko-čuvarske, tiem se veća pomnja posvećivaše uzgoju i pomladku valjanog i odgovarajućeg šumarsko-lugarskog i čuvarskog osoblja. Dapače prije, dok je svaki šumarski činovnik morao „von Pick auf" t. j . pocam od lovnog dečka diljem služiti, ter dok se je svaki sliednji lugar mogao nadati, da će uztrajnošcu i marljivošću bar do „Revierverwaltera" dotjerati nije se niti toliko osjećao manjak dobrog i valjanog lugarskog osoblja, ta svaki lugar dao se je zvati šumarom, osjećajuć se zvanim danas sutra cilj taj i zbilja postići. Pa baš mi u Hrvatskoj i Austriji u obće još i dan danas imamo i koliko još takovih, dapače öada i viših, šumarskih činovnika. Nu vremena se mienjaju, pa tako se znatno promieniše i za šumarsko osoblje zahtjevi, — a autodidaktom ili samoukim slabo već cvatu ruže, ali zato eto nam i dan na dan sve to jače jadikovke zbog pomanjkanja valjanog lugarskog kao i šumarsko-čuvarskog osoblja. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 135 — U ostalom posve naravna je to posljedica obćeg razvoja šumsko-gospodarskih odnošaja u nas, pak se zaoto ni ne čudimo, gdje je -već g. 1878. kraljevski šumar g. Vatroslav Cermai! u Kutjevu podignuo glas u prilog podignuća „nižih šumarskih iičilista^^ u nas, Nu glas njegov kano, da je ostao glas vapijućega u pustinji, a predlog njegov, koga je stavio iste godine u 2. svezku dragog tečaja našeg ^^šumarskog lista," kao da je, kako je to u nas već običajno — doskora opet i zaboravljen, a da se nije nitko latio ozbiljno oživotvorenja istog. — Isto tako čini se, da je zabačen ^ mjerodavne strane i predlog gosp. Wesselija, da se barem za kraške krajeve ustroji posebna takova lugarska škola, akoprem se je u svoje doba baš obzirom na to dosta ozbiljno čulo razpravljati, da se možda ustroji u Otočcu ili kraj Senja takova škola ili bolje rekši vježbaonica. Predlog g. Germana u „šumarskom listu^´ ne sadržaje u bitnosti nikakovih novih nazora^ u koliko naime predlaže, da se posredovanjem šumarskog družtva. oživotvori tako zvano „družtvo za podignuće lugarnice^´ ili „Waldbauschulverein," kako ga Njemci okrstiš;e, ter kakov zavod još i dan-, danas postoji u dolnjoj Austriji u Aggsbachu. Zavod ovaj uzdržaje dolnjo-austrijsko šum.ai´sko školsko družtvo, dočim su svi ostali slični takovi zavodi, kao ri. pr. onaj u Schneebergu u Kranjskoj (od g. 1869. do 1876.), zatim onaj u Wildalmu (od g. 1873.—1877.) itd. doskora i opet ukinuti bili; u obće. moglo bi nam dojakošnje izkustvo naših susjeda u cislajtaniji u mnogom baš glede toga pitanja od koristi biti, Razpravljalo se je nadalje u nas o tom, da se na kr. ratarnici, dotično šumarskom zavodu u Križevcih eventualno u život privedu zavremeni lugarski tečaji, postupak, koji bi bio donekle sličan onomu u Voralbergu, gdje je g. 1876. utemeljen u Bregenzi poseban takav naukovni tečaj za lugare, koji uživa podporu tamošnjeg sabora, ter se svake godine u proljeću kroz šest tjedana obdržaje. Isto tako se je u nas i zbilja pokušalo još i trećim načinom pospješiti naobrazbu lugarskog osoblja, pošto sii se sami pojedini predstojnici šumskih ureda i gospodarstva ili pako drugi šumari latili posla lugarskog sukromnog naukovanja, način, koji je baš, u koliko nam je poznato, medju ostalimi i sam g. German kušao g. 1877. u Kutjevu oživotvoriti. Ovim putem |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 136 — još i dan danas nastoje pojedini šumari kod nas svoje nadlugare bar donekle svrsi shodno izobraziti, nu ne smijemo zaboraviti ni to spomenuti, da je izkustvom dokazano, koli riedko taj postupak plodom urodi. Poznato je nadalje, da se je u nekib zemljak n. pr. u Češkoj, pokušalo i sa t. z. putujućim! učitelji, što se je u gospodarstvu jur prilično udomilo i to probitkom, nu jedino ondje, gdje nije toliko do uzgoja lugarskog i šumarsko-cuvarskog pomladka, koliko do oboeg naucanja šumarsko- gospodarskib napremica žiteljstva u obce. Dosele rečeno smatrab nuždnim u interesu stvari spomenuti, prije nego li predjemo na samo razmatranje stanja i odnošaja lugarskog i šumarsko - cuvarskog osoblja, kao i njegove naobrazbe u nas, nu pri tom mi valja već unapred iztaknuti, da se absolutno neću moći obazirati na one žalostne te primitivne odnošaje nekih krajeva domovine naše^ gdje t. z. obćinski a i drugi lugari niti pisati ne znadu, gdje im godišnja plaća jedva odgovara cieni za par valjanih čizama, ter gdje se lugar jedya svaki mjesec po jedanput sjekiricom pod pazuhom u dodieljenu mu šumu prošeće, kako sam to žalibože morao i sam tečajem svoje prakse opaziti. Kako rekoh, na takove se odnošaje ne mogu ni obazirati, jer tu u obće još ne postoje nikakvi ođnošaji. Promotrimo li pako ostalu veliku većinu našeg lugarskog kao i šumarsko - cuvarskog osoblja, to vidimo, da su to većinom izsluženi podeastnici vojske, ter manje više imućniji seljani, a izkustvo je dokazalo, da su bivši žandarski podeastnici najbolji lugari i nadlugari, Akoprem je nadalje plaća lugara u nekih krajevih dosta neznatna, to se ipak za ta mjesta obično, osobito po bivšoj Krajini^ natječu baš samo imućniji seljani, i to upravo radi časti, seljaci bo naši drže mnogo do naslova „g. lugara," a još više do uniforme i prava noćenja oružja itd. Doduše znatno ide u prilog stvari, ako lugar štogodj drž^ do svoje časti i zanata, ali se moramo najodlučnije izjaviti proti slabomu plaćanju lugarskog osoblja, — jer ako se i lugar svojim zvanjem ponositi može, to on ipak mora uz svoju službu bar uvjetno i svoju eksistenciju nalaziti, t j . njemu mora da je i sa gledišta eksistencije i dohodaka stalo, da obnaša tu službu.´^ * Dobro je s toga, da se lugarom omogućuje samom shižbovnom oredbom pomakniioe a viši piativni rai^red i ksti n. pr da ge cuvarska mjesta tako ndese; 1. šumski «uvar 2. lugar 3. uadlugar IL razreda i. üadlngar I. razreda,. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 137 — — U koliko dakle možebiti nije još stanje lugars-kog osoblja u nekih kvajevili domovine naše tomu primjereno J diižno´st je svijuh nasj da nastojimo oko pobolj^ice. Većina naših Mgara znade pisati i čitati, a veći.ih se je dio takođjer i t. zv. lugarskom izpitu podvrgao^ po cem možemo reći, da je na.se lugarsko osoblje po prilici na istom onom stepenu, kao i.onol>većine inih austro"-ugarskih pokrajina^ dakako da to joS nviek ha znaci mnogo. Poznato je naime, kako se baš u najnovije dob^ u cislajtaniji podigla živa agitacija, da!se već jednom, doskoči nedostatkom tamošnjeg lugarskog kao i šumar^ko-cuvarskog osoblja. Isto tako se je u najnovije doba tamo spotaknulo´pitanje 0 preinaki postojećih propisa za polaganje lugarskih državnih izpita. " . .. . , , : Naše je lugarsko osoblje nadalje još i u., toliko.-bilo u nazadku,. u koliko za dugo ne imasmo na hrvatskom jeziku zahtjevom tog osoblja i sadanjim našim šumarskim odnošajem odgovatajuće „oboe šumarstvo i lugarstvo" obuhvaćajuće knjige, akoprem je inače baš u tom smieru hrvatska šumarska,litexa-" tura najbolje obradjena, a u:5 to mogla bi gdjekojemu našemu lugaru možda takođjer poslužiti i od ne fnale koristi biti iz-´ vrstna njemačka knjiga: „Leitfaden für Unterricht und Prüfung, des Forstschutzes und tehniscben Hilfspersonals in den k.,k.. österreichischen Staaten von Heinrich C. Weber;" -— djelo,koje je već šest naklada doživilo. Postupak, po kojem´ se je dosele prigodom popunjivanja lugarskih miesta običavao oBobiti. obzir uzimati na izslužene podčastnike u vojsci, di^žimo, da bi; se imao i za buduće uzcuvati, jer vojnička disciplina d.duh´ neobhodno su potrebni u šumarskoj službi. Osim što treba; lugar, da znade citati i pisati, valjalo bi po mogućnosti, uzeti:-. samo takove lugare, koji su možda i građjansku školu ili kakovu ratarnicu itd. svršili, a svakako bi yaljalo nastojati/, da; se i strukovno bar nekako naobraze, ter da taj lugarski izpit načine; za buduće pako držim, da bi svakako valjalo o tom^ nastojati, da se i onim, koji se tek kane posvetiti lugarskomu i šumarsko-čuvarskomu zvanju, pruži prilika steći potrebnu strukovnu naobrazbu. — To pako, mislim, da bi se dalo najbolje polučiti sliedećim načinom: a; da se uyede valjana strukovna naukovna knjiga za bugarsko i čuvarsko osoblje u nas, osobitim obzirom na naše 3 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 34 <-- 34 --> PDF |
^ 138 ^ šumarsko-gospođarske kao i đržavno-šumarsko-upravzie od nosaje i službovanje.* h) da se za vec služeee lugarsko-i šumarsko-čuvarsko osob- Ije po Taznih šumovitih predjelib i to za veći broj susjednih šumarija, odrede posebni lugarski naukovni tečaji, kojih naucanje bi se imalo posebnoj vrstnoj strukovnoj sili — kanoti putujućemu učitelju — uz primjerenu nagradu povjeriti; e) da se dosadanji propisi o polaganju tako zvanih nižih šumarsko- državnih ili lugarskih izpita potrebi i svrsi shodno preinače: d) za moći pružati sgode i drugim mladićem, koji se možda kane posvetiti lugarskoj službi, da se u službu i zvanje uputili mogUj trebalo bi, da se od strane zemlje i osobitim obzirom na zahtjeve Krasa ustroji posebna „lugarnica" kod kojeg javnog šumskog ureda za stanoviti broj godina.** Kad bi se usvojili ti predloži, držim, da bismo najprije mogli cilj polučiti, treba bo uzeti na um, da bi se moralo takođjer i namješteno već lugarsko - čuvarsko osoblje, bar većim đielom, tek točnije upoznati sa obsegom zvanja si, to bi se pako najlasnije moglo polučiti uz podlogu valjane knjige i obdržavanjem spomenutih — tek samo nekoliko tjedana trajućih — posebnih naukovnih tečaja. Nu i sama gospoda predstojnici šumskih ureda i ini šumari mogli bi u tom takodjer mnogu učiniti oziyotvorenjem predloga, koga je, ako se ne varam, baš jedan te gospode na lanjskoj našoj skupštini u Vinkovcih spotaknuo bio, naime: da se u našem šumarskom listu objelodanjuju posebni, popularnim stilom sastavljeni, strukovno poučni članci, namienjeni u prvom redu baš našim predplatnikom lugarom. Ovaj predlog je sjegurno svakog uvaženja vriedan, ali ga do sada nije još nijedan od gospode članova, a žalibože * Tako je B. pr. eesko šumar, družt^o još g. 18(;5. razpisalo nagradu za najbolje djelo takove vrsti na ceskom jeziku, ~ a napisao ga je u 6 svezaka K. Bahindhr. ** Vidi Oentraiblatt f, d. g. Forstw. 1880, svexak 7. strana 305., gdje se veli: „Eine Schule jedocli müsste es sein, ;in welcher die Lehrenden, besser gesagt Erzieher, nicht das blosse i\n,samnieln von Kentnissen oder gar das Hinaufschrauben der Anstalt zur Mittelschule sich zum Ziele machen, sondern den Unterricht tn dem äer Heranziehung von i´orstsohiitxorganen angemessenen richtigen Rahmen ertkeilen nnd Männer erziehen, wie sie der Dienst benöthi^t. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1881 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 139 — ni sam gospodiii predlagatelj, po6eo provadjati. Spomonub to naročito stoga, ne bi li možda za buduće barem koga potaknuo, da se odazove, jer valja uzeti naum, da štogod budemo na tom poljvi sijali, da ćemo i žeti. Na veliku potrebu i važnost valjanog lugarskog kao i šumarsko - cuvarskog osoblja u nas upozorio je bio već g. 1840. naš .neumrli Nestor brvatskih šumara j za onda obilazitelj šuma u brodskoj pukovniji, Franjo Sporer, nastojeć bar donekle nestašici toj doskoöiti izdanjem svog vrstnog djela u tri svezka: „Das Forstwesen in der k. k. österreicbiscben Militärgrenze oder vollständiges Forstlehrbuch für das Militär - G-renzforstschutxpersonale und die hiezu aspirirenden Feld- und Verwaltungs-Cbargen, mit besonderem Bückblicke aller dem Militär-Grenz-Forstpersonale vorkommenden Dienstes-Obliegenheiten." Isti cilj želio je Šporer postići takodjer i kasnije g. 1849. izdanjem svog djelca: „Mali šumarski katekizam ili razgled svega onoga, što šumar, komu je o podpunom izpunjenju dužnosti njegova zvanja stalo j neobhodno znati mora", sa pitanjem i odgovorom. Sličnu svrhu kao da je imao pred očima i naš nezaboravni preporoditelj hrvatskoga šumarskoga di^užtva, pokojni nadšumar Yiadoj Köröskenji, kadno je g. 1873. izdao bio svoje ,,obće šumarstvo za samouke i za one, koji se žele izpitu lugarstva i pomoćnoga šumarstva podvrći itd.", a napokon nastojao je postići isti cilj g. Franjo Čordašić izdanjem poznatog djela „šumarski poucnik." Nu djela ova ne odgovaraju u cielosti svim zahtjevom današnje dobe, akoprem su mogla u prvi mah za nuždu posve zadovoljiti, i inače bila posve dobra. Viditi je pako ^ mislim, dosta jasno iz svega toga, koliku važnost su naši hrvatski šumari u svako doba podavali koli valjanomu lugarskomu osoblju, toli i mogućnosti njihove naobrazbe. Buduć nas pako još i dan danas ista bol, ako možda i ne u istoj mjeri, bije, to držim, da je baš dužnost svakoga svjestnoga šumara, da nastoji po mogućnosti i sposobnostim koju tu doprinieti k riešenju zadaće o naobrazbi našeg lugarskog kao i šumarsko-cuvarskog osoblja u obće, pa stoga zakljucujuć ove redke izcekujem, da će se i ostali moji drugovi možda na uhar stvari latiti pera i razglabanja tog baš velevažnog pitanja u nas, koji imamo u samoj Hrvatskoj i Slavoniji sa Krajinom 550 do 600 lugara, dotično čuvara šume, a trebati ćemo ih zbilja do mala možda skoro još jedan |