DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 173 — Da se trska svake godine na jednoj te istoj površini koli u kakvoći toli u kolikoći polučiti uzmogne, to jest: da gusta i vitka raste, potrebno je, da se trska na površini svake godine u zimno doba, kada je najbolja za porabu rezati, nizko i na čisto reže i s mjesta izveze, ili ako to ne bi moguće bilo, imala bi se sva ostala nerabljena trska u proljeće, prije nego li mlada tjerati počme, popaliti, inače ostavljena trska povali se sama od sebe ili ju jaki vibrovi polome, te tako u ritu pova- Ijena i nagomilana smeta u razvitku mladoj trski, da ne naraste vitka, a napokon teže je medju kršom stare trske novu rezati, toga radi neobbođno je nuždno, da se trska svake godine na površini poreze i izveze ili popali, hoćemo li da pravnu i gustu trsku uzgojimo. U tom stoji ciela njega, da dobijemo valjanu trsku. Ettinger. Uporaba „Tahimetrije´´ u zemljomjerstvu. Piše Franjo pl. Kružić, pravi uSitelj tehničke struke na kr. gospodarsko i šumarskom učilištu u Križevcih. U modernoj tehnici poznajemo više metoda za horizontalno i vertikalno mjerenje terraina. Ove se metode obzirom na točnost bitno razlikuju; tako je mapovanje sa teodolitom mnogo točnije, nego ono sa mjeraćim stolom; trigonometrično visinomjerstvo točnije od nivelovanja i t. d. Nu uzev u obzir vrieme, koje se u svrhu tih operacija gubi, ne smijemo se točnosti niti toliko klanjati: svaki šumar ili gospodar, koji je imao priliku oveći kompleks mapovati i nivelovati, dobrano je o tom osvjedočen. Današnja tehnika stvorila je novi mjeraći stroj, koji se dakako obzirom na skrajnju točnost izmjere ne može posve sravnjivati sa napomenutimi metodami, ali gledom na brzinu rada i u slučajevih, gdje se osobita preciznost ne zahtieva n. pr. kod tra9iranja komunikacija, nadmašuje svaku do sada poznatu metodu. — Stroj taj je danas već toli usavršen, da mu se mora svakako i stanoviti stupanj točnosti priznati, jest to pako t. z. tahimeter (TXJ(UI; = brzo, [Asi-pov = mjera, dakle brzomjer). Tahimetrom dadu se sa jednog stanovišta izvesti sve one operacije, koje su nuždne za gotovljenje tloyida, dakle: 1. smier |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 22 <-- 22 --> PDF |
- 174 pojedinih točaka terraina t. z. azimut pomoću buzole; 2. uda ljenost točaka od stanovišta, dakle i medjusobno (distancmetrom), i 3. visina točaka iznad stajališta, pomoću vertikalnog kruga. — Mapiranje biva metodom razsutih točaka ili pako mapiranje u popriečnih profilih; kada je ta operacija gotova, kadri smo nacrtati sliku skupa sa isohipsami, dakle podpuni tlovid, a prednost takovog tlovida svakomu je strukovnjaku poznat. Ako imade ići trača ceste ili puta točkami A B C D i t. d. si. 1., to se dadu ovim strojem sa stajališta opredieliti i druge točke 1. 2. 3. 4 .... i to 1. njihov smier (azimut); 2. distancija i 3. visina; isto biva i za ostale točke sa stajališta II. III. . . Ovi se strojevi pako diele u tri kategorije: 1. Strojevi, kojimi se mogu sve tri napomenute oline računom ili diagramom opredieliti, t. z. sjstem Starke. 2. Strojevi, kojimi se ove oline direkte odčitati mogu, sjstem Kreuter — Tichj. 3. Strojevi, kojimi se odmah cieli tlovid nacrtati može ili Tachy-graphometn, po systemu Tachus-a. Izim ovih imade više rekonstrukcija od "VVagnera, Sterna, Moinota i t. đ. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 175 — Izumitelj tahimetrije jest professor Porro u Milanu, koji je strukovnjakom svojim anallatičkim distancmetrom dovoljno poznat. Opis stroja prve kategorije po svstemu Starlie, (graditelj geodetifikih i astronomiSkih strojeva u Beču). Tabela I. slike 1—6. Temelj stroju jest tronog M sa stavnimi vijci (w); pričvršćenje stroja sa stativom biva vijkom na pero poput onoga na teodolitu, tako da geometrijska os koničnog stupa S sa osju vijka u jednu crtu padne. Stup P pričvršćen je vijkom na tronog M, a preko stupa jest namješten koničko izradjeni tubus S´, koji se može u savezu sa horizontalnim krugom H na stupu S´ kretati. Vijak L´ si. 2. može zaustaviti prosto kretanje, a sitno kolanje nastavi se mikrometrom Jfj, koji na dielu p pričvršćenom okviru (f^) imade svoju babicu. U centrično izvrtanoj osi S utaknuta je os sa alhidadom (K) si. 6. sa razdieljenjem ođ 10—10 m. — Na ovoj alhidadi namješten je stalak za dalekogled, nadalje diametralni noniasi N´ N" sa lupami, točnost noniusa 20", onda nakrstna libela i napokon buzola (J5) si. 6. Pođpuno ekvilibrirana igla (v) pliva na šiljku, te se dade sa strojčićem [a, b) aretirati. Buzola JB dade se tako udesiti, da kada igla ništicu pokazuje , optička os dalekogleda pada u geografički meridijan; ovo je samo onda ponešto važno, kada se preduzeto mapovanje sa kojom kartom sravnjuje, važnije jest pako to svojstvo buzole (B) u onom slučaju, kada se sa više strojeva radi na istoj tragi; tu je od potrebe sve strojeve jednako prilagoditi. — Buzola na ovom stroju služi za točno i brzo orijentiranje, pa i za mjerenje horizontalnih kuteva, gdje se ne iziskuje tolika točnost. Prosto i sitno kolanje alhidade pravi se vijkom Kg i mikrometrom M^. Alhidada može se kretati sama za se okolo osi, isto tako horizontalni krug H; ako se pako pritegne zapor K„ i otvori zapor iT,, dade se krug i alhidada zajedno kretati. Stalak (Z Zj) za dalekogled pričvršćen je vijci na ploči (-), izim toga razsječen je dio Z, u dva diela Z, Z" tako, da |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 176 — se može kretna os dalekogleda dizati i puštati pomoću vijaka A, A\ —^ Os A pričvršćena je u blazinicah pločicom D, koja je pruživom levom providjena. Libela L´ na nožicah (/fj) služi za konstatiranje horizontalnosti kretne osi A dalekogleda. Dalekogled Starke-ovog taMmetra si. 3. imade objektiv sa 59 "^ širine, i akromatički Steiniheilov dvojni okular (o); slike su vanredno jasne, povećanje biva u omjeru 1:26. — Pošto se ovim strojem mjere i distancije, providjen jest dalekogled za to priredjenim nitnim križem (9). Da se distancije direkte od središta stroja mjeriti mogu, providjen je ovaj dalekogled distancmetrom od prof. Porro tako, da je umetnuta leća (C), koja se može regulirati. Izim nitnim križem (ip) dade se optička os dalekogleda i pomaknućem objektiva pomoću vijaka (s i "j*) si. 5. pomicati. Na okrenutoj osi A učvršćen je vertikalni krug V sa razdieljenjem od 10—10 minuta; noniusi sa vriednošću od 20 sek. Nonius libele {I, si. 4.) služi za konstatiranje vertikalnosti glavne osi onda, kada se na stanoviti objekt visira (kod mjerenja zenita). Ostali na stroju dolazeći dielovi jasno se na slikah vide. Postavljanje stroja biva kao kod teodolita. Temeljne operacije sa tahimetrom. 1. Mjerenje horizontalnih kuteva. a) jednostavno mjerenje. Horizontalni kutevi mjere se kao i običnim teodolitom, visira se njime na objekt lievo i odčita stanje noniusa, aritmetički sredik dade odčitanje a."; onda se visura baci na desni objekt i opet isto radi i tiem se dobije kut fi" — pripadajući kut ip = 5c" — p", ili ako prodje ništica Ako se pako imade sa jedne točke kao obično sa tahimetrom |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 177 notiiusa a,´b,c,d... Slika 2. n; došav do posliednje točke N, prebaci se dalekogled okrene alMdada za 180" i bacaju vi- sure natrag od N prema A iduć, i redom opet odčitaju noniusiw, .. .đ,c, &, o, ; pošto dolazi brojenje kuteva od o" počamši u istom redu kao i prije, to ako se prave aritm. sredici 2 c + c, n -f- Wj = 6„ = MQ ; dobiju se diferen cijom odmah ne samo oni kutevi, koje pravci A, B, C.. . . N sa o" na alhidadi prave, već takodjer i kutevi, kojega čine objekti medjusobno obzirom na točku 0; tako 9, =60 — Si = c„ ^n´T´l Vn- Mjerenjem kuteva na ovaj način eliminira se 1. upliv neosovnosti optičke osi i kretajuće osi 2. ekscentricitet i 3. moguće kretanje stroja. a) Repetiranje kuteva. Starkeov tahimetar konstruiran je za repetiranje kuteva, koje se obavlja po poznatih pravilih. Ako je prvo odčitanje na 0" postavljenog noniusa i prema objektu bačene visure iV^ i odčitanje posije n —tog repetiranja na drugi objekt Bn, onda je kut JVw — No. "Veće sigurnosti i točnosti radi razdieli se broj » u w jednakih dielova t. j . n = m. h, onda se kvit posije A, 2/i, 3/« . . . . m}h puta izračuna. — Ako se kut 9 repetira posije fe, 2/«, 3/J . . ... mh puta, neka bude odčitanje ^, B, C . . . . ilf, to se jednostavni kut 9 dobije: |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 178 L — A C Đ -A M — A Kn ao pravi i moguće najvjerojatnijivih ođčitanja. kut Slika 4. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 179 — Mjerenje zenitne distancije. Za opređieljenje zenitne distancije potrebno je znati stanje noniusa na vertikalnom krugu u onom slučaju, kada je visura prama zenitu naperena; ova točka neka se zove zenitalna točka, jer ako je ova točka Mi^ zadana, dade se opredieliti i zenitna distancija objekta, ako je stanje noniusa M visirAnog objekta poznato, najme z = M — Mg. Da se zenitalna točka M^ nadje, radi se racijonalno tako, da se mjeri tako zvana dvostruka zenitalna distancija istog objekta; postupa se pako ovako (si. 5.): Ako se imade mje riti zenitna distancija objekta ^t.j. Y^ZOA=Z, to se okolo osi 0 kretajući dalekogled naperi prama A i ođčita stanje noniusa, ovo neka bude E; sada se alhidada okrene za 180" i prijašnja visura 00 dodje u smjer 00´. Ako se sada dalekogled prebaci (durchschlagt, jer Starke - ov tahimetar jest tako konstruiran) i visura opet u objekt A naperi, to se dobije opet na noniusu odčitanje Z,; to je 2 z = iž — i, i Mu = V, (R + i,). Tim načinom dobije se za Starke-ov tahimetar jedanput za uviek zenitna točka (Zenitpunkt). Ova točka M^, biti će samo onda sigurno opredieljena, ako je vertikalna os stroja zbilja vertikalna, i ako ostanu ništice obih noniusa kod okretaja stroja u istom diametru i pod istim kutem prema horizontu; za konstatiranje ovoga služi već prije napomenuta nonius-libela (t), kojom se dapače dade i odklon |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 180 — vertikalne osi mjeriti, ako je vriednost jednog partesa na libeli poznata; ova iznaša na Star- ke-ovom stroju 15 sekunda* Starke-ov tahimetar tako je konstruiran, da se može dio &, a s njime libela I i noniusi JVj JV3, kretati; ako se dakle kod mjerenja zenitne distancije mikrometrom M^ prije svakog odčitanja libela I horizontalno postavi, to pada i ona korekcija poradi manjkavosti napomenutih uvjeta. Mjerenje distancije. Kako već prije napomenusmo, upotriebljava se kod ove ^ operacije daljinomjer od prof. ^ Porro, koji to svojstvo imade, da Cl se svaka distancija od geometrijske sredine stroja mjeritimože. Pošto je teorija ovog distancmetra od Porro-a ili inaČe analatički distancmetar zvan, malo ili skoro ništa poznata, to ćemo prije nego na praktičnu u.porabu predjemo, u kratko spomenuti teoriju analatičkog distancmetra. Neka bude si. 6. MN = I, predmet D = dist. predmeta od objektiva 0, mn predmet, F udaljenost predmeta od objektiva, onda imamo po zakonu optike i geometrije: F D mn I |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 29 <-- 29 --> PDF |
-- 181 — = — _ — — p, gdje je L daljina žarišta objektiva 0. F L D Ako se sada umetne izmeđju objektiva 0 i nitnog križa (Fadenkreutz), na koji pada slika mn predmeta MN, jedna leća 0, onda je mn predmet za leću o; aa^ = 6 jest slika od mn, b jest konstantna udaljenost niti, te imamo slično kao i prije: mn 0 u — == ili obzirom na sliku 6. aa^ 0 u^ mn F—d — = — -U . . . . S, gdie ie L´ kao i priie udaljenost žarišta umetnute leće 0, točka C jest žarište od 0. Ako iz jednačbe (Y) eliminiramo mn, F i F^ pomoću jednačba a, ^, S, to dobijemo distanciju D predmeta od središta objektiva 0, naime; D = . I + —^ ^ -^ (1 Ako je točka C središte stroja i /\ udaljenost motke od C, onda imamo: A=D-f-S=— .1+ —^ ^ + S (I. ´-^ ^ b{L+L^ — d L + Ir´—đ ^ Ako želimo, da bude / \ proporcijonalan jednom dielu mjerače motke (Z), što i karakterizira Porro-ov anallatički distancmetar, onda mora biti: L ii A ^ . I = E. 1. II. " b(L + L´—d) to je pako, kako se iz jednačbe I. vidi, samo onda moguće, ako je stroj tako konstruiran, da je: -4-6 = 0 t. 1. L+L^—d^ ^ L(đ — L^) L S L^ = d — , IV. Uporabom jednačbe II. ili III. dodje se do željenog cilja, da bude naime ^ proporcijonalan motkinu odsjeku (Z), obično |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 182 — se S kao poznata dimenzija uzme i to s razloga duljine, jer se može đalekogled na Starke-ovom tahimetru prebaciti, ako je n. pr. S ^ w L, gdje je » < 1, onda je: n L* L´ = d — V. 1+n iz iednačke II. sliedi K = — VI. t. i. ^ b {L -t L´ — đ) ´ konstanta K neodvisna je od D i F. Pa pošto se ova konstanta za praktičnu i brzu radnju u okruglom broju C = 200 (za Starke-ov tahimetar) uzima, imademo obzirom na jednačbu V. i VI.: C b VII. »4-1 ^^CM^ ^^jj n + 1 Kod tahimetra od Starke-a jest: L = 345´%^ L´ = 126´%. đ = 237% S = 164%, Ovako poznatimi olinami dade se svaka horizontalna distancija izmjeriti po formuli /\^ == C. I n onom slučaju, ako je terrain takav, da je srednja visura horizontalna ili da osovno na motku padne. Leća C (vidi tabelu si. 3.) služi dakle za to, da se dobije od svakog predmeta konstantna slika na nitni križ ili što je sve jedno, da je vidni kut za svaki predmet veće ili manje daljine jednak. Da se dakle izmjeri horizontalna distancija dvijuh točaka ^ i ^, to se stroj centrira u .4, a u JB namjesti se motka, tako da srednja visura upravo udara u polovicu udaljenosti obih pločica ili znakova. — Ako se sada baci jedna visura kroz gornju, a druga kroz dolnju nit, dobije se duljina (1); ako se ova sa konstantom C pomnoži, dobije se horizontalna udaljenost od A do L. Ako nije terrain takav, nego briegovit (si. 7.) onda je kosa distancija 01 = Cl. sin n, a prava horizontalna distancija ^ = 01 sin 2 ili /^ = Cl. sin´^ 2. U takovom dakle slučaju mora se produkt Cl reducirati za sinus quadrat zenita. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 183 Da vidimo, u koliko influira netočno ođčitanje duljine I i zenita g, diiFereneirajmo posljednju jednačbu na /\,, I i e, onda imamo đ ^ = Cd I sin^ s \- Cl sin* s d e. Neka je n. pr. ^200m., s = 45"; d ts = 0-0001; dl = 0-001 m., I = 1-000 m. onda d A = T - O´OOl + 200. O-OOOl (i A = 0´12 metara, ili ako je đ 2 = 1 minut, onda je od 200 metara mogu se dakle do ^ ^ — T4O ^O´^´^O izmjeriti. Trigonometrijsko visinomjerstvo. Visina to5ke B iznad A t. j. B B^ = H dobije se sliedećim putem: H = lE -\- EB^ — IB lE = l\ cotg e, EB* = OA = I = visina stroja, a IS =^ L jest udaljenost točke / od podnožja, onda je J? = A <^°*S ^ + -i-I-L. Slika 7. Ako nije skrajna točnost potrebna, može se uzeti IB = Bn + Bm, . , . ^. . L = pogneska ce biti tiem manja, cim je « veci t. j . terrain horizontalniji. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 184 U koliko opet i ovdje influira netočnost na visinu, vidimo, ako jednačbu za H diflerenciramo na, H, z i B, pa imamo: BH = cotg. «đ A + A -rir Neka je s = 45»; A = 200; dz = 20"; d A = O´lž m., onda je dR = 0´13; ako je pako uz iste uvjete Az = lm., onda je A -ff = 0-2 m. Odtuda se vidi, da se pogrieška u visini u veliko opaža; stoga se za točnije visinomjerstvo upotriebljuje uviek geometrijski način, koji se takodjer sa taliimetrom obavlja. Rektificiranje tahimetra. Da bude radnja sa strojem čim moguće savršenija, mora se stroj u sliedeoih točkah izpitati: 1. Osi obih nakrstnih libela neka su normalne na vertikalnoj osi stroja. U tu se svrhu postavi stroj tako, da jedna od libela padne u smier dvijuh stavnih vijaka, a druga u smier trećeg vijka; ako sada puljci libela uskoče, pa u istom položaju ostanu, ako se stroj za 180" okrene, izpunjen je uvjet, ako ne, popravi se pol izboja puljka stavnim vijkom, a ostala polovica vijkom G na libeli. 2. Kolotna os dalekogleda mora biti uzporedna sa ravninom alhidade. Za istinitost ove točke služi libela i´. — Ako se najme kolotna os, na kojoj počiva rektificirana libela -L´, postavi na stavni vijak, to mora puljak uskočiti i onda ako se alhidada za 180" okrene; ako ne, onda se polovica izboja odstrani stavnim vijkom. Time se os vertikalno postavi, druga polovica izboja odstrani se dizanjem ili spuštanjem kolotne osi pomoću vijaka t t\ kojimi se dade blazinka osi stegnuti i raztegnuti. 3. Optička os dalekogleda neka je normalna na kolotnoj osi. Poklopci D, D, kao i pera Gg i Gr^ odstrane se i odpuste, te se upravi visura na jednu oštro positiranu točku na terrainu, zatim se stroj iz blazinke digne i obratno postavi; ako točka terraina padne opet u visuru, uvjet je izpunjen, ako ne, to pokazuje odklon dvostruku pogriešku. — Ova se pogrieška odstranjuje tim, da se ne — kao što je obično — nitni križ, već |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 33 <-- 33 --> PDF |
^ 185 — da se objektiv pomakne. — Ovo pomakiiuće biva tako, da se vijci Sj Eo odpuste i objektiv vijkom <\i <]/´ okolo e, krene, polovica pogrieške posije korekcije nategne se opet vijci s. 4. Niti križa neka budu horizontalne, ako je alhidada horizontalna. Horizontalna visura upravi se na jednu točku tako, da ju krajnji dio srednje niti pokriva; ako se sada rukom ili mikrometrom krene alhidada, a s njom i dalekogled, to mora dotičnu točku opet nit križa pokriti, ako ne, korigira se kretanjem pomoću vijaka s,. 5. Os alhidadine libele (f) vertikalnog kruga neka bude normalna na vertikalnoj osi stroja. Horizontalno postavljeni stroj kreće se tako, da dodje libela (1) na jednostavni vijak, kojim se libela uskoči; ako se sada krene stroj za 180". to mora i sada libela uskočiti, — ako ne, to je pogriečka opet dvostruka; polovica pogrieške popravi se stavnim vijkom, a druga polovica vijkom Mj. 6. Os horizontalno postavljene libele L neka bude uzporedna sa horizontalnom ravninom srednje niti i sa optičkom osi dalekogleda. U tu svrhu odaberu se na terrainu u daljini od kojih 200 metara dvie točke; nad jednom se centrira stroj, a na drugu postavi se motka i kod horizontalne libele L ođčita se n. pr. visina h. Nakon toga okrene se stroj za 180", dalekogled se prebaci horizontalno pomoću vijka M^, kao i prije postavi i odčita visina motke {h^), koja mora biti jednaka h. — Ako je h + h, \ > h, onda je prava visina = —~ Ako se ploča niti ip Cl pomoću vertikalno djelujućih vijaka (s,) tako podigne, da se ... /» + ´´, na motki visma —-— vidi, onda je i visura horizontalna. Ci 7. Kolobari (r r,), na kojih stoji libela, neka su podpuno okrugli i istoga radiusa. Odaberu se dvie točke A´\ B^ stroj se postavi u 4, a motka u 2?, te se odčita kod horizontalno postavljenog stola visina {K) samo onda, ako su radiusi (r r,) obih kolobara jednaki; ako je »j >> », onda će visura ići za visinu x gore i prava visina za jednake kolobare neće biti h već h — x. — Pad od .4 — B jest onda, ako je I visina stroja i f koefficient poradi refrak |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 186 čije: P A-B = fe — X — I — f. Ako se sada prenese stroj u B i opet isto čini, to se dobije opet: P n—A = Jii — X — /, — /"ali P A-n + P B-A = 0, dakle h -{- h^ - {I + J^) - 2 f — 2 X = 0 ^ = t±Jh_ _ L±Jl _ / . 2 2 ako je X = 0, onda je r = r, ako je a; > 0, onda je r, < r ako je a; <; 0, onda je r^ ;> r. Ako želimo ovu korekciju kod nejednakih kolobara poradi točnosti radnje u obzir uzeti, onda možemo ovu pogriešku (x) za stanovite distancije Đ^ iz proporcije: Đ:D, == x:Xi izračunati, X>, jest naime a;, = — x. Mala tabelica olahkoćuje praktično mjerenje. 8. Optička i kolotna os dalekogleda neka se sieku. U tu svrhu baci se visura kroz horizontalno postavljeni dalekogleđ i odčita visina motke; ako se sada dalekogled prebaci i za 180" okrene, to mora horizontalna visura opet u istu visinu motke udariti; ako ne, onda je polovica razlike jednaka excentricitetu optičke i kolotne osi. — Ova kao i ona pogrieška poradi neparalelnosti optičke i kolobarne osi eliminira se, ako se svaka visura pravi normalnim i prebačenim dalekogledom i uzme aritmetička sredina. 9. Nonius zenitne visure neka pokazuje 0°, a nonius horizontalne 90» ili lOO". Dalekogled se postavi horizontalno pomoću libele; ako nonius ne pokazuje 90" resp. 100", onda se može pomoću vijaka pomaknuti. — Kontrola na zenitu izvede se opažanjem dvostruke zenitdistancije povoljnog objekta. — Korekcija se izvede pomaknućem noniusa za polovicu razlike obih zenitdistancija. 10. Konstanta neka bude za svaki tahimetar točno opredieljena. Horizontalna distancija dviuh točaka A i B jest -^ i ´ . , . , P^ L´ A = —7 — I, u ovoi mora biti konstanta C == = 200 za Starkeov tahimetar. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 187 — Ako si na horizontalnom terrainu izmjerimo sa svom točnosti distanciju od 200 met. i postavimo stroj na jednu, a motku na drugu točku, to mora kod točne konstante C visura točke gornje i dolnje niti upravljena upravo 1 metar na motki odsjeći ; ako odsieče više od 1 metra, onda je C < 200, ako manje od 1 m., onda je C > 200 metara, pošto je pako u formuli za 0 olina L i L´ konstantna, to se može samo b ili đ umanjiti, a obično biva u praksi ovo posljednje t. j . manja udaljenost objektivne i umetnute leće C pomoću vijaka. U ovoj točki nastaju ipak dva teoretička pitanja, koja su praktično važna t. j . 1. Koliko se mora leća 0 od C" udaljiti ili približiti, da se pogrieška od konstante C eliminira. 2. U koliko se pomakne analatička točka C" od središta stroja, ako ne đ za, ii´ d promieni. — U tu svrhu differencirajmo jednačbu: L L´ . , ,.. B = na & D 1 a- đ, te dobiiemo b (L -\- L´ ~ đ) ´ ^ L L´ b (L + L´ — đ).^ đ D h{L + L´ —dYL L´ ^ L L´ ali = B, dakle b{L »d== -[- V — d) L-4-L^ — đ ´ Đ Neka n. pr. iznaša korekcija na D B"/,, od prave vriednosti, to će biti i = 345 %; i, = 126 ´%j; đ = 237 ´%,. &đ = 12-08 ";4i t. j . prilično vidljivo pomaknuće. DifFerencirajmo poznatujednačbuS = na (^ i S, to dobijemo odgovor na drugo pitanje; d-8 = — 9-d, ako u ovu jednačbu sub (i + ii dy stituiramo vriednost, dobijemo &§= 26*^ t. j . analatička točka C udaljuje se za 26 milimetara, što je praktično uzeto nevidljiva pogrieška ne samo kod većih već i kod manjih distancija. Praktična uporaba tahimetra. a) Mapovanje. Tahimetrijsko mapovanje (si. 8.) preduzima se metodom razsutih točaka. U tu se svrhu odaberu dobro situirane točke 3 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- 188 P] Pg P3 itđ. kao stajališta stroja (Stationspunkte). — Ovako namještenim strojem odčita se sa pojedinih točaka terraina: azimut, visina motke kroz obe niti radi distancije i zenit. Dobro upućeni figurant postavlja se sa metrički razdie- Ijenom motkom u znamenitije točke, koje mu croqui pokazuje, ^ M a chef sekcije sa pomoćnim osobljem pravi i bilježi opažanja. Dakako da može ovdje svako piketiranje odpasti, jer se od svake točke sva data odmah označe. Da se ne dodje do kakove pometnje prigodom konstruiranja mape, to se u manualu sve točke, koje se n. pr. sa sta |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 189 — jališta Pj mapuju, ubilježe sa 1, 2, 3 —, one pako, koje se mjere sa P^, pobilježe se sa pismeni a, b, c, đ itd. one sa Pg, sa brojevi 1, 2, 3, 4, itd. Kada su sve točke sa prvog stajališta mapovane, predje se na drugu itd. dakako da se moraju poradi nivelovanja točke pojedinih stajališta nadovezati. Kod projektiranja trače za ceste ili puteve dovoljno je 100 do 400 m. lievo i desno od trače mapovati i to po prilici 20—40 točaka pro hektar. Točke, koje slučajno padnu u guščaru ili šumoviti predjel, težje je mapovati, nu okretan i teoretički naobražen mjeritelj nadvladati će dosjetci i tu potežkoću. b) Uređjenje skrižaljke. Za primjer uzmimo, da se imade mapovati predjel si. A. Skrižaljka imala bi onda sliedeči oblik: ^1 1 o a < 0 o3 0 -1-1 0 bjj E + 1 c S-i |l l 1 Q a 1-1 W te 0 . ^ CS s. 0 1 1\ 1 790 9´10" 88"25´55" 1-283 1000 1-14 1-42 0-28 56-5 1-55 1-83 378-14 379-97 2 86»36´50" 90´´29´20" 2-113 1900 2-00 -0-68 42-7 -0-36 -0-94 377-20 3 50018´40" 90° 1´40" 0-658 0 300 043 0 99 51-6 -0-03 096 37910 ^ ft i t. d. 35030´20" 86O50´10" 1175 0-200 0-69 0-73 194-5 10-74 11-47 389 61 2 1-30 389-61 1-086 Pu 215<´38´30" 93´´36´40" 0-59 0-71 196-6 12-32 11-61 0100 2-695 a 235020´ 0" 94°i5´20" 2-59 -1-29 37-8 -2-82 -4-11 385-57 2-500 1-428 b 258"67´20" 95O52´20" 1-31 -0-01 46-2 -4-64 -4-65 385-03 1-200 1-712 c 251O56´20" 95056´ 0" 156 -0-26 617 -6-42 -6-68 383-00 1-400 S5| i t. d. Ovako dobivenimi kotami dade se izmjereni terrain nacrtati i niveaucrtami, koje se onda po poznatih načelih interpolacije i pomnožati mogu, providiti, i za dotični operat, za koji bje mapovanje preduzeto, upotriebiti. 3 |