DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 167 — potrebnija, što nam se je eto ipak približio čas ujedinjenja milog doma i zavičaja, čin, koji će bez dvojbe od ne male važnosti biti i po budućnost šumarstva u Hrvatskoj. Smatrasmo si upravo dužnošću ovimi redci svratiti pozornost svili šumara i prijatelja liepe nam struke na Ijetošnju glavnu skupštinu hrvatskog šumarskog družtva, pozivajuć ih, da se čim prije prijave predsjedničtvu družtva, pa da isto i opet uzmogne sve shodne korake još za vremena učiniti. Svršavajući te redke spomenuti nam je, da ih još i tiem radje pisasmo, što vidimo radostni, gdje se baš u najnovije doba i u našeg šumarskog stališa opaža neki obćenitiji i življi pokret i težnja za napredkom; napisasmo to još i stoga, jer su nam znani vele znameniti takovi sastanci šumara inih država i zemalja, koji godimice na stotine učestnika uz jedno geslo u jednom kolu sjedinjuju, nu poglavito napismo rečeno stoga, da sve svoje prijatelje i članove družtva još i u zadnji čas sjetimo jedne najglavnijih Clanovskih, strukovnjackih, kao i rodoljubnih im dužnosti. Budućnost pokazati će nam, da li se u nadi prevarismo — ili ne! Šumarsko naukovno pitanje pred hrvatskim saborom. Uzčitavši taj naslov mnogi će možda čitaoc pomisliti, da nakanismo tražiti po prašini arkiva spise hrvatskog sabora od g. 1876-, koji svjedoče, koli površno se je u nas jedno od najvažnijih narodno-gospodarstvenih pitanja t. j . pitanje „šumarsko naukovno" tada prigodom razprave o zakonu preustrojstva križevačkog šumarsko-gospodarskog učilišta shvatilo i riešilo u najvišjih krugovih hrvatskog naroda, pak zato valja nam razjasniti , da se uzprkos rečenomu naslovu ne ćemo obazirati na činjenice spomenutog sabora, već da. si smatramo u interesu stvari dužnošću danas tim člankom svratiti pozornost članova hrvatskog šumarskog družtva na podnesak g. Milana Crnkovića i drugova sadašnjemu saboru „ob ukinuću križevačkoga zavoda", odnosno „podignuću akademije sa posebnim fakultetom na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu." >l> |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 6 <-- 6 --> PDF |
- 158 — Podnesak ovaj, poduprt od narodnog poklisara g. Valušnika u jednoj od saborskih sjednica ove godine, bi predan peticijonalnomu odboru na dalnju uporabu. Nedavno bi nam prijateljskim posredovanjem u prepisu na porabu stavljen, kako ga evo niže, malo ne doslovce, priobćujemo , a činimo to medju ostalim ponajprije s toga, što bijaše, — kako je to članovom našeg šumarskog družtva i predobro znano — baš šumarsko naukovno pitanje već i opetovano puta predmetom družtvenib razprava i izjava, u koliko su se naime hrvatski šumari već više puta u skupštinah šumarskog družtva izjavili za podignuće šumarskog učilišta na stupanj akademije šumarstva, odnosno za ukinuće tog učilišta ter ustrojenja posebnog šumarskog fakulteta na sveučilištu u Zagrebu. Vele zanimivi spis taj pako glasi: „Visoki sabore! Kroz mnogo godina prodirao je glas, čula se je topla želja iz naroda hrvatskoga: da mu se doma podigne šumarsko i gospodarsko učilište. Dugo se ti glasovi razliegahu domom, dok im jeka nesta na dan 19. studena 1860. godine, dan otvorenja križevačkoga zavoda." „Pa koliko i zbilja neocienjivi zamašaj ima ovakov hram nauke po zemlju, jasno nam govore rieči, kojih bivstvovanja radi se ovakovi zavodi podižu, da se podigne moć zemlje i naroda i da se prosvjeta širi. Poljska i šumska produkcija životno upravo zasieca u bit narodnu, ona je onaj glavni, da i najvažniji činbenik, kojemu moraju države zahvaliti svoje bogatstvo kao i materijalnu snagu. Svatko dakle, komu je blagostanje domovine na srcu, živo ima nastojati, da mu zavičaj sretan i slavan bude, mora neiitrudivo raditi oko unapredjenja ovih dvijuh gospodarskih grana. Napose svaki Hrvat živom vatrom nek se lati tog rada, jer u nas žali bože gospodarstvo još duboki sniva san." „Sto su u drugih sretnijih zemljah jur odavna postigli, u Hrvatskoj se još na to ni ne spremaju; u naprednijih zemljah počiva šumarstvo i gospodarstvo na znanstvenoj podlogi, a umni gospodari i šumari ljudi su znanstveno izobraženi, kod nas pako sve to tek neko mehaničko-obrtno poslovanje, a vršitelji obični obrtnici." „To bje mnienje i prije, nego li se otvorio križevački za vod, al to mnienje nije ni postankom istoga ugaslo, da što više ono se još i većma uvriežilo." |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 7 <-- 7 --> PDF |
- 159 — „Imajući mi sami kod kuće hrvatsko-šumarsko učilište, pa da se naše šumarstvo i zbilja ne pomaknu napred? — morajući pako i zbilja takove žalostne glasove slušati, ogradjujemo se eto svečano, bar mi — što nas ima hrvatskih šumara i gospodara, da je tako, jer ne mi nego ti narode spravio si nas u taj položaj. Da nismo u tvojih očijuh znanstveni ljudi, zato nas nisi nikad ocienio, i da nismo mnogo učinili za razvoj hrvatskoga šumarstva, nismo krivi, jer si nam sam zavezao ruke i uzkratio glas, a svu u tom moć dao inim , koji su radili, a i još uviek rade, — po svojoj savjesti! — Sve blagodati pako, koje kao domaći sinovi uživamo, jesu puko zavadjanje i iz toga proiztičuća bieda, nevolja nam i nesmiljeni prezir; — da prezir i od samih Hrvata!" „Svemu tomu pako krivo je prije svega nepoznavanje rečenoga zavoda, jer da bi se narod s njim upoznao i kad bi Visoka vlada dala povoda upoznati i druge vlasti sa bitnošću njegovom, to bi se nedvojbeno otvorilo i nam široko polje djelovanja, na kom bi postostručila radne sile, podupirala procvast hrvatskoga šumarstva i gospodarstva — a tim upravo dovadjala Hrvatsku blagostanju!" „Dvadeset godina minu, što se to čedo porodi, al još ga krije gusta koprena nepoznavanja pred narodom svojim. Današnji položaj njegov i sve sbivše se u to vrieme promjene i dogodovštine, prem bi morale biti poznate svakomu Hrvatu, ipak moramo priznati, da su slabo znane, pak da su riedki koji znadu: da taj zavod bitiše i u kojem liku." „Prem spomenuti zavod jur dvadeset godina obstoji, to ipak i oni, koji ga poznaju, opažaju na njem samo onu promjenu, koju bi u boljih i zrelijih obstojnostih u mnogo jasnijoj — u pravoj — sliki vidjali; u sućanstvu njegovu mnoga se izmjeniše i promjeniše, al u bitnosti ostalo je sve isto, što i u svom početku pred svietom bijaše, i prem je nepobitno načelo u zdrava družtva, da tko ima obnašati dužnosti, mora i neka prava uživati, to bismo i podvojiti morali o križevačkom zavodu." „Prvi križevački šumari uz dužnosti, koje su imali, imali su približno bar i nekoja prava, al što dalje prema budućnosti, nagomilaše se te dužnosti do ogromna obsega, a ono malo prava izniknu u daleki svemir, ter tako vidimo križevačke šumare i |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 160 — gospodare sa ne malenimi dužnostmi bez ikakvih skoro prava. Takovo bolestno udo pako obstanka ne ima, križevački zavod ne može, niti smije živjeti." „KriževaSko učilište je u svojih 20 godina izobrazilo do 94 šumara i 53 gospodara, na jednu godinu dakle popriečno 5 šumara i 3 gospodara, što je za Hrvatsku toli neznatan broj, da se u toj pučini tolikih dobara gubi, kad se uzme još u obzir, da jih je do 30 izobraženo za tudje zemlje, da se je napokon od onih, koji su doma ostali, posvetiti moralo poslie do 35 drugoj struci, i da ih je osim toga 13 i smrt u vječnost odpravila. Točnim računom dolazimo do takovog rezultata, s kojeg se sgražati moramo, jer prem broj učećih se hrvatskih šumara i gospodara raste, to ipak broj obnašajućih službu pađa(!) — i toli rapidno pada, da će skoro uz naš šumarski zavod nestati traga hrvatskim šumarom." „Vrieme je već tuj, gdje opažaju i oni, koji prije nisu vidjeli, da su svi državni i privatni stipendiji, namienjeni za križevački zavod, jedina podkriepa zavadjanja i na tom putu totalnoga uništenja mladosti. Krivnjom tih stipendija zaluta mnogi talenat u Križevac, koji inače ne bi, i tu kroz tri i više godina, uz istina bog liepe znanosti, živi život pun nade i ufanja na ljepšu budućnost, dok mu se napokon posije dovršenih nauka ne otvore vrata u tmurni sviet, u kojem ga čeka nemila borba za koji dan života." „Eekli smo, da križevačke absolvente posije dovršenih nauka čekaju istom nevolje. To je uvidjavno, nepobitno, jer takav absolvent uz sve svoje nauke i znanje, zamoli li mjesto ma gdje, zatvaraju mu pred nosom vrata. Obrati li se na državna dobra provincijalne Hrvatske, dobiti će skoro riešitbu, da, pošto molitelj nije pokazao dovoljno strukovnoga znanja, ne može mu se molbi udovoljiti" i t. d. Potraži li sreću na državnih dobrih u Krajini, ako i prolazi malo bolje, ipak mu ne ima mjesta u službi — da ni kod iste hrvatske vlastele neće mu biti možno polučiti cilj." „Kud ljuće pogrde po Hrvata, van kad mu se tudjin blatom nabaciva na težkom mukom sagradjeni hram, a kud li gorkije boli po nas, nego li kad nas drugi na našeg doma pragu hoće tim ruglu da izvrgnu, da nas iz vlastitog zavičaja progone!" " |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 161 — „Motreći mi položaj hrvatskih šumara po Hrvatskoj, zaključiti nam je uz ideju svih ostalih drugova naših, da zamolimo Visoki sabor, da isti sasluša glas naš, — ništa manjeglas naroda, — neka se križevaoki zavod ukine, a podigne potrebiti broj professorskih stolica za šumarstvo kao i gospodarstvo na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Tim bi se doskočilo, da se u istinu na ove dvie grane ne bi trošilo do 55 hiljada for. na godinu, što se sada i zbilja izdaje, — jer prem bi professori na sveučilištu morali biti bolje nagradjeni, no sada na križevaČkom zavodu, to bi umanjeni broj istih ipak manji trošak zahtievao; polučilo bi se tim, da bi trebovali samo strukovnih učitelja, dočim bi ostale znanosti predavali professori drugih fakulteta: tako bi matematičku i prirodoslovnu skupinu šumari i gospodari slušali na sveučilištu sa matematičari i prirodoslovci mudroslovnoga fakulteta, zakonoslovje, upravoslovje i narodno gospodarstvo sa pravnici; polučilo bi se tim nadalje, da ne bi trebovali posebno uredjivati fizikalnih, kemičkih i u obće prirodoslovnih zbirka, koje nam zemaljsku blagajnu svake godine po koju tisuću stoje, ovi bo kabineti na hrvatskom sveučilištu jur postoje pa bi se njimi mogli takodjer i gospodari i šumari služiti." „Pustimo sve obzire na stranu, u takovih se slučajevih imade ponajprije na dobro i čast naroda gledati, pa sjetimo se onih posljedica, koje bi takovom odlukom nastale: imali bi u Hrvatskoj šumara naobraženih, odgovarajuće stupnju, na kom šumarska znanost danas stoji, i to šumara Hrvata, kojim je nada sve blagostanje domovine na srcu, koji će se trsiti rodu svomu koristiti, ter koji sjegurno nikada neće dopustiti, da nam toli ogromno blago hrvatskih šuma propadne." „Mi smo za ukinuće križevačkoga zavoda; nismo za oživotvorenje kakove osamljene akademije, van uprav za takovu šumarsku školu na hrvatskom sveučilištu. Za akademiju ne zato, sto iste ne zadovoljavaju zahtjevom najvišega strukovnoga naobraženja. Da je tako, to su dokazali strani strukovnjaci u onih velikih šumarskih kongressih u Njemačkoj i Švicarskoj, koji jednodušno zatražile od svojih vlada, da osamljene šumarske akademije ukinu, ter da ih na sveučilišta prenesu." „Drugdje je to veo polučeno i provedeno, pak bi zato bilo neumjestno, da podržavamo, dotično gradimo ono, što bi opet |
| ŠUMARSKI LIST 4/1881 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 162 za koji dan rušiti morali. Za učiteljske sile ne bi takodjer bila tolika oskudica." „Molimo napokon „Visoki sabor", da se izvoli svojski zauzeti za ovo pitanje, pa da se tako što skorije u život privede ovo pitanje, da se sastavak osnove povjeri muževom umnim i voljnim na tom raditi, i onim muževom, kojim nije tudja šumarska znanost. Mi pako ovdje odustajemo od svakog navađjanja i razglabanja svih potankosti." Mrkopalj 1. veljače 1881. Sliede podpisi šestorice bivših učenika križevačkog učilišta. Tim bismo bili izcrpili sadržaj rečenoga podneska, proiztekavšega iz mladenačkih srdaca rodoljubnih mladića, koji svršivši, kako i samo gori spominju, puni najljepših nada svoje naukovanje, osjećajući se prikraćenimi u pravih, dovikuju eto sami zastupnikom naroda, da se zavod onaj, koji ih odgojiti imao, zavod onaj, koji ih je imao narodu spremne predati za težko ovršavati zvanje, zavod onaj, koji zemlju hiljade i hiljade stojaše a i stoji, zavod onaj, koga tek pred koju godinu radikalnom lieku podvrgoše i preustrojiše, — dokine, i da se prema zahtjevom zvanja i šumarske znanosti podigne nov zavod poput fenića na prostranom temelju hrvatskog sveučilišta. Ne upuštajući se bar za sada u potanju kritiku ove molbe, ipak moramo reći, da nas ista spomenu na mnoge, da i vele ozbiljne istine, o kojih bi valjalo, i to čim prije, toli medju strukovnjaci, koli i u javnosti povesti koju rieč: jer ako zavod križevački i zbilja ne odgovara zahtjevom naroda i zemlje, — a onda nek se učini, kako to ište dobrobit hrvatske nam domovine; odgovara li pako, — e onia bi i zbilja već skrajnje doba bilo, da se svimi mogućimi sredstvi svaki dalnji atentat na učilište ovo, koje već tolike u nas uzvitlalo prašine, nastoji zapriečiti, jer budemo li uviek samo krnjili, mjesto da zavodu dižemo glas i da ga unapredjujemo, to se nigda od njega koristi nadati ne smijemo. — To je naše obćenito mnienje o toj stvari, ob ostalom pako možebit do mala i više! |